Wikizvor:Hrvatska enciklopedija (Ujević) ogledni primjer teksta

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Izgled stranice[uredi]

94

CRET — CRIJEP

jemu se na Pohorju pridružuje i sleč (Rhododendron ferrugineum). Važnost cretova. U zemljama, gdje ima mnogo cretova s debelom naslagom treseta, isušuje se treset s dvostrukom svrhom: da se dobije gospodarsko obradivo tlo, ili da se treset upotrijebi za gorivo. Kod nas ne dolazi iskorišćiva-nje treseta u obzir, pa zato imaju kod nas cretovi to veće prirodoznanstveno značenje. Bušenjem cretova utvrđeni su u pojedinim slojevima obilni ostatci peluda, što ga je vjetar snosio iz susjednih šuma, pa se iz tih ostataka može utvrditi redoslijed biljnog pokrova u određenom kraju (→ peludna analiza).

LIT.: I. Früh i C. Schröter, Die Moore der Schweiz mit Berück-sichtigung der gesamten Moorfrage, Bern 1904; H. Potonie, Die re-zenten Kaustobiolithe und ihre Lagerstätten, I.—III., Berlin (Preuss. Akad.) 1908—1912; A. F. W. Schimper i F. C. Faber, Pflanzengeo-graphie auf physiologischer Grundlage, II. sv., Jena 1935; K. Bülow, Moorkunde, Berlin (Göschen) 1925; I. Pevalek, Geobotanička i algološka istraživanja cretova u Hrvatskoj i Sloveniji, Rad 230, Zagreb 1924; A. Pichler, Mahovi tresetari Hrvatske i Slovenije, Acta Bot. III., Zagreb 1928; Isti, Prilog poznavanju mahova tresetara Jugoslavije, Ibidem VI., 1931; S. Horvatić, Soziologische Einheiten der Niederungs-wiesen in Kroatien und Slavonien, Acta Bot. V., Zagreb 1930; I. Horvat, Prilog poznavanju cretova u Hrvatskom Zagorju, Hrv. Geogr. Glasnik VIII.—X., Zagreb 1939. LP.

Cretna fauna ili stagnofilna fauna, nastala je u posebnom slatkovodnom staništu, koje dolazi u cretovima. U vodi uzdignutih cretova ima malo rudnih tvari, osobito vapnenca, a mnogo humusnih kiselina, pa je radi toga voda tamne smeđaste boje. Takav sastav vode prija razmjerno malenom broju životinja, a kako takvi cretovi dolaze najviše u gorju i u hladnijim krajevima umjerenog pojasa, ima u njima i oko njih mnogo životinja, ostataka iz ledenog doba, kao što su neki veslonošci i vodembuhe, leptiri, dvokrilci, vretenca i mravi. Većina cretnih životinja posve je malena, tako mnogi praživi, koljnjaci, voden-buhe, neki kukci i t. d. Od većih životinja pripada ovamo vrlo malo školjkaša i puževa i koja manja riba, legbaba, gavčica, koljuška, linjak. Uz cretove se zadržavaju živo-kotni gmazovi riđovka i planinska gušterica, pa neke ptice, zlatari, prutke, mali tetrijeb, sjeverna bijelka i t. d. Livadni cretovi dolaze najviše u nizinama i ispunjavaju ostatke većih slatkih voda, pa imaju običnu faunu. N. F-k.

CRETA VIRIDIS → Glaukonit.

CRETONNE, deblja pamučna tkanina, izrađena u platnenom vezivanju za košulje i posteljinsko rublje. Tiskana se upotrebljava za kućne haljine, za presvlačenje namještaja, za zastore i dekoraciju. J. R-ić.

CREUSE, 1. desni pritok rijeke Vienne, koja pritječe Loiri. Izvire usred Francuske na sjevernom rubu ravnjaka Millevache. Teče u gudurastoj dolini sredinom departe-menta istog imena. Plovna je tek u najdonjem toku (9 km); duga je 235 km. — 2. Departement na s kraju Franc. Sredo-gorja u gornjem porječju rijeke istog imena, dubokim dolinama izbrazdano područje brežuljaka, slabo plodno, pode-snije za stočarstvo, s oskudnim poljodjelstvom. Na 5.606 km2 živi 201.844 siromašnih stan. (1936), koji vode ekstenzivno gospodarstvo baveći se ponajviše stočarstvom, a veleobrta gotovo nema, premda su rudna bogatstva znatna (ugljen, kositer, olovo i srebro). Najvažnija je proizvodnja kaolina, a od rudnih vrela ističe se Évaux-le-Baignes. Département se dijeli na dva okružja, a glavni mu je grad Guéret. N. Ž.

CREUSOT, Le, veleobrtno središte (metalurgija) u srednjoj Francuskoj, departement Saone et Loire. Mjesto se naglo razvilo od polovice 19. st. Razvoju veleobrta pogodovala su bogata nalazišta ugljena i željeza u okolici. Dok je C. još 1807 imao samo 1320 stan., a 1836 tek 2700 stan., 1936 ima već 29.417. J. R-ć.

Prva metalurgična tvornica u C. bila je utemeljena 1782 na zemljištu, na kojemu su već prije pronađena, a djelomično i iskorišćivana nalazišta željezne rudače i ugljena. Za revolucije i prvog carstva tvornice su proizvele veći broj topova za vojsku i mornaricu. No nakon sklopljenog mira njihova je djelatnost bila obustavljena. Tek 1837, u doba, kad je pojava parostroja i željeznice izazvala preokret u metalurgičnoj proizvodnji, preuzela su braća Schneider tvornice; oni su ih proširili i sagradili pomoćne tvornice u nekoliko različnih mjesta (Breuil, Mont-chanin, Châlon). Otad je njihova proizvodna snaga neprestano rasla. G. 1867 postale su tvornice značajno središte čeličnog veleobrta. G. 1876 tu je sagrađen golem malj od 100 tona za proizvodnju strojeva i topova (od 1914 do 1918 Schneiderove su tvornice proizvele 9500 topova, raznovrsnog artiljerijskog materijala, 26 milijuna topovskih metaka i t. d.). Tvornice u C. snabdjevene su svim potrebnim sredstvima (električnim i visokim pećima, Martinovim pećima, talionicama, radionicama za proizvodnju lokomotiva, stanjivačima i t. d.), što im omogućuje svestrano prerađivanje sirovina. Naročito je značajna njihova proizvodnja čelika, koja godišnje doseže količinu od 300.000 tona. Da bi se olakšao prijenos teških željeznih proizvoda i rukovanje njima, područje tvornica je ispresijecano gustom željezničkom mrežom (duljini tračnica iznosi više od 300 km).

CRÉVECOEUR, Michel Guillaume Jean de, * Caen (Francuska) 31. I. 1735, † Sarcelles (kraj Pariza) 12. XI. 1813, američki pisac, obično zvan Hector St. John. U Americi je boravio dva puta: došavši iz Engleske živio je na svom imanju kao posjednik do američke revolucije, kada je morao napustiti zemlju; vratio se poslije revolucije kao francuski konzul u New Yorku. C. je jedan od prvih američkih pisaca smjera »natrag k prirodi«. Njegovo djelo Letters from an American Farmer (London 1782, francuski prijevod 1784) ubraja se među najbolja djela iz doba američkoga kolonijalnog života. G. 1801 izišao je u Parizu njegov putopis Voyage dans la haute Pensylvanie et dans l'État de New York. R. F.

CRICKET, igra na tratini. Igra se poglavito u Engleskoj u ljetnim mjesecima, kada se održavaju i pojedine utakmice klubova, gradova i škola. Ima dvije skupine igrača od 6—11 ljudi, od kojih su jedni braniči, a drugi napadači.

Svaka stranka imade svog vođu. Napadač udara masivnom loptom, koja je 155 g teška, 8 cm u promjeru, kožom omotana. Udara se od početne crte, i to dva koraka ispred vrata na neprijateljska vrata, koja su jedna od drugih udaljena 20 m. Udara se na taj način, da se lopta ubaci koji korak ispred vrata, da onda odskoči na vrata. Ako lopta izravno pogodi vrata, ne valja hitac. Iza napadača stoje njegovi drugovi. Vrata se sastoje od tri drvena stupića, koji su zabijeni u zemlju. Stupići su 75 cm visoki, a 8 cm udaljeni jedan od drugoga. Preko tih stupića stave se dvije priječnice, duge 10 cm. Braniči postave kod obojih vrata po jednoga svoga igrača s drvenom palom, koja je 1 m duga, a 10 cm široka. Palu mora staviti igrač na zemlju pred sredinu vrata na posebnu crtu, a u malu jamicu. Napadači postave uz prva vrata jednog igrača, koji baca loptu, a kod drugih vrata jednog igrača, koji čuva vrata. Ostali igrači druge stranke razdijele se po čitavom polju, da uzmognu uhvatiti udarenu loptu. Kada je branič odbio loptu, može dotle, dok se lopta ne ulovi, izmijeniti svoje mjesto sa svojim drugom na protivnim vratima, i to po nekoliko puta, dok ne bude lopta uhvaćena, ali mora uvijek palu staviti u jamicu pred vratima. Onaj, koji je ulovio loptu, izbija vrata izdaleka ili izbliza. Kada se sruše vrata ili kada ih branitelj sam poruši, nastaje promjena, te sada drugi igrači brane vrata. Igrači su izgubili igru, ako je netko od protivnika loptu u zraku ulovio. Kad je napadač pet puta bacio loptu, mijenjaju se igrači. Ako branič 3 puta ne pogodi lopte, odstupa. Jednako odstupa, ako sam nehotice sruši priječnice ili se dotakne vrata. C. se može igrati i samo na jedna vrata. C. se igrao u Zagrebu na tečaju za učitelje gimnastike (1894—5), ali se nije održao te nije postao popularan. F.B.

CRIJEP je krovni građevni materijal; dobiva se od gline pečenjem. Oblik i veličina c-a mogu biti veoma različiti, i to prema kraju, gdje se proizvodi, i prema svrsi obzirom na različne vrsti krovova, no ponajviše ima oblik ploče ili žlijeba. Još mnogo prije Grka, koji su svoje hramove pokrivali pečenim glinenim pločama, pokrivali su njima krovove azijski narodi. Od Grka su preko Etruščana prenijeli Rimljani taj građevni materijal u ostali svijet. Glinene su se ploče polagale na krovove s blagim nagibom na gusto letvanje, tako da su se držale vlastitom težinom. Debljina ovih glinenih ploča odgovarala je debljini sadašnje opeke, a s vremenom se oblik krovnog crijepa sve više poboljšavao, dok mu se debljina nije smanjila na 1,5 cm. Za sigurno držanje na krovu dobio je nos ili kvačicu, kojom se kvači za letvu na krovu.

Kod nas se izrađuje nekoliko vrsta krovnoga c-a, i to:

Obični ili sitni c. (Biber). To je najjednostavniji oblik c-a, poput plosnate tanke opeke, posve gladak, na donjem


Napomene[uredi]

  • tekst enciklopedije je veličine fonta 10 pt
  • tekst koji je normalne veličine u enciklopediji ostavlja se kakav je
  • tekst literarure, bibliografije je smanjen na 8 pt odn koristi se <span style=" font-size: 8pt">tekst</span> i u kurzivu je
  • tekst koji je manjeg fonta u enciklopediji je smanjen na 8 pt odn koristi se <span style=" font-size: 8pt">tekst</span> i nije u kurzivu
  • svi pojmovi su boldirani
  • <br> se ne koristi već se umjesto njega ostavi prazan red
  • slike koje postoje na dotičnoj stranici nisu stavljene kao ni opisi tih slika