Propovjednik (Šarić)/Glava 11.
| Propovjednik (Šarić) |
1 Baci kruh svoj na površinu vode i na ćeš ga opet poslije mnogo dana.
2 Razdijeli dio na sedam komada ili na osam, jer ne znaš, kakva još nesreća dolazi na zemlju.
3 Kad su oblaci puni dažda, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever: kamo je palo, tamo ostaje.
4 Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa k sijanju, i tko uvijek gleda na oblake, ne dolazi nikada do žetve,
5 Kako ne znaš, koji je put životnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne žene, isto tako malo znaš upravljanje Božje, koji sve tvori.
6 Ujutro sij sjeme svoje i do uveče nemoj da ti počivaju ruke, jer ne znaš, hoće li uspjeti ovo ili ono, ili će oboje jednako dobro prihvatiti.
7 Slatka je svjetlost i godi očima vidjeti sunce.
8 Zato ako čovjek živi mnogo godina, neka se veseli u svima, a neka pomisli i na dane tamne: jer će ih biti mnogo! Sve što dolazi taština je.
9 Raduj se, mladiću, svojemu mladom životu i neka vedro bude srce tvoje u mladim danima; idi kamo te srce tvoje vuče i oči te tvoje zovu; ali znaj dobro, da o svemu tome Bog od tebe traži račun.
10 Ukloni žalost od srca svojega i otjeraj boli od tijela svojega; jer je prolazna mladost i crna kosa.
| Propovjednik (Šarić) |