Ero s onoga svijeta/Treći čin - Na derneku
| ← Drugi čin - U mlinu | Ero s onoga svijeta autor: Milan Begović |
|
komična opera u tri čina, prema narodnoj priči spjevao Milan Begović, glazba: Jakov Gotovac |
Dernek. Vidi se jedan dio široke podvornice ispod sela. Ostalo se zamišlja u kulisama. S lijeva poredani stolovi i tezge. Na nekojima se prodaje poznata dernečka roba: drvene svirale, frule, kamiši, lule, lonci, kotli, brzdari, marame, vitice, prstenčići, ogledalca, češlji, sapuni, nize staklenog biserja itd. Na drugima se nalazi voće: jabuke, dunje, šipci, grožđe, grontulje oraha, pletenice suhih smokava itd. S desna se prodaje vino i pečenka s ražnja, uštipci, privrta, pogača itd. U sredini velika lipa. Sprijeda veliki prostor. Prva nedjelja listopada (Rožarica), popodne. Vedro sunce. Pozornica je krcata svijeta: seljaka, seljakinja, dječurlije. Svi u svečanom blagdanskom odijelu. Sve se to miješa, buči, smije u veselom raspoloženju. Čuju se diple i svirale. Kad se zastor digne: vika, galama i uzvikivanje voćarica i trgovaca.
1. TRGOVAC
(drži u ruci niz bisera):
Žene, đerdan, marame, šudari!
2. TRGOVAC
(u jednoj ruci lonac, u drugoj zdjela):
Kotli, lonci, zdjele i brzdari!
1. VOĆARICA
Suhe smokve, bajami i grontulje!
2. VOĆARICA
Šipci, dunje, evo, slatke zobulje!
3. TRGOVAC
Suha mesa, pršuta, slanine!
4. TRGOVAC
Hrvaštine, masta, mareštine!
3. VOĆARICA
Slatkog grožđa, friška kruška batvača!
4. VOĆARICA
Vruća pita, uštipci i pogača!
ZAJEDNO
Ajd, kupuj, dok ga ima, narode!
(Dernečka buka prelazi u pjesmu, koju svi razigrano prihvaćaju).
NAROD
Skitao se budalina Tale
na derneku!
Skitao se omamljene glave
na derneku!
Vino mu je razigralo krvcu
na derneku!
Budalastu uzavrilo pamet
na derneku!
I on skače ko mahnito ždrijebe
na derneku!
Da ugrabi iz kola djevojku
na derneku!
Digoše se momci i junaci
na derneku!
Mašiše se kamiša i lula
na derneku!
Razbiše ih budalini Tali
na derneku!
Razbiše ih na tikvi i glavi
na derneku!
(Dok se narod malo prorjeđuje, pojavi se Marko, za njim Doma. Oboje odjeveno u svečano odijelo: on sa jačermom i tokama, pašnjačom sa kuburama, peškirom oko glave, kapom sa kitom, vezenim našivačima i krupnim čibukom, ona u bijeloj bošči, s kapom posutom cvancikama; cvancike su joj i na prsima. Košulja, sadak, našivači sve vezeno i kićeno. Marko je zagrižljiv i ljut, a Doma uplašena i razdražena u isti mah. Opanke su im prašne, a lica oznojena. Oboje sjedaju pod lipu.)
MARKO
Oba mi se slomiše koljena,
gnjati teški, leđa mi zdrobljena.
DOMA
(ujedljivo):
Godine su, bogami, pokora.
Sto koraka srušiše matora!
MARKO
Lako tebi dok je tuđih kola!
DOMA
I za tebe je bilo mjesta!
MARKO
(ironično):
Kraj ćukova - mjesta baš za sokola!
DOMA
Moja svojta: svekar i nevjesta!
MARKO
Šta su oni meni? - Ni ovliko?
(Noktom o zub)
Otac, sestra tvog prvog čovjeka,
konju mazga - ili nikomu niko!
Ja radije pješačim dovijeka!
3. TRGOVAC
(uzvikuje svoju robu):
Suha mesa, pršuta, slanine!
4. TRGOVAC
Hrvaštine, masta, mareštine!
DOMA
(uzdahom):
Ja bih rado čašu masta?
MARKO
(ljut):
Bogme i ja. - Da je gasta!
DOMA
Valjda imaš u pašnjaci kesu?
MARKO
(ironičan):
Imam.
DOMA
Onda?
MARKO
Ehe! Ali gaste gdje su?
Tvoj Matija razbaca se s njima
po nebeskim svetim dernecima,
pije vino iz gospodnjih kaca,
čerek čupa rajskih jaganjaca,
sa svecima zlatan duvan frče,
s anđelima slatku kavu srče!
Je l' Matiji zlo na onom svijetu,
Je l' Matiji zlo na onom svijetu?
1. VOĆARICA
Evo kruške da zagrizeš u nju!
2. VOĆARICA
Haj, za grudi mirisavu dunju!
DOMA
Ja bih rado kakvu krušku?
MARKO
Nema slatkih za tu njušku.
(ironično)
Matiju vikni, jer su njegovi
krušaka rajskih prepuni džepovi!
DOMA
(digne se srdita i vrpolji se pred Markom):
Ne dođoh ne dernek
da gladnim i žednim,
ne dođoh na dernek
pod lipom da sjedim,
ne dođoh na dernek
prašinu da srčem,
za matorim mužem
da kasam i trčem.
Već dođoh na dernek
da radost radujem,
da igram u kolu,
da mladost mladujem!
(Ode hitro i prkosno desno.)
MARKO (hoće za njom):
Stani, babo! - Ne prkosi!
Stani, kud te đavo nosi?
Jao tebi, ako te uhvatim,
ne mrtvo ću da te ispremlatim!
(u to se pojavi s lijeva mlinar SIMA, koji zaustavi Marka, potegnuv ga za rukav.)
SIMA (zasopljen, iznemogao):
Gazda Marko! - Počekaj!
MARKO (zaustavi se radoznao):
Sima, ti si? - Daj govori!
SIMA
Znam sve.
MARKO
Govori!
SIMA (pokaže na sto):
Sjedimo tu. Iznemogoh.
Lutao sam mnogo.
MARKO
Vidje l' nju?
SIMA
I nju i njega.
Selo iza trećega brijega.
Golemo gazdinstvo, gazda,
livada, čokot i brazda,
ulišta, staje, hambari,
čopori, stada, čuvari.
Mene prepoznaše odma
i upitaše kako je doma.
MARKO
A ona?
SIMA
Proklinjuć vaše inate,
ona je pitala za te.
MARKO
Šta on?
SIMA
On reče: "Bog i vjera,
ne idem kad me se tjera!"
MARKO (plane):
A moje pare? - A moj konj?
SIMA
Ako ga hoćeš - moraš po nj!
MARKO
Zar tako? - Dakle da hitam,
da molim, prosim i pitam?
Još valjda da poljubim ruku
lupežu i hajduku?
SIMA
Doć će na dernek i oni,
zlato sve na njima zvoni,
na konju pusat svjetluca,
zlatna i srebrna puca.
Kćerku ti ima i dukate,
možeš, gazda, odmah i u svate!
MARKO
Pođi, pa ih po derneku traži.
Ako ih nađeš, dođi - pa mi kaži!
A ja pođoh sada kojekuda
da pogledam gdje je žena luda,
da ne pravi po sajmu belaja,
da se sa mnom ne šprdava raja.
SIMA
Letim, letim, taban mi je krilo!
MARKO (okreće Simu):
Idi, trči, za hator ti bilo!
(Marko odlazi desno, a Sima lijevo. Obojica se pri izlazu naglo okrenu i viknu):
MARKO
Sima! Haj, idi, trči, leti, hej!
SIMA
Marko! - Već idem, trčim, letim, hej!
(nestanu).
(Narod se opet sakuplja i galama derneka poraste u poklicima trgovaca i
voćarica.)
1. TRGOVAC
Žene, đerdan, marame, šudari!
2. TRGOVAC
Kotli, lonci, zdjele i brzdari!
1. VOĆARICA
Suhe smokve, bajami i grontulje!
2. VOĆARICA
Šipci, dunje, evo, slatke zobulje!
8. TRGOVAC
Suha mesa, pršuta, slanine!
4. TRGOVAC
Hrvaštine, masta, mareštine!
3. VOĆARICA
Slatkog grožđa, friška kruška batvača!
4. VOĆARICA
Vruća pita, uštipci i pogača!
ZAJEDNO
Ajd kupuj, dok ga ima, narode!
(U to se začuje iza kulisa pjesma Mićina, koji se približava, dok se na dnu lijevo ne pojave na konjima: Mića i Đula. Svečano odjeveni, on u jačermi, tokama, pištoljima i handžarom za pasom, ona sa đerdanom i maramom. Uz njih dva momka što podržavaju konje.)
MIĆA (ujaši pjevajući):
Što su mome, Ero, za kradenje! - Oj!
NAROD
(udivljeno gleda mladi par i pozdravlja ih):
De, pogledaj, divno l' jaše!
Iz krajine nije naše!
Zdravo tebi, nevjesti uza te,
pusat srebren uzde su mu zlatne!
Gledaj toke, talir, škudu, pletu,
sunce zvijezdu provodi po svijetu!
Zdravo bio! - Zdravo bio!
Bog te živi neznana delijo!
(Mića sjaše s konja i preda ga momku, onda priđe Đuli i pomogne joj sjašiti.)
MIĆA
Đula! - Ruku!
(Đula primi Miću oko vrata, a on nju oko pasa i skine je s konja. Dok momci odvode konje, Mića i Đula prilaze polagano naprijed. Trgovci ih pozivaju da nešto pazare.)
3. TRGOVAC
Sjedni k meni momče iz daleka,
tu na ražnju mlado kezme čeka!
2. TRGOVAC
Hoćeš kamiš, uz njeg novu lulu,
skladne diple, tanku, sitnu frulu!
4. TRGOVAC
Dođi amo, imam dobra vina,
malvazija, slatka mareština!
1. TRGOVAC
Amo gledaj, biser - niza divna,
burma zlatna, mala srebrn-grivna!
MIĆA
(je doveo Đulu do jedne tezge, ona ne pokazuje nikakvog zanimanja za te stvari,
kao da su joj misli drugamo upravljene):
Da ti nešto kupim - dođi.
ĐULA (nećka se):
Ne, ne!
MIĆA (uporniji):
Ovaj prsten - zrnje od jantara?
ĐULA
Nemoj!
MIĆA
Evo marame svilene?
ĐULA
Imam svega - baš grjehota para.
MIĆA
Ne veseli tebe slava ova?
ĐULA (tužno):
Bez božjega blagoslova?
(blago predbacivajući)
Ti znaš, Mića, dok sam dijete bila
rođenu sam majku izgubila.
Ne imadoh ni brata ni seke
da se malo razigram i smijem,
da proskačem od šume do rijeke,
da se gonim, takmičim i bijem.
Samo osta ćako mrk i ljutit,
miluje me - al hrapavim dlanom,
meko šaptat ne zna ni poljubit,
ne zna blago budit zorom ranom.
Ipak, Mića, njegovo sam dijete,
poslije tebe njeg najjače volim.
Teško mi je što ne drugujete,
volite se, Mića - ja vas molim!
(Đula se tiho zagrcne, a Mića je nježno odvodi u dno pozornice. Uto nahrupe s
desna na scenu Marko i Doma, koja još iz daljine ustrašeno kriči.)
DOMA
Jao meni, joj!
NAROD (pritrči):
Šta je ženi toj?
MARKO
(vuče Domu za ruku i gurne je na sredinu pozornice):
Stani tamo i više ne regni!
NAROD (povlađuje):
Stegni, stari, stegni!
DOMA (buni se srdita):
Ja se ne dam, ne!
MARKO
(izvadi kamiš iz pašnjače i prijeti joj):
Al dat ćeš se sunce moje žarko,
il se ja ne zvao više Marko - -
DOMA (nasrnula na nj):
Idi s puta
il ću noktima!
NAROD
Al je baba ljuta!
Ko mačka bi starog ogrebala,
u kolu bi mlada zaigrala!
(narod pjeva rugalicu, dok se Doma i Marko prepiru)
Nu jezika, ludog babljeg zvrka,
što se mota kô na sajmu strka,
i posrće poput pjanog svata,
škripi poput zarđalih vrata.
Paripče što mahnita na gumnu,
ili kokot na crkvenom turnju,
mlinski žrvanj, drmusanje trusa,
rasklimano kolo ispod brusa.
MARKO
Zaludu joj zubi i žalac,
Večeras će pod ključ i katanac!
NAROD
Haj, haj!
Udri babu, daj!
(buka, galama, kroz koju se provuče SIMA.)
SIMA (Marku):
Pusti babu, neka sikće samo,
i radije gledaj tamo!
(pokazuje na Đulu i Miću koji se pojave na dnu pozornice.)
ĐULA (poleti prema ocu):
Ćako, dragi ćako!
MARKO (ustukne, ironičan):
A, gle, Đula?
Od mrtvih uskrsnula?
DOMA (vikne):
A taj lupež s onoga svijeta sašo!
MARKO (prema Mići):
Jesam li te, dragi, ipak našo?
NAROD
Šta je sad ovo? - Po srijedi je krađa?
MIĆA (hitro pristupi):
U familiji samo mala svađa!
MARKO (Mići odrešito):
A gdje su moji taliri i škude?
MIĆA (lukavom porugom):
Iz džepa u džep oni svijetom blude!
MARKO (žestoko):
A parip moj, što s njime ti pobježe?
MIĆA (šalom):
Uz jasle, gazda, gdje se parip veže!
MARKO (zajedljivo):
Moja kći me možda poželjela?
MIĆA (uvjeravajući):
I na tvom konju bogme doletjela!
MARKO
Al, valaj će bez njeg kasat kući!
MIĆA (zanosno):
To mladost može pješke - pjevajući!
NAROD (u smijehu):
Ta mu valja! - Baš je dobra!
Gdje je mudrost ovoliku pobra!!
DOMA i MARKO
Eh, sretan put vam želim!
MIĆA
I ja vama isto velim!
NAROD
Stari reži, baba sikće,
bit će smutnje, kavge bit će!
MIĆA
(uhvati Đulu za ruku):
Naš put je dalek! - Dođi!
ĐULA (oklijeva i gleda na oca):
Ćaća! - Ćako!
(Marko grize kamiš i svladava se, ne govoreći ništa.)
SIMA (Marku):
Šta ćutiš tako?
DOMA
Izgubio je glas.
MIĆA (povlači Đulu dalje):
Makni se! Hajd!
ĐULA (zdvojno):
Čekaj samo čas!
(otrgne se i pristupi ocu)
Bolno mi srce kô ptica ranjena,
jedna ga mora pritište kamena,
Dragi, kô dragi, voli i miluje,
ne pita od čeg srce mi boluje.
A on ni ne zna šta je tužna žena,
koja nikog od svog roda nema.
Nema majke, da je češlja, redi,
nema oca da mu u krilu sjedi,
ni junaka brata, a ni seke,
nema neve, njene ruke meke.
Ljudi, moje srce zapitajte,
kako mu je bez oca i majke!
DOMA i MARKO
Mani, bome, da si roda htjela
ne bi od njeg tako bježat smjela,
odrekla se očinskoga krova
bez obreda i bez blagoslova.
SIMA
Bilo tako sada a i prije,
teško samo ljubavi kad nije.
NAROD
Nema majke da je češlja redi - itd.
MIĆA
(kad vidi da se Marko ne obazire na Đulu, primi je za ruku i odvuče lijevo):
Neću da se dalje ponizuješ ovdje.
Ko nas vidjet hoće neka k nama dođe!
MARKO (zaustavlja ih):
Stani malo! - Ne nasrći tako!
Govorit ćemo ljudski i polako.
Ja imam da te pitam za koješta.
MIĆA
Pa pitaj, gazda.
MARKO
Jezika si vješta!
Al meni nećeš izmać mušavedom.
Slušaj dobro i odgovaraj redom.
Najprije ko si? - I odakle? - Šta si?
O tebi jedni vele glasi
da nešto imaš, da si roda dobra,
a drugi kažu: kopile si neko,
jedna te žena pokraj crkve pobra!
Govore treći da si nešto steko
čarolijama,
i vragolijama, (prekriži se)
Bog budi s nama!
A najzad čuh za ženama se tiskaš,
i omamiš ih, dok im pare spiskaš.
Šta veliš na to?
ĐULA (skoči živo):
To je laž!
MARKO
Polako, kćeri. - Ti premalo znaš.
NAROD
Govori! - Čujmo, ko si?
I otkuda te sreća nosi?
Koje su te želje s tvog ognjišta makle?
MIĆA
Pa hajd, čujte dakle! - - -
Mene moja majka svjetovala
i ovako često preklinjala:
Ti djevojku za ruku ne moli,
dok ne vidiš da l' te zbilja voli.
Ne kaži joj od koga si doma.
već koliko si prosjak i siroma!
Prikaži se kô skitnica sinja,
čankoliz, dopuz, čuvar tuđih svinja,
bez ležaja, bez krova,
bez šubare, bez kese.
tvoj zalogaj je, što se s tuđeg stola
skupi i na tle strese.
Samo ljubav kao ponoć slijepa
duboka je i trajna i lijepa,
koga ona za sebe odabra
taj je junak sa dva srca hrabra,
on je za nju život, svijet i slava,
slijepa ljubav: to je ljubav prava!
Ravnim drumom za to k njoj ne priđi,
nit imenom pred nju ne iziđi,
macić budi il utvara kleta,
il kô - Ero sa onoga svijeta!
NAROD
Lukav je! - Zgodan!
Lijep! - Blagorodan! -
Ero! - Ero -
Od sokola pero! -
MARKO
Pa šta si onda varao i krao?
MIĆA
Posudih konja, kog sam natrag dao.
A novac evo netaknut do groša!
(vraća Marku čarapu s novcima).
SIMA
Poštenjak, ljudi, među nas je došâ!
MIĆA
(gleda na Domu ironično):
Da slučajno na Matiju nabasah,
po nebu koji po krčmama kasa,
i da je došô do njegovih ruku,
ej, bogme, vrag bi tvoju spiskô muku!
DOMA
(posramljena, pomirljivo):
Ja sam zato pare dala
jer sam znala
da je šala!
NAROD (u smijehu):
Ti si za to pare dala
jer si znala
da je šala!
MARKO (udobrovoljen):
E. pa dođte malo amo,
da pijemo i razgovaramo!
MIĆA
Daleko je selo naše.
MARKO
Samo jednu il' dvije čaše,
MIĆA
Vratismo ti konja tvoga!
ĐULA (ublažuje):
Al imamo još jednoga.
MARKO
Ja sam vas odavno čekô.
MIĆA
Znam, mlinar mi je već to rekô.
ĐULA
Ja sam te tako vidjeti željela!
MARKO
Želja te nije daleko dovela!
MIĆA
Da ti je dovedem često sam nakanio,
al pristup si mi ti zabranio.
MARKO
A ja da dođem po te, ti si čekô?
MIĆA (blago, zlobno):
E, pa evo... i dočekô!
SVI (zajedno)
... i dočeko!
MARKO
(približi se k stolu i vikne):
Momče, crnog, deset vrča!
Pola janjca! - Čerek prča!
NAROD
Nosi vina, nosi jela,
nek se slavi nasred sela!
SIMA
U nedjelju svirka, kolo, hatovi,
i marame, mačkule, pa svatovi!
MARKO (Simi):
Svaka svadba starog svata ima
SIMA (prekine ga):
Taj će biti?
NAROD (upane):
Mlinar Sima!
(dijele se vrčevi s vinom).
MARKO (diže vrč):
U vaše zdravlje!
MIĆA
A i u tvoje!
DOMA
Pa bilo sretno i od strane moje!
SIMA
Neka bog vas živi!
NAROD (diže vrčeve):
Neka bog vas živi!
(ispijaju).
MARKO
(daje Đuli čarapu s parama):
Drži, tek je teži đerdan tvoj.
ĐULA
Ćako, ti si nanu prikratio?
MARKO
Ah šta! Ona to posla Matiji svom -
DOMA (Đuli):
A on mi to natrag za tebe vratio.
MARKO
Triest dukata.
DOMA
Sto škuda.
MIĆA (upane tobož važno):
I dvjesta pleta!
SIMA
A sad povedi Ero - sa "ovoga" svijeta!
MIĆA
(povede pjesmu, koju kasnije svi prihvaćaju):
(Domi)
Što je sjajno, Ero, žuto zlato!
(Marku)
Što su konji, Ero, za jašenje!
(Đuli)
Što su mome, Ero, za kradenje!
SVI (Mići):
Što je Ero momak za ljubljenje!
(Pjesma prelazi u kolo, koje naraste do završnog živog i snažnog plesa.)
SVI
(pjevaju i plešu u kolu):
- Što na nebu sja visoko:
mjesec je il' sivi sokô?
U krilo mu zvijezda pada:
zvijezda je il' moma mlada?
- Što na nebu sja visoko,
nije mjesec nego sokô!
Što u krilu zvijezda pada,
zvijezda to je moma mlada!
- Sađi s njome moj sokole,
sađi s njom na ravno dole,
pokraj bistre izvor vode
kraj kog vile kolo vode,
džbun i trava gdje miriše,
slavuj ptica gdje bigliše,
pa je grli, pa je voli
dok se sunce ne pomoli.
Skokni, daj!
Skokni, dragi, u kolu, haj!
draga,
Skokni, dragi, daj!
draga,
Veselo, haj!