Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg,
Sa saona kroz noć naš se čuje smijeh
Okićen i plah, naš vranac juri svud,
A zvona dalek zvuk pokazuje nam put.
Hej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć,
I ostaju u sjećanju što nikad neće proć.
Hej, zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć, čitav kraj, zvone za sve nas.
Ponoć već je tu, za satom ide sat,
Juri vranac naš, ko da nikad neće stat.
Tiho pada snijeg, ko perje leti lak
Prijatelj je drag, veseli mu se svak.
