Čim ljepir doleti na plamen od svijeće

Čim ljepir doleti na plamen od svijeće autor: Ivan Bunić Vučić

Čim ljepir doleti na plamen od svijeće,
   biješe mu vidjeti dvije zrake poveće.
Toj bijehu dvije oči, dvije dzore ljuvene,
   dva sunca s istoči me duše ljubljene.
Tim svijeću ostavi, ončas mu omili
   me slatke ljubavi drag pogled i mili;
koji čim obhodi i većkrat obleti,
   tužnu se dogodi ubjenu umrijeti.
Kô li si gineći priličan, vaj, meni
   i mojoj nesreći, ljepiru ljuveni!
I meni i tebi drag pozor omili,
   ubjen bih, ubjen ti, objeh nas ucvili.
Srećniji si ti vele ere mreš uz milu
   od ruke pribijele, dragomu u krilu.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.