Daniel (Šarić)/Glava 10.

Izvor: Wikizvor
Daniel (Šarić)


1 U trećoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se je zvao Beltešazar. Ovo je objavljenje pravo i radi o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje, izakako mu je jedno viđenje otvorilo razumljenje.

2 "Tada sam ja, Daniel, bio u žalosti tri sedmice.

3 Jela tečna nijesam jeo. Meso i vino nijesu ulazila u moja usta, i nijesam se mazao, dok ne prođoše tri sedmice.

4 Kad sam se dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca našao na obali velike rijeke, Tigrisa,

5 I oko sebe pogledao, tada stade preda me jedan čovjek, obučen u platno. Oko bedara svojih nosio je pojas od čistoga zlata.

6 Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu lice. Oči mu bile kao baklje ognjene. Ruke i noge njegove blistale su kao mjed uglađena. Zvuk glasa njegova bio kao šum mnoštva naroda.

7 Ja, Daniel, jedini imao sam ovu prikazu. Pratioci moji nijesu vidjeli prikaze. Ali ih je spopao takav strah, te su pobjegli, da se skriju.

8 Ja sam ostao sam. Dok sam imao ovu veliku prikazu, ostavila me je sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga iščeznula. Tada sam čuo zvuk glasa njegova.

9 Kad sam tada razabrao zvuk glasa njegova, pao sam onesviješćen preda se. Ležao sam licem na zemlji.

10 Najednom dotakla me se ruka i pomogla me na koljena i na ruke.

11 On mi reče: 'Daniele, predragi čovječe, slušaj riječi, koje ću ti izreći! Uspravi se, jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao ustao sam dršćući.

12 Tada mi reče: 'Ne boj se Daniele, jer odmah prvoga dana kad si se trudio, da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred Bogom svojim bile su uslišene molbe tvoje. Ja dolazim na molitvu tvoju.

13 Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez anđeo kraljevstva perzijskoga. Tada mi je došao u pomoć Mihael, jedan od najviših knezova anđela. Ostavio sam ga tamo kod kneza anđela kraljevstva perzijskoga.

14 I dolazim, da ti kažem, što čeka tvoj narod u budućim danima, jer viđenje ide još u daleke dane.

15 Dok mi je govorio te riječi, spustio sam oči svoje na zemlju i zašutio sam.

16 Ali on, koji je izgledao kao čovjek, dotače se usana mojih. Tada sam mogao otvoriti usta svoja i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: 'Gospodaru moj, ovom prikazom posve sam potresen i svu sam snagu izgubio.

17 Kako bih mogao, gospodaru, jedan tako neznatan sluga govoriti s jednim tako visokim gospodarom kao što si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja.'

18 I još jedanput dotakao me se on, koji je izgledao kao čovjek, i dao mi nove snage.

19 Rekao mi je: 'Ne boj se, preljubljeni čovječe! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, ohrabri se!' Dok je tako govorio s menom, osjetio sam se ojačen. Rekao sam: 'Govori, gospodaru, jer si me ojačio!'

20 Tada on reče: 'Znaš li, zašto sam došao k tebi? Sad ću se opet vratiti, da se borim s knezom anđelom Perzije. Kad svršim to, prikazat će se knez anđeo Grčke.

21 Ali ću ti prije izreći, što je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji s menom proti onima osim vašega kneza anđela Mihaela.


Daniel (Šarić)