Propovjednik (Šarić)/Glava 12.

Izvor: Wikizvor
Propovjednik (Šarić)


1 Spominji se Stvoritelja svojega u mladim danima, prije nego dođu dani zli i prispiju godine, za koje veliš: "Ne dopadaju mi se!"

2 Prije nego pomrči sunce, svjetlo i mjesec i zvijezde i iza dažda opet dođu oblaci.

3 To je doba, kad zadršću čuvari kuće, kad se pognu snažni ljudi, kad počivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se skrivaju, koji vire kroz prozore.

4 Vrata s ulica zatvaraju se i zveka mlina biva tiša, o cvrkut ptičji jedan se diže i svi glasovi umuknu.

5 Čovjek se straši visina i strahote na ravnoj stazi; a badem cvjeta, skakavac se samo mučno vuče i napor opada; jer čovjek ulazi u vječnu kuću svoju! Po ulici idu naokolo ljudi turobni.

6 Sjećaj se Stvoritelja, prije nego se prekine uže srebrno, čaša zlatna pukne, vrč se na izvoru razbije, u studenac točak slomljeni padne.

7 I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao - :

8 "Taština nad taštinama!" veli propovjednik, "sve je taština!"

9 K ovomu je još pridodati: "propovjednik je bio mudrac, koji je narodu davao znanje; bio je mislilac, istraživač i sastavio je mnogo priča.

10 Propovjednik se je trudio da nađe ugodne riječi i da napiše iskrene riječi istine.

11 Riječi su mudraca kao ostani volujski, i članovi skupljenih priča kao klini zabijeni, one potječu od jednoga Pastira.

12 Uostalom primi savjete, sine moj; nema kraja mnogome pisanju knjiga, a mnogo učenje umara tijelo.

13 Zaključnu riječ čujmo svi: "Boga se boj, i zapovijedi njegove drži!"

14 To vrijedi za svakoga; jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo dobro ili zlo.


Propovjednik (Šarić)