Drobne ptice i sve zviri,
ke u lugu pribivate,
tako Ljubav vas samiri!
Molim da mi posluh date.
Sva na svitu još naravi5
željno molju, mojoj vili
da skažete, u ljubavi
kako mlados moja cvili.
Je da li t' se mnom ne brine,
ni što haje smirit' mene,10
smiri onu, koja vene,
ime moje da pogine.
Koju ljubili vruće toli,
koj se robom sam poklonih,
i koj srce u dar ponih,15
ke me za nju ljuto boli.
Jer kad ona mirna bude,
veselo ću tad umriti,
zač ju mislim samiriti,
srca ljudska čime žude.20
Kroz toj molju strane i luge,
koje vidu mu ljuvezan,
i ke čuju,, tač jadovan
da spoviedam moje tuge;
i ke zvieri tuj protječu,25
čujući me, kako biesan
gdi nesrećnu moju pjesan
glasim, i gdi smrt nariču;
trave i bilja, koja zenu,
ke suzami svegj polievam,30
koje ronim, i pripievam
vil neharnu, s koje venu,
ter ju mol'te, da smiliti
na mene se bude sada,
i da bude samiriti35
srce, keje puno jada;
ke u suzah tužno plove,
ke nemirne sve dni pati,
i ke tužnim glasom zove,
da ga bude izvidati;40
jere rajska nje l'jepota
ima vlasti vrhu mene,
da mi skrati smrt života,
i da mlados ma povene.
I pak mogu nje kreposti45
ugasit' mi ove gnjive,
i učinit', u radosti
moja mlados da požive.
Kad bi mene umorila,
recite mi, smjerno molju,50
bi li koju čas dobila?
da se smrti daj ne bolju.
Jere ako slava koja
njojzi hoće s toga biti,
sad me hoće ruka moja,55
sažam grlo, zadaviti.
Nu ako li nijedna slava
ne može joj s toga biti,
da je srcem tvrgja lava,
na moj se će plač smiliti.60
Ter (?) nije srca tač nemila,
komu sluga verno služi,
da da za ta dobra dila,
da u tugah sve dni tuži.
Tim na svietu sva naravi,65
željno molju, mojoj vili
da skažete, u ljubavi
kako mlados moja cvili.
