Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 34.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
1 Josiji je bilo osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu.
2 Činio je, što se je dopadalo Gospodu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno.
3 U osmoj godini vladanja svojega, kad je još bio veoma mlad, poče vjerno služiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanaestoj godini poče čistiti zemlju Judinu i Jerusalem od žrtvenih visina, od aštarta, od likova rezanih i livenih.
4 Pred očima njegovima raskopaše žrtvenike baalove. Stupove sunčane, što su bili gore na njima, dade sasjeći, aštarte, likove rezane i spomenike dade srušiti i satrti i prah od njih dade razasuti po grobovima onih, koji su im bili žrtvovali.
5 Kosti svećenika dade spaliti na žrtvenicima njihovim i tako očisti zemlju Judinu i Jerusalem.
6 I u gradovima od Manaseha i Efraima, od Simeona do Naftalija - u ruševinama njihovim unaokolo -
7 Dade porušiti žrtvenike, aštarte i likove rezane izlomiti i satrti i po svoj zemlji Izraelovoj sve stupove sunčane sasjeći. Tada se vrati u Jerusalem.
8 l osamnaestoj godini vladanja njegova, pošto je bio očistio zemlju i hram, posla Šafana, sina Asalijahina, zapovjednika gradskoga Maaseja i pečatnika Joaha, sina Joahazova, da se popravi hram Gospoda, Boga njegova.
9 Kad oni dođoše k velikomu svećeniku Hilkiji, predadoše novce, što su bili doneseni u hram Božji, i što su ga bili nakupili Leviti, čuvari pragova, od Manaseha i Efraima i od svih ostalih sinova Izraelovih i od svega Jude i Benjamina i od stanovnika Jerusalema.
10 Oni ih uručiše poslovođama, koji su bili postavljeni kod hrama Gospodnjega. Ovi su isplaćivali poslenike, koji su bili zaposleni oko hrama Gospodnjega obnavljajući popravljajući hram.
11 Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje kamenje otesano i drvo za grede i da se pobrvnaju zgrade, što su ih bili porušili kraljevi Judini.
12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i točno. Nad njima su bili postavljeni za nadzor Leviti Jahat i Obadija od sinova Merarijevih i Zaharija i Mešulam od sinova Kohatovih. Leviti, ukoliko su se razumjeli u glazbala.
13 Bili su postavljeni nad nosioce, i također bilo im je povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova službovanja. Gdjekoji Leviti bili su pisari, upravitelji i vratari.
14 Kad su vadili novce, što su bili ušli za hram Gospodnji, nađe svećenik Hilkija zakonik Gospodnji od Mojsija.
15 Hilkija javi pisaru Šafanu: "Nađoh zakonik u hramu Gospodnjem." Hilkija predade tada knjigu Šafanu.
16 Šafan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: "Sve, što je bilo naloženo slugama tvojim, izveli su.
17 Oni su novce, što se nađoše u hramu Gospodnjem, pokupili i uručili poslovođama, što su namješteni za nadzor."
18 Ujedno javi pisar Šafan kralju: "Svećenik Hilkija dade mi knjigu", i Šafan je pročita kralju.
19 Kad je kralj čuo sadržaj zakona, razdrije haljine svoje.
20 Tada kralj dade ovaj naputak Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, pisaru Šafanu i Asaji, slugi kraljevu:
21 "Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za one, koji su još preostali u Izraelu i Judi, o sadržaju ove knjige, što se je našla, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je raspalio proti nama zato, što oci naši nijesu slušali propise Gospodnje, da čine sve to, što stoji napisano u ovoj knjizi."
22 I tako otide svećenik Hilkija s onima, koje je bio označio kralj, k proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tokhatova, unuka Hasre, koja je stanovala u drugom kraju grada u Jerusalemu, i upitaše je o tome.
23 Ona im dade ovaj odgovor: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Kažite čovjeku, koji vas posla k meni:
24 Ovako veli Gospod: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve, što stoje napisane u knjizi, koju su pročitali kralju Judinu.
25 Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me draže svim tim lošim djelom ruku svojih, moj će se gnjev raspaliti proti tome mjestu i neće se ugasiti.
26 A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za sve riječi, koje si čuo:
27 Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Bogom, kad si čuo, što je zaprijetio tomu mjestu i stanovnicima njegovim, i jer si se ponizio preda mnom i razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja uslišio tebe, govori Gospod.
28 Zato ćeš, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti položen u grob svoj. Oči tvoje neće gledati svu tu nesreću, koju ću pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove." Tako rekoše kralju.
29 Tada posla kralj glasnike, i oni skupiše kod njega sve starješine Judine i jerusalemske.
30 Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i stanovnici Jerusalema, i svećenici i Leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj knjige zavjetne, koja je bila i nađena u hramu Gospodnjem.
31 Potom stupi kralj na sjedište svoje i učini zavjet pred Gospodom, da će oni ići za Gospodom i držati njegove zapovijedi, njegove naredbe i ustanove svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, što su bili napisani u ovoj knjizi.
32 Tada dade da svi, koji su li u Jerusalemu i u plemenu Benjaminovu, stupe u ovaj zavjet, i stanovnici Jerusalema radili su tako, kako je odgovaralo zavjetu Boga, Boga otaca njihovih.
33 Tako odstrani Josija sve grdobe idolske iz svih krajeva sinova Izraelovih i obveza sve u Izraelu da služe Gospodu, Bogu svojemu. Dok je on živio, ne odstupiše oni od toga, da idu za Gospodom, Bogom otaca svojih.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |