Zločin Benjaminita iz Givea

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Zločin Benjaminita iz Givea

Zločin Benjaminita iz Givea

• 19 1 No, u one dane - ne bijaše kralja u Izraelu -, *jedan levit koji je živio u pozadini planine Efraimove^[189], uze jednu suložnicu iz Betlema Judinog.
• 2 Njegova suložnica mu bijaše nevjerna, potom ga ona napusti za kuću oca svojega, u Betlehemu Judinom, gdje ostade izvjesno vrijeme, četiri mjeseca.
• 3 Njen muž pođe ju tražiti za govoriti s njom od srca i vratiti ju. On ima sa sobom svojeg slugu i dva magarca. Njegova suložnica bi ušla u kuću oca svojega. Otac mlade žene ga vidje, i sav radostan, dođe mu u susret.
• 4 Njegov punac, otac mlade žene, ga zadrža, i on ostade kod njega tijekom tri dana, oni jedoše, piše, i provedoše se.
• 5 No, četvrtog dana, oni se digoše u rano jutro, i levit se pripremaše za otići kad otac mlade žene reče svojem zetu: ”Okrijepi se jedući jedan komad kruha, otići ćete poslije!“
• 6 Budući sjeli, oni jedoše i piše obojica zajedno. Otac mlade žene reče tom čovjeku: ” Pristani dakle provesti se i da se tvoje srce razgali!“
• 7 Kako se čovjek pripremaše otići, njegov punac navaljivaše na njega, tako da ovaj pristade i provede na tom mjestu.
• 8 Petog dana, on se diže u rano jutro za otići, ali otac mlade žene mu reče: ”Prihvati, molim te, okasniti sve do smiraja dana“, i njih dvojica jedoše.
• 9 čovjek se pripremaše za otići, on, njegova suložnica, i njegov sluga, ali njegov punac, otac mlade žene, mu reče: ”Evo dan je klonuo, veće je gotovo večer, provedi ovdje da se tvoje srce razveseli!
• 10 Sutra u jutro, vi će te krenuti na put i ti ćeš doći k svojem šatoru^[190]. “ Ali čovjek ne htjede provesti noći. On se diže, pođe, i stiže nadogled Jebuza - to jest Jeruzalema -, imajući sa sobom svoja dva osamarena magarca i svoju suložnicu.
• 11 Kad bijahu stigli skoro do Jebuza, dan veće bijaše dobrano klonuo, i sluga reče svojem gazdi: ”Hajdemo, zaustavimo se u gradu Jebuzita koji je tu, provedimo noć tu!»
• 12 Njegov gazda mu reče: ”Ne mi se ne zaustavljamo u ovom gradu stranaca, koji, oni, nisu dio sinova Izraelovih. Mi ćemo nastaviti sve do Givea^[191].
• 13 Hajdemo, reče on svojem sluzi, usmjerimo se prema jednom od ovih mjesta, i provedimo ondje u Givei ili u Rama^[192].“
• 14 Idući dalje, oni odoše, a sunce zađe kad su bijahu blizu Givee u Benjaminu.
• 15 Oni se okrenuše od te strane za provesti u Givei. Levit uđe i sjede na trg gradski, ali nitko ga ne primi u svoju kuću za ondje provesti^[193].
• 16 Kad evo jednog starca koji se vraćaše u noći s posla svojega u poljima. Bijaše to jedan čovjek iz planine Efraimove, ali stanovaše u Giveau dok domaći ljudi bijahu Benjaminiti.
• 17 Dižući oči, on vidje putnika na gradskom trgu: ” Kamo ti ideš, reče starac, i otkud dolaziš?“
• 18 On mu odgovori: ”Pošli iz Betlema Judinog, mi putujemo prema pozadini planine Efraimove. Odande sam ja. Ja sam išao sve do Betlema Judinog i vraćam se kući svojoj^[194] i nema nikog da me primi u kuću svoju.
• 19 Ipak, mi imamo slame i hrane za magarce; ja također imam kruha i vina, za sebe, za tvoju sluškinju i mladog čovjeka koji prati slugu tvojeg; mi ne manjkamo u ničemu.“
• 20 Starac odgovori: ”Nek' mir bude s tobom! Naravno, sve tvoje potrebe bit će na moj teret, ali ne provodi noći na trgu! “
• 21 On ih uvede u svoju kuću i dade hrane magarcima. Putnici si opraše noge, jedoše i piše.
• 22 Dok se oni okrjepljivaše, kad evo gradski ljudi, ništarije, okružiše kuću, žestoko zalupaše na vrata i rekoše starcu, vlasniku kuće: ”Izvedi ovog čovjeka koji je ušao kod tebe da ga poznamo^[195].“
• 23 Vlasnik kuće iziđe i reče im: ”Ne, braćo moja, molim vas, ne počinite zla. Sada kad je ovaj čovjek ušao u moju kuću ne počinite besramlja^[196]!
• 24 Evo moje kćeri koja je djevica, ja ću vam je izvesti. Zloupotrijebite ju i učinite joj što vam se bude činilo dobro^[197]. Ali, prema tom čovjeku ne počinite besramlje te vrste! “
• 25 Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad levit uze svoju suložnicu i odvede ju njima van. Oni ju silovaše i zlostavljaše cijelu noć, a u osvit ju napustiše.
• 26 S dolaskom jutra, žena pade na ulažu kuću čovjeka kod kojeg bijaše njen muž ležeći ondje sve dok ne bi dan.
• 27 Njen muž se diže u rano jutro, otvori vrata kuće i iziđe za nastaviti put, kad onamo njegova suložnica leži na ulazu u kuću, rukama na pragu.
• 28 ”Diži se, reče joj on, i pođimo!“ Ali ne bi odgovora. Tad ju on natovari na svog magarca, i čovjek pođe i dođe u svoje mjesto.
• 29 Došavši kući, on uze nož i, zgrabivši suložnicu, isječe ju, ud za udom, u dvanaest komada koje razasla po svoj teritoriji Izraela.
• 30 Tko ju bude vidio da kaže: ” Nikad se nije dogodilo niti se vidjela slična stvar od dana kad sinovi Izraelovi su došli iz Egipta pa sve do ovog dana!“ Levit je dao ovakvu zapovijed ljudima koje bijaše razaslao: ”Ovako ćete govoriti svim ljudima Izraelovim: Jednaka stvar da li se dogodila od dana kad sinovi Izraelovi došli iz Egipta sve do ovog dana^[198]? Razmišljate, savjetujte se i izjasnite se!“