Domine, ne in furore tuo arguas me

Domine, ne in furore tuo arguas me autor: Ivan Bunić Vučić

Nemoj, slatki Gospodine,
   u gnjivu me tvom karati,
   ni me zloće i krivine
   u rasrdžbi pedepsati.

Imaj milos vrhu mene
   er sam tužan bolan dosti:
   ozdravi me er smetene
   sve su trudne moje kosti.

I mâ duša zamućena
   u sebi je sasma odveće,
   nu moć tvoja božanstvena
   dokli, dokli srdit se će?

Obrani me, Bože istini,
   jaoh, i otmi dušu moju,
   spasena me ter učini
   za neizmjernu milos tvoju.

Jer u smrti vječnoj nije
   tko se od tebe spomenuće,
   a u paklu duh koji je
   ki spovijedat vlas tvoju će?

Trudih s mojijem uzdasima,
   po sve noći odar praću,
   mojijem suzam, vaj, groznima
   mu postelju oblijevaću.

S gnjiva se je zamutio
   vid i oko plačno moje,
   ter sam tužan ostario
   s neprijateljim mojijem stoje.

Svi od mene dijelite se
   ki tvorite sagriješen'ja
   er Bog uho sve prinese
   na glas moga procviljen'ja.

Moj Gospodin pomno dosti
   mu molitvu uslišio je,
   moj Gospodin pun milosti
   moju molbu primio je.

Ah, smeli se i sramili
   svi zlo meni koji žele,
   vratili se i stidili
   crljeneć se brzo vele.

Ocu, Sinu, Duhu Svetu
   slava, hvala, čas jednaka
   u početku nepočetu
   ko bi sad, sveđ i u vik paka.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.