Daniel (Šarić)/Glava 8.

¹ "U trećoj godini vladanja kralja Belšazara imao sam ja, Daniel, poslije viđenja, što mi se najprije pokazalo, još drugo.

² Vidio sam ovo viđenje: Gledao sam, kako sam bio u prijestolnom gradu Suzi, koji leži u pokrajini Elamu. I to vidio sam u viđenju, da sam bio na rijeci Ulaju.

³ Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam najednom ovna gdje stoji pokraj rijeke, i imao je dva roga. Rogovi su bili veliki. Jedan je bio veći od drugoga. Veći je bio narastao poslije.

⁴ Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug. Nijedna životinja nije mu mogla odoljeti i od sile njegove izbaviti. Činio je što je htio, i osilio se.

⁵ Dok sam još gledao, dolazio je najednom jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se nije doticao zemlje. Jarac je imao snažan rog iznad očiju.

⁶ Kad je bio došao do ovna sa dva roga, što sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, navali na njega silnim gnjevom.

⁷ Vidio sam onda gdje posve blizu dođe k ovnu. Bijesno je udario na ovna i slomio mu oba roga, jer ovan nije imao snage da mu odoli, baci ga na zemlju i pogazi ga nogama. Nikoga nije bilo, da bi oslobodio ovna od sile njegove.

⁸ Jarac je potom postao vrlo velik, Ali kad je bio postao velik, slomio se veliki rog. Na njegovo mjesto narasla su četiri druga roga prema četiri vjetra nebeska.

⁹ Iz jednoga od njih narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku i prema najkrasnijoj od zemalja.

¹⁰ Podigao se je do vojske nebeske i pobacao na zemlju neke od vojske nebeske i od zvijezda i pogazio ih.

¹¹ Sve do kneza vojske nebeske on se je podigao. Uzeo mu je svagdanju žrtvu i oskvrnio mjesto svetišta njegova,

¹² Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa žrtvom svagdanjom. Srušio je istinu na zemlju. Što je činio, napredovalo mu je.

¹³ Tada sam čuo jednoga sveca gdje govori. Drugi je svetac upitao toga, koji je govorio: Dokle će trajati to viđenje za svagdanju žrtvu i za bezakonje pustošeno i za ostavljanje svetišta i svete vojske?

¹⁴ Tada mi on reče: 'Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će svetište doći do svojega prava.

¹⁵ Kad sam ja, Daniel, tražio da razumijem viđenje, što sam ga bio vidio, tada najednom stade netko preda me, koji je izgledao kao čovjek.

¹⁶ Nato sam čuo glas čovječji gdje viče preko Ulaja: 'Gabriele, razjasni tome tamo viđenje!

¹⁷ I dođe On na mjesto, gdje sam stajao. Kad se je približio, uplaših se ja i padoh ničice na svoje lice. A on mi reče: 'Pazi, sine čovječji, to se viđenje odnosi na posljednje vrijeme.

¹⁸ Kad se je on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju ničice na svoje lice. A on me se dotače; ispravi me opet na mjestu, gdje sam bio stajao.

¹⁹ Tada reče: 'Evo, reknut ću ti, što će se dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva; jer se viđenje odnosi na posljednje vrijeme.

²⁰ Ovan, što si ga vidio, sa dva roga, to su kraljevi medijski i perzijski!

²¹ Jarac je kralj grčki; veliki rog, što mu je bio iznad očiju, to je prvi kralj.

²² Što su onda, kada se slomio, mjesto njega narasla četiri druga, znači: Četiri kraljevstva proizaći će iz njegova naroda, ali ne tako jaka kao on.

²³ Pri svršetku vlasti njihove, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drska pogleda i lukav.

²⁴ Silna će mu biti moć, ali ne od vlastite snage. Nanijet će izvanrednu pustoš, i djela će mu napredovati. Moćne, pa i narod svetaca upropašćivat će.

²⁵ Lukavstvom njegovim napredovat će mu prijevarni pothvat njegov. Bit će ohol i mnoge će iznenada upropastiti. Ali čim se digne na kneza nad knezovima, bit će satrven bez ruke ljudske.

²⁶ Viđenje o večerima i jutrima, o čemu je bio govor, odgovara istini. Ali zapečati viđenje; jer se odnosi na dane daleke!

²⁷ Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i bolovao sam čitave dane. Kad sam opet mogao ustati, vršio sam kraljevsku službu. A puno sam se čudio viđenju. Ali nije bilo nikoga, koji bi mogao to objasniti.

← Glava 7.

Daniel (Šarić)

Glava 9. →