Vino pije kita od Senjana

Ja putovah ljetni dan do podne autor: nepoznat

Erlangenski rukopis, zapis br. 100, iz oko 1720.

Vino pije kita od Senjana
kod Cetine kod vode studene,
među njima Cetinka djevojka
te im ona služi ladno vino.
Kako komu daje čašu vina,
svaki joj (je) junak govorio:
"Ljubi mene, lijepa djevojko!"
Kad se mladoj dosadilo bilo,
onda veli lijepa djevojka:
"Tako t' Boga, četi arambaša,
ne čuješ li što ti družba veli?
Ja ne mogu svima biti ljuba,
ako mogu svima biti sluga.
Biću ljuba jednome junaku
kojino će Cetinu priplivat,
i onamo i opet ovamo,
pod kalpakom i pod b'jelim perjem,
(a) pod puškom i pod britkom sabljom,
u čizmama i u ostrugama -
ja ću njemu biti vjerna ljuba."
Svi junaci nikom ponikoše
i u crnu zemlju pogledaše.
Ne pogleda senjski arambaša,
veće skoči u Cetinu vodu,
pripliva je tamo i ovamo.
Pak (on) uze Cetinku djevojku,
odvede je k Senju bijelomu.