Vrtari

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vrtari
autor: Antun Sasin


Vrtari


tamašna pjesan.




   Iz daleka vrtari smo
došli sada, о gospoje,
ne za drugo neg čuli smo,
da imate perivoje,
i težaka — da ište svaka, 5
ki bi htio — i umio
prid nim stati — i težati;
mi smo jaci mnogo, i mladi,
vješti vrtu kad se sadi.
   Nas na službu ako ćete, 10
u to mi smo hitri vele,
mirne tekom sve bićete,
kako biste same htjele,
jer se ovdi — ne nahodi,
tko bi bolje — vaše volje 15
ispunio — i smirio,
nego ovi mi pet samo,
što vrt hoće, koji znamo.
   Vaš perivoj lotra neće,
u svoj lasti koji leži, 20
neg motiku ki ne odmeće;
dnevi i noći koji teži.
Mi težaci — nijesmo taci,
bez težanja — nije nam stanja,
svaki hiti — k poslu iti, 25
a vi ćete,dobro znati,
kad počnemo poslovati.
   Potreba je, da najprije
uloži se mnoga muka,
i koštrava sva izrije, 30
da ne ostane nigdje struka,
da se okosi — što se prosi,
da je potok — svaki dubok,
neka vode — bolje ishode;
toj će učinit naša snaga, 35
i služba će bit vam draga.
   Kad od sjedbe dođe vrijeme,
opeta se sve priteži,
i ušije dobro sjeme,
neka u zemlji veće leži, 40
pak se radi — da se usadi,
stavi kolac — vas u dolac;
bez dubine — rasad gine;
što usije nas kigodi,
sve pronikne i sve rodi. 45
   Kad se usadi i usije,
о voću se tađaj radi,
ter pitomo koje nije,
uzme, ter se sve prisadi
na ko'e hoće — težak voće, 50
i na štitak — i na pisak,
i u procijep — prisadi lijep:
mi imamo gvozdja taka
za prisadit voća svaka.
   Ako voćka rod uzmeće, 55
to je uzrok od nezdravi,
očistit se taj čas hoće,
od tej zledi da ozdravi
i da pupak — učini pak,
i plod bude — da se usčude, 60
od naloga — tolikoga,
roditi će voće vaše,
gdi uzrabi gvozdje naše.
   Tijem nemojte ništa druge
na tuj službu vi iskati; 65
mi vam ćemo biti sluge,
i srčano poslovati.
Svaka nek svoj — tijem perivoj
nam ne krati — ukazati,
troskot veće — da se izmeće, 70
a vjerujte, da о plati
mi nećemo riječi imati.

         Svrha.



Izvor[uredi VE]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XVI, Djela Petra Zoranića, Antuna Sasina, Savka Gučetića Bendeviševića, str.197-198, Zagreb, 1888 .