Ero s onoga svijeta/Drugi čin - U mlinu
| ← Prvi čin - Na gumnu | Ero s onoga svijeta autor: Milan Begović |
Treći čin - Na derneku → |
|
komična opera u tri čina, prema narodnoj priči spjevao Milan Begović, glazba: Jakov Gotovac |
Mali zagorski mlin na seoskom potoku. To je kamena prizemna zgrada, neokrečena iznutra, sa prozorom i ovećim ulazom u sredini. Prozor nema stakala, nego jedno drveno krilo. Ulaz je jednokrilan, grub, glomazan, od hrastovine, izvana se zatvara ključem, iznutra krupnim kračunom. Lijevo na kamenu podnožju dva mlina sa lijevkom i žrvnjem i svim ostalim što k tome spada. Tu su osim toga jedan hambar (desno) klupe, stolci, sita, metla, lopata, vreća i maže sa žitom i prazne. Kad se digne zastor na pozornici je samo mlinar SIMA, on pregledava žito u vrećama, odvezuje ih, vezuje ih, pomete nešto prosuta zrnja, strpa ga u sito itd., a dotle pjeva. Mlin miruje. Popodne oko tri sata. Vani sunce.
SIMA
Oj! -
Brblje voda, žrvnji rokću,
kašike ko klopci klopću,
pod kamenom zrnje škripi,
sitno brašno sitno sipi:
Nek se žuri ko mljet ima
Sve će samljet - mlinar Sima!
Poput živog ljudskog srca
mlin se žuri, dršće, kuca.
Kad se smiri mlin na vodi
niko k njemu ne dohodi.
Kad se srce zaustavi
život gine - smrt se javi.
Oj! -
Brblje voda, žrvnji rokću,
kašike kô klopci klopću,
pod kamenjem zrnje škripi,
sitno brašno sitno sipi:
Nek se žuri tko mljet ima,
sve će samljet - mlinar Sima!
Oj! -
(Ulaze DVIJE ŽENE, na glavi svaka nosi mažu sa žitom)
1. ŽENA
Pomoz bog!
SIMA
Pomoz bog!
2. ŽENA
Dobar dan!
SIMA
Dobar dan!
Šta nosite?
1. ŽENA
Malo raži -
2. ŽENA
Ja pšenicu. - Ali žurno!
SIMA
Žurno, žurno!
OBJE ŽENE
Kada, kaži!
SIMA
Tek sam sada mljevo gurnô!
(Ulazi još NEKOLIKO ŽENA sa mažama, vrećama, zobnicama na glavi, o
ramenu, na leđima)
ŽENE
(pozdravljaju, skidaju terete, redaju vreće):
Pomoz bog!
SIMA
Pomoz bog!
DRUGE ŽENE
Dobar dan!
SIMA
Dobar dan!
Šta ste danas navalile!
Kô da mlinar Sima
deset ruku ima.
Gdje ste jučer bile?
1. ŽENA
Ja sam rublje prala.
2. ŽENA
Čistila dver.
3. ŽENA
Ja povjesno prela.
4. ŽENA
Strugala žlijeb.
5. ŽENA
Janješce sam klala.
6. ŽENA
Češljala kćer.
7. ŽENA
Terluk mužu plela.
8. ŽENA
Mijesila hljeb.
SVE ŽENE
Od jutra do večera
ne prestaje posao,
sad ručak, sad večera,
sad lonac, sad kotao.
Od staje do avlije
od livade do vrta,
tu brašno, tu posije,
sim vreća, tam zakrpa.
I tako ide po vas dan,
dan na dan,
dan na dan. -
SIMA
Ko vas čuje, rekao bi, nema
takih žena u trideset sela.
Sve ste vrijedne u vlastitoj hvali -
Bi l' muževi vama hvalu dali?
ŽENE
(uzbune se):
Nek samo progovore!
I neka se jadaju!
Pa bit će im još gore!
Tek tad će da stradaju!
Jer bježim iz kreveta!
I jest će bez začina!
I čučit kraj djeteta!
I živjet bez načina!
SIMA
(smije se):
Vrag u svakoj od vas bogme drijema!
Zar kaiša niko od njih nema?
Da potegne, reče: ženo draga,
dvije masnice istjerat će vraga! -
ŽENE
(ogorčeno):
A naši nokti? - A zubi naši? -
Jao mu ko se kaiša maši!
1. ŽENA
Ajd, uzmi žito, samelji!
ŽENE
I moje - i moje -
SIMA
(licemjerno):
Po vašoj želji -
samo po redu, jedno pa drugo.
2. ŽENA
Al ja ne mogu čekati dugo!
SVE ŽENE
Ni ja! - Ni ja! - Ni ja!
I tako ide po vas dan,
dan na dan
dan na dan.
(Uleti naglo DOMA, za njom Đula s punom torbom preko jedne ruke, a preko
druge zobnicom punom žita.)
DOMA
(ne pozdravi i reče zapovjednim glasom):
Ja sam gazde-Marka žena!
SIMA
Ja sam Sima - mlinar Sima.
DOMA
(pokaže na Đulu):
Skin' joj torbu sa ramena,
to se odmah samljet ima!
SIMA
Odmah, odmah - reć je lako.
(skida torbu i zobnicu Đuli)
DOMA
Ili odmah, il nikako!
(Đuli)
Zobnicu i torbu istresi
i sobom ih kući ponesi.
ĐULA
(Simi):
U što da uspem to nešto žita?
SIMA
(stavi akov preda nju):
U akov, evo.
DOMA
(Đuli)
Što spavaš - Hitaj!
SIMA
Ali samljet neću moći -
DOMA
(odlučno):
Samljet moraš! - Sve do noći!
SIMA
Ove žene već davno čekaju -
DOMA
Vrijeme će im proći lako.
Nek brblju i nek se cerekaju.
1. ŽENA
(drugima):
Jeste l' čule?
SVE ŽENE
Nemoj tako.
DOMA
Olajavate pošteni svijet!
Niko vam nije čestit ni svet!
ŽENE
Mi ne varamo, mi se ne krijemo,
mi pastorku svoju ne bijemo,
mi radimo, kuću spremamo,
tuđeg novca u bječvi nemamo.
DOMA
Bagro jedna gladna, ušljiva!
ŽENE
Spolja svijetla, dolje pušljiva!
Naprtiš ulu s torbom, s bisagama, -
vodiš je brijegom, kamenim dragama,
samo da klone, crkne od muke
a tebi prazna leđa i ruke.
(Za čitavo ovo vrijeme Doma bijesni, Sima uživa, a uz njega Đula u strahu i
nemiru očekuje svršetak kavge.)
DOMA
(Simi):
Šta ne baciš te čavke napolje?
SIMA
Mušterije su moje najbolje.
DOMA
(još ljuća):
A ja, a ja?
SIMA
O, tebi svaka čast.
DOMA
Izbaci bagru tu!
SIMA
Ja nemam takvu vlast.
DOMA
Preko tvog preći neću više praga!
ŽENE
Gle, sile! - Zmaja! - Prkosice! -
Vraga!
DOMA
(se razbjesni, Simi):
Kukavelju, šta si stao?
Zanijemio! - Zamukao!
Brk i gaće: sve na tebi džabe
med babama nema take babe!
SIMA
(se sada rasrdi):
Izlazi! - Odmah!
DOMA
Kad me volja bude!
SIMA
Vidjeste l' ikad žene tako lude?
(Domi)
Napolje!
(Đula ga miri rukom)
DOMA
(razmahne se):
Idem iz te smradne luknje,
da ovaj šišmiš može obuć suknje.
(Đuli)
Ovamo!
(pođe k vratima, Đula se ne miče)
SIMA
A šta ću sad da s tvojim žitom radim?
Nosi ga, da ga ovdje ne zasmradim!
(pograbi akov sa Dominim žitom pa ga istrese po mlinu)
ŽENE
(smiju se, ciće, galame):
Ha, ha, ha! - Aj, aj, aj! - Ha, ha, ha!
DOMA
(nasrne na Simu):
Ko mahnit kokot kupit ćeš to zrnje!
(ženama)
Vi nijeste vrijedne nosit moje prnje!
A ti, šta stojiš tu ko svetac od drveta?
(gurne Đulu, koja posrne, i ode sva izvan sebe)
ŽENE
(za njom bijesne, podrugujući se):
Uh, uh, uh! -
SIMA
Oh, gdje je ruka da je izdeveta!
(Đula sva zaplakana hoće da pođe)
ŽENE
(oko nje):
Kud ćeš dijete? - Šta ti stalo?
Utri suze! - I smiri se!
ĐULA
(otimlje se):
Pustite me!
SIMA
Sjedi malo.
1. ŽENA
Ne tjera te ovle niko.
ĐULA
Moram, moram -
2. ŽENA
Što se bojiš nje toliko?
ŽENE
(saučešćem):
Zar te tako muči? - Reci?
ĐULA
Ne daj bog to vašoj djeci! (zajeca)
Majko, majčice, kad si me rodila,
zašto si s ovog svijeta odhodila?
Šta će mi mladost bez tvoga draganja,
što će mi život bez tvog pomaganja!
Otac će dovest u tvoju postelju
tuđinku ženu, nedragu maćeju.
Ona će za me hljeb škrto kidati,
s haljine moje kadifu skidati,
s košulja tanko iščupat vezivo,
raskidat klupko, pomrsit predivo,
trgat će žice iz moga jagluka,
prorijedit perje iz moga jastuka.
Majko, majčice, kad si me rodila,
zašto si s ovog svijeta odhodila?
(Pokrije rukama lice i plače).
(Žene oko Đule ganute brišu suze, grcaju ili klimaju glavom.)
SIMA
(pristupi k Đuli, stavi joj ruku na rame, utješljivo):
Otari s lica suze djevojko,
nije plač za tvoje godine.
Smiješi se, pjevaj, igraj djevojko,
i ne boj se hude rodbine.
Na pendžer će ti već kucnuti dan
i gledat će te sunčanim očima,
i reći će: u bašti cvate jorgovan,
ustani hitro - sad sreća počima!
(Đula se digla tužna, rezignirana.)
SIMA i ŽENE
- u bašti cvate jorgovan,
ustani hitro - sad sreća počima!
(Odlaze prateći nježno Đulu.)
(Sima ostavši sam uzme metlu i mete razasuto zrnje srdito gunđajući. Ugleda na
podu Đulinu zobnicu i torbu, podigne ih postavi negdje na stranu.)
SIMA
Gledaj vraga!
Zaboravila Đula zobnicu i torbu!
(U to se začuje iz podaljega MIĆINA pjesma. On dolazi bliže, k mlinu. - Sima se
ne obazire, nego dalje mete i uređuje mlin.)
MIĆA
(iza scene):
Od mog dvora do dragina
nigdje plota ni potoka,
već sve smilje i kovilje.
Dušmani se prikradoše,
sve plotove prepletoše,
potok-vodu navratiše,
drago moje zagradiše.
MIĆA
(pojavi se na prozoru u taj čas i pucne prstima):
A, šta?
Nema plota ni potoka
koje neću preskočiti
za premilo, za predrago!
(Uskoči u mlin).
SIMA
Šta želiš momče?
(začuđeno ga pogleda)
MIĆA
(uhvati Simu za ramena i vrti s njime):
Ah, šta!
Nema plota ni potoka,
koje neću preskočiti
za premilo za predrago!
(Pleše divlje sa Simom).
SIMA
(istrgne se i sopće od umora):
Bogami p'jan si!
MIĆA
I lud i pijan,
mahnit, zvrkast, raspojasan.
Pri duši mi je: sav svijet bih grlio,
najljepšu curu u naručju smrvio!
Ah, šta! -
(Prekine se, opazivši nešto vani kroz prozor.)
(Drugim tonom):
Gle, neki konjanik srće,
oko njeg oblak prašine se zgrće!
SIMA
(promatra u daljinu):
Ko leti tako? - Vrlo mu se žuri!
MIĆA
(ponešto zabrinut):
Nekoga goni. - Teško, za kim juri!
SIMA
Prepoznaješ ga?
MIĆA
Nisko glavu drži,
i ne vidim je od konjskog vrata.
SIMA
Pogledaj bolje.
MIĆA
Od vjetra je brži.
Kako bi bilo da zatvoriš vrata?
SIMA
(u strahu):
A kakva mu je jačerma na tijelu?
MIĆA
Plava - a nosi i košulju bijelu.
SIMA
A pâs? - A peškir?
MIĆA
Kao vino žarko!
SIMA
Pomozi sveti Simeune! - Gazda Marko!
(Odmakne od prozora.)
MIĆA
Šta, gazda Marko?
SIMA
Prebit će mi rebra!
Tu malo prije njeg'va žena banu,
u svakom vidi roba svog i sebra,
jer dva-tri groša ima u džustanu.
Al' ja je jurnuh na sokak, pred vrata.
(Pogleda van)
Gospode bože, divljega li hata!
MIĆA
Znaš, šta je?
SIMA
Šta? - Govori!
MIĆA
(skine mu kapu i stavi je sebi na glavu, a njemu da svoju):
Kapu amo.
Šta drhćeš tako? - Pregaču odveži!
(Sima mu daje pregaču)
Koporan, evo, uzmi moj - i bježi
(Promijene odjeću)
SIMA
(pogleda kroz prozor):
Oh, sveta Petko! - I urđu viteže!
MIĆA
(napravlja na sebi haljine):
Šta čekaš još! - Odmagli već!
SIMA
Al' kuda?
MIĆA
U goru, na brijeg - gdje se jaši teže.
SIMA
U ime božje!
(Sima izleti napolje).
MIĆA
A sad da vidiš čuda!
(Mića turi ruke u brašno i namaže lice i glavu i ruke s njime, zatim počne
premetati vreće, otvori žljebove, i mlin započne bučno da radi. Popne se visoko
među lijevke, sipa žito u njih i pjeva što ga grlo nosi.)
MIĆA
Od moga dvora do dragina
nigdje plota ni potoka,
već sve smilje i kovilje.
(Udarci kopita zalomataju pred prozorom, gdje se konj zaustavi. Konjanik
(MARKO) se prigne i zaviri kroz prozor.)
MARKO
(zavikne kroz prozor unutra):
Hej, mlinaru!
MIĆA
(kao da ne čuje, pjeva dalje povišenim i promijenjenim glasom, značajno):
Dušmani se prikradoše,
sve plotove prepletoše,
potok-vodu navratiše,
drago moje zagradiše.
MARKO
(još jače vikne):
Čuješ li čovječe?
Onaj đavo pobjeć će!
MIĆA
(još grlatije):
Ah, šta!
Nema plota ni potoka,
koje neću preskočiti
za premilo za predrago.
(Marko sjaši s konja, priveže ga ularom za rešetku i naglo ulazi u mlin sav znojan
i zaprašen i zatvori srdito jedan žljeb.)
MARKO
Ko budala vičem na prozoru!
MIĆA
(malko se okrene):
Ko bi čuo u tome žamoru?
Stara riječ također zbori:
U mlinu se dva puta govori.
MARKO
Daj zatvori te glupe žljebove!
MIĆA
(zatvori i drugi žlijeb):
Vidje l' ikad bez žlijeba mlinove?
MARKO
Samo čas. - Odmah dalje hitam!
MIĆA
Pa šta hoćeš?
MARKO
Da te nešto pitam.
MIĆA
I zato si ovamo stigao
i na mom mlinu žljebove digao.
Mlin ne može rad tebe da stoji!
(Hoće da opet otvori žlijeb).
MARKO
(nasrne i zaustavi ga):
Platit ću ti, šta stoji da stoji!
Slušaj sada - ali hitro.
MIĆA
Kako zborit budeš, slušat ću te tako.
MARKO
Je l' ovuda neki momak prošô?
MIĆA
Prošli mnogi pa je i on prošô.
MARKO
Ali jedan: odrpan i čupav,
ko sumanut, budalina, glupav.
Neka čuda brblja, priča, laže,
da je ravno s neba pao, kaže.
Da l' ga vidje kako prođe mimo?
MIĆA
Vidjeh jednog takog, ali amo
nije zašo.
MARKO
Je l' bježao?
MIĆA
Kao vjetar, vila, munja.
MARKO
Jao, jao!
(Gleda kroz vrata napolje.)
Jal' u goru, jal' u polje, kaži?
MIĆA
Uz brijeg pođe. - Tamo ga potraži.
MARKO
Uz brijeg, tamo?
MIĆA
Gdje je gušća šuma!
MARKO
Tamo neće konj!
MIĆA
Bi, da je soko!
MARKO
Jao meni, sać ću s uma.
MIĆA
Šta ti skrivi da ga goniš tako?
MARKO
Ukrade mi pare!
MIĆA
(licemjernim saučešćem):
Bogme, naopako!
MARKO
Imaš pravo, naopako meni,
jer uteć će mi lupež prepredeni. -
Al šta radim i šta se ne žurim?
Pripazi na konja. - Jurim! - Jurim!
(Ode hitro.)
MIĆA
(čim je Marko zakrenuo, smije se veseo i gleda za njim):
Juri, juri, stari sokole,
nek te trome noge zabole,
Ne'š dohvatiti hrabrog jastreba,
neg brašnavog šturog jakreba.
Ne'š pograbit mrkog kurjaka,
neg jazavca zečjeg šurjaka.
(Međutim se vani čuje razgovor, poklici, buka. Nahrupe u mlin Markovi MOMCI
i ČOBANI, koji su išli s njime u potjeru za Erom i ostanu kod vratiju.)
MOMCI
Kuda ode gazda, izmače nam oku?
Zar je stradô u potoku?
Jal' bez konja lupeža on ganja?
Zbori, zbori, nije nam do čekanja!
MIĆA
Nisam sluga vašeg gazde,
nit mu pasem koze, ovce,
ne orem mu žitne brazde,
nit njegove čuvam novce.
Dojahao, preletio,
u goru se zaletio!
MOMCI
Dojahao? - Preletio?
U goru se zaletio?
MIĆA
(lukavo):
Šta vas dalje ovdje drži?
Lupež je od vjetra brži!
MOMCI
Za njim! - Za njim!
Hitro, hitro lupeža da gonimo!
Dalje, braćo, hajde, da ga lovimo! - -
(Nasrnu na vrata u velikom žamoru i odlaze.)
(Mića ostavši sam skida sa sebe brašno i svlači mlinarevo odijelo i pod glas
pjevucka 2. strofu svoje pjesme.)
MIĆA
Što su konji, Ero, za jašenje!
(ugleda međutim kroz prozor ĐULU i sakrije se iza vrata. Kad Đula uđe, da
potraži svoju zobnicu i torbu, Mića skoči hitro i zakračuna vrata.)
ĐULA
(ugleda ga iznenađena i srdita):
Ah, ti si ovdje?
Pusti da izađem!
MIĆA
(uhvati je za ruku):
Počekaj čas.
ĐULA
(otimlje se):
Ne htjedoh da te nađem.
(Potraži i uzme zobnicu i torbu.)
MIĆA
(pusti je):
Urekosmo se jutros: tu kraj mlina.
ĐULA
Da, jutros. - Ali sad je svemu kraj.
MIĆA
Promjenljiva si!
ĐULA
Poslije tvoga čina!
MIĆA
Što skrivih?
ĐULA
Varaš svijet i kradeš novce!
MIĆA
Nit šta kradem, nit ikoga varam.
Za sreću našu ja se samo staram.
ĐULA
Na takoj ti sreći hvala!
MIĆA
(primi je opet za ruke i privuče):
Tvoju si mi vjeru dala! -
Đule, dođi -
ĐULA
(trga se) Ja se ne dam!
MIĆA
(hoće da je zagrli):
Ja te hoću! - Ja te hoću!
Ljubit ću te!
Izgrist ću te!
Slomit ću te!
ĐULA
Ostavi me - - -
(oslobodi se iz njegovih ruku, poleti do vrata, ali on je preteče)
Otkračunaj!
MIĆA
Slušaj trenom -
ĐULA
S curom mladom i poštenom
samo lupež radi tako.
(Mića joj pomirljivo stavi ruku na rame.)
Da me više nisi tako!
Otkračunaj!
MIĆA
Slušala si
što klevete zbore glasi
proti mene. - Sad čuj mene.
ĐULA
Ne, kraj brave zatvorene!
Otkračunaj!
MIĆA
Čekaj -
ĐULA
Smjesta!
MIĆA
(se malo skanjiva, onda otkračuna bravu, otvori vrata i reče):
Slobodan je put i cesta!
(Đula se ne miče, nego ga mirno gleda.)
MIĆA
Šta ne ideš? - Šta još stojiš?
Lupeža se zar ne bojiš?
(nasmije se široko)
Ha-ha-ha-ha!
Ja sam pravi lupež znadem,
htjedoh nešto da ukradem,
al' ne zlato niti blago,
nego jedno srce drago.
Srce drago slušat neće,
samo zlobi vjeru skreće.
Srce ludo, zlobi toj odoli,
ostani kod srca - što te voli.
(U daljini se začuje Markova hajka)
ĐULA
(umekšana):
A kud ćeš sad? - Moj otac svud te traži
da tebe preda rondarima i straži.
MIĆA
I sad me lovi - čuješ hajku gorom?
ĐULA
Oh, bježi, dragi! - Nać ćemo se noću
na mekoj livadi, na zdencu, pred stoborom.
MIĆA
Ti čekaj na me. - O ponoći doć ću!
ĐULA
Da imaš krov i na ognjištu plamen
i kakav ležaj i za jastuk kamen?
MIĆA
I ti bi došla?
ĐULA
I ja bih došla!
MIĆA
Pod krov gdje nema parče krušne kore?
ĐULA
Kao da idem u kraljevske dvore!
(Čuje se jače i bliže Markova hajka.)
MIĆA
Pa onda dođi, konja odvežimo,
i pre neg dođu goniči i hajka
bježimo, bježimo!
(zaneseno):
Kod kuće čeka nasmijana majka!
ĐULA
Uza te život bit će san i bajka.
MIĆA
Osjajena sva od sunčeva zlata,
ĐULA
Čekat ću te ja pokraj kućnih vrata.
MIĆA
Sjest ćeš u đerđef s namotanom svilom.
ĐULA
I mati božju hvalit pred kandilom.
MIĆA
Na toploj postelji dva meka jastuka,
ĐULA
I jedan jorgan od bijelog pamuka.
ZAJEDNO
Tu dva će srca kucat jednim mahom,
dva uzdisaja jednim disat dahom! - -
(Čuje se Markova hajka još bliže.)
MIĆA
Zateć će nas. - Hitro!
(Dođe do vrata i vikne jednom dječaku mahnuvši mu rukom):
Mali! Dođi!
(ČOBANČE raskuštrano, oprezno se približuje.)
ČOBANČE
Šta je?
MIĆA
(daje mu novac):
Drži.
ČOBANČE
(sav sjaje):
Pleta?
MIĆA
Slušaj - Gazdi Marku ovako da kažeš:
(Šapće mu u uho pomičući nečujno usnicama.)
- Pozdravlja te Ero sa onoga svijeta!
(čobanče kimne glavom da razumije)
Na tvom konju u nebo se žuri.
(čobanče kao gore),
Sjedi mu na krilu Đula, tvoja kći.
(čobanče kao gore),
Ja ti rekoh, a hvataj ga ti!
(glasno)
Pamti dobro, pazi da ne slažeš!
(Mića izleti van, odriješi konja od prozora, uzjaši, dovede ga pred mlinska vrata,
gdje ga Đula očekuje i dovikne joj)
MIĆA
Amo ruku!
(Đula mu da ruku i skoči k njemu na konja. Mića dovikne čobančetu, koji ga
začuđeno gleda):
Haj, haj!
(podbode konja i odleti s Đulom na protivnu stranu.)
(ČOBANČE se ni ne obrazre na njih, nego klekne na zemlju i udari pletom o
ploču, i ona zvekne jasno):
Srebro!
(Ponovo je baci na tle i zakrije je hitro rukom) (pogađa)
Gospe?
(digne ruku i pogleda na novac, klikne):
Marko! - Srebro!
(U to sa hrpom MOMAKA i ČOBANA navali MARKO u mlin, držeći za haljinu
oko vrata mlinara SIMU, koji strahovito dreči još s polja. Kad čobanče to čuje
pokupi pletu i sakrije se iza vreća.)
SIMA
Jao meni! - Jao meni!
MARKO
Sad govori!
SIMA
Ne znam, gazda!
MARKO
Ja znam dobro: dva ortaka,
dva lupeža.
SIMA
Nije gazda!
MARKO
(zamahne):
Udre li te ova šaka!
SIMA
Ne znam, gazda, otkle priđe,
nit ga dosad ikad vidjeh.
Ne znam od kog je koljena,
nit mu ikad čuh imena!
MARKO
A ja ti velim još jednom: govori!
SIMA
Kunem ti se, gazda!
MOMCI
Govori! - Govori!
(U to doleti DOMA u mlin, veselo, bezbrižno.)
DOMA
(Marku):
Ah, ti si ovdje?
MARKO
(škrine zubima):
Uh, baš mi sada dobro dođe!
DOMA
(zlurado):
Tražim te posvuda! - Goru si obašo?
(naivno, licemjerno)
Jesi l' možda Eru našo?
MARKO
(sarkazmom):
Ja ga vidjeh sa šumske čistine,
kako leti bogu na visine,
kad je čuo da ga zovem, stade,
na okrajak jedne zvijezde pade.
Onle viknu: - Kamiša se maši,
babu svoju pošteno ispraši! -
(Odgurne je srdito.)
(Okrene se Simi i prodrma ga za ramena):
A ti? - A ti?
Smrvit ću te, pasja vjero,
ne rečeš li: gdje je Ero!
SIMA
Ne znam, gazda!
MARKO
Vežite ga, i u vreću s njim.
Pa u vodu - i zakrente mlin!
MOMCI
(grabe Simu i vuku ga):
Pod kašike,
na kašike,
pod kašike! - Hajd!
SIMA
(očajan viče):
Ja ne znam, bogami, ne znam!
ČOBANČE
(pomoli se plaho iza vreća)
Al' ja znam!
(Svi se začude i zakliknu raznim glasovima začuđenja.)
DOMA I MOMCI
Ah! - Šta znaš! - Govori!
MARKO
(uhvati čobanče za ruku):
Dobit ćeš dva groša. - Govori!
ČOBANČE
Šta je više: dva groša il pleta?
MARKO
Bogme pleta!
MOMCI
Pleta! -
DOMA
Pleta!
ČOBANČE
Pleta?
(Popostane malko, a onda kao da govori napamet):
Pozdravlja te Ero sa onoga svijeta.
(svi se zagledaju u čudu)
Na tvom konju u nebo se žuri.
(opći pokret)
Sjedi mu na krilu Đula, tvoja kći.
(svi se zgranu)
Ja ti rekoh, a hvataj ga ti!
(reče čobanče hitro zadnji stih i pobjegne van. Opća konsternacija. Marko sjedne
- teška pauza. Nitko se ne miče. Svi čekaju da Marko progovori prvi.)
MARKO
(rezignirano i bolno):
Šta da čovjek radi? - Da grdi?
Da kune i da se srdi?
(srdito prema Simi)
Da odvrće što ludost zavrće?
(ustaje srdito)
Il da šibom po vazduhu frcne
pa vas dobro po leđima kvrcne,
(u bjesnilu)
i ospe vam modricama meso,
ne bi l' iz vas sotonu istresô!
(opet sjedne - mirnije)
Šta da čovjek radi? - Neka ćuti,
prigne šiju, u ćošak se skutri,
pa i rad tog dobrog boga hvali
(ustane)
Vražji huncut, kako mi podvali!
(naglom odlukom momcima)
Kupite se kući, nek vas nosi đavo -
Hajd!
(Domi)
A tebi ću ja da potresem kosti!
(Doma i momci pokunjeno i brzo odu.)
(Simi koji se je pribrao)
Sima, brate, ne zamjeri - oprosti!
(odlazi, s vratiju, velikodušno)
Ako si na kvaru, Marko će da plati...
(ode).
SIMA
(opipavajući bolno svoja rebra, žovijalno odvrati):
Ništa, ništa - gazda Marko:
"Sve će narod da pozlati!"
(otvori veselo žljebove, i mlin započne bučno da radi).
Konac drugoga čina