Prijeđi na sadržaj

Bože, ki caruješ kraljevstva nebeska

Izvor: Wikizvor
Bože, ki caruješ kraljevstva nebeska
autor: Šiško Menčetić

466. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Bože, ki caruješ kraljevstva nebeska,
   ter vidiš i čuješ sva djela zemaljska,
kako mož nenavis trpiti toliku,
   ka oštri svoju svis na me, tvu priliku?
Tekući jošte gre s naporom kako lav,
   ter obla da poždre hoće me, dim uprav.
Ako me ti, Bože, ne budeš slobodit,
   veće se ne može ni gledat ni hodit;
zašto mi drum i put s oružjem zasijeda,
   mač je nje jezik ljut, gorči je od ijeda.
Nije mač, nije vrid, nu je tris s nebesa
   koji me srita sprid ter život rastresa.
A zatoj hoću rit, prislavni moj Bože, -
   er tebi ništor skrit na svit se ne može,
ti poznaš istinu, zač si sam istina, -
   satri zlu krivinu tvoja moć jedina!