Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 33.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
1 Manasehu je bilo dvanaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jerusalemu.
2 Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, kad je nasljedovao grdobe naroda, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.
3 Uzvisine, što ih je bio srušio njegov otac Ezekija, načini on opet, podiže žrtvenike baalima, dade postaviti aštarte, klanjao se je svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je služio.
4 Dapače u hramu Gospodnjem, o kojem je bio objavio Gospod: "U Jerusalemu dat ću da stanuje ime moje u sva vremena", sagradi žrtvenike.
5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podiže žrtvenike u obadva trijema hrama Gospodnjega.
6 Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz Oganj u dolu sina Hinomova, vračao je, gatao je i čarao je, i namjesti zaklinjače mrtvaca i gataoce. Tako je činio mnogo, što se nije dopadalo Gospodu, i dražio ga tako na gnjev.
7 I lik rezani, što ga je bio dao načiniti, postavi u hramu, za koji je bio Bog obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "Ovaj hram i Jerusalem, koji izabrah između svih plemena Izraelovih, učinit ću zauvijek stanom imena svojega.
8 Neću više dati da se noge Izraelove maknu iz zemlje, koju dadoh ocima vašim, ako samo budu pazili na to, da vjerno čine onako, kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu, pravilima i odredbama, koje im je naložio Mojsije"
9 Ali Manaseh zavede Judu i stanovnike Jerusalema, te su činili još gore nego narodi, što ih je bio Gospod uništio ispred sinova Izraelovih.
10 Gospod je doduše opominjao Manaseha i narod njegov, ali se oni nijesu osvrtali na to.
11 I pusti Gospod da dođu proti njima vojskovođe kralja asirskoga. Oni uhvatiše Manaseha kukama, svezaše ga gvozdenim verigama i odvedoše ga u Babilon.
12 I kad je bio tako u nevolji, molio se je Gospodu, Bogu svojemu, za milosrđe i duboko se je ponizio pred Bogom otaca svojih.
13 Kad mu se je molio, sasluša ga, usliši molitvu njegovu i povrati ga opet kao kralja u Jerusalem. Tada upozna Manaseh, da je Gospod pravi Bog.
14 Poslije toga podiže vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu u dolu i do ulaza na riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Izvede ga vrlo visoko. U sve tvrde gradove Judine postavi vojne zapovjednike.
15 Tada odstrani tuđe bogove i rezani lik iz hrama Gospodnjega, tako isto žrtvenike, što ih je bio podigao na gori, gdje je stajao hram Gospodnji, i u Jerusalemu, i baci ih pred grad.
16 A žrtvenik Gospodnji uspostavi opet i prinese na njemu žrtve mirotvorne i zahvalne. Zapovjedi i Judejcima da štuju Gospoda, Boga Izraelova.
17 Ali je narod još uvijek žrtvovao na visinama, dakako samo Gospodu, Bogu svojemu.
18 Ostala povijest Manasehova i molitva njegova Bogu njegovu i govori vidjelaca, koji su mu govorili u ime Gospoda, Boga Izraelova, stoje u povijesti kraljeva Izraelovih.
19 Molitva njegova i kako je bio uslišen, svi grijehi njegovi i nevjernost njegova, nadalje mjesta, na kojima je prije poniženja svojega podigao žrtvene uzvisine i postavio aštarte i likove rezane, to je zapisano u Riječima Hozajevim,
20 Kad je Manaseh bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u palači njegovoj. Njegov sin Amon postade kralj mjesto njega.
21 Dvadeset i dvije godine imao je Amon, kad postade kralj, i vladao je dvije godine u Jerusalemu.
22 On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, kao što je bio činio njegov otac Manaseh. Svima likovima rezanim, što ih je bio dao načiniti njegov otac Manaseh, prinosio je Amon mnoge žrtve i štovao ih.
23 Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se je bio ponizio njegov otac Manaseh, dapače naprti Amon na sebe veliku krivnju.
24 Sluge njegove urotiše se proti njemu i ubiše ga u palači njegovoj.
25 A narod pobi sve, koji su se bili urotili proti kralju Amonu. Njegova sina Josiju podiže narod za kralja na njegovo mjesto.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |