Anđelski tanca međ nami jedna mlađahta vila

Anđelski tanca međ nami jedna mlađahta vila autor: Šiško Menčetić

423. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Anuhlici.

Anđelski tanca međ nami jedna mlađahta vila
   koja među svim vilami gizdav je lov dobila
na svit uresna sokola, komu rani srdačce,
   noseći ličca ohola kako raj ter sunačce.
Veće ne kti općit luge, slideći gorske vile,
   raspusti sve svoje sluge, odpasa luk i strile.
Hitro krunu od bisera izni na ruso' glavi,
   ter kako zmaj od jezera ovdi gnizdo postavi.
Ljeposti doni za stražu, da joj sokola hrane
   od lovaca, koje kažu bez broja po sve strane.
Je li nje ličce rumeno puno slavne ljeposti?
   je li sunačcu takmeno u ljuveno' krjeposti?
Cić togaj sokol dostoja da' čestiti luk i stril,
   pokli ovakaj gospoja prijat ga će u svoj kril;
još mu će venčac poklonit, bilji od sniga bijela,
   koji mu odluči donit, kad ga rani nje strijela.