Prijeđi na sadržaj

Veliki svećenik Simon

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Veliki svećenik Simon
  • 50 1 To je Simon, sin Oniasov,
veliki svećenik koji za vrijeme
svog života popravi Kuću2 i tijekom
svojih dana učvrsti *svetište.
  • 2 Po njemu biše postavljeni temelji
dvostruke visine3 ,
uzdignuta podloga bedema
*Templovog.
  • 3 Tijekom njegovih dana bi
izdubljena gusterna za vodu,
jedna udubina čiji obod bijaše kao
onaj od Mora4.
  • 4 Zabrinut da zaštiti svoj narod od
propasti,
on utvrdi grad protiv opsade.
  • 5 Kojom je on slavom blistao kao je
obilazio svetište,
kad izlažaše iza zastora1!
  • 6 Kao jutarnja zvijezda usred jednog
oblaka, kao mjesec u dane kad je
pun2,
  • 7 kao što je sunce sijajuće nad
svetištem Sve-Višnjeg3,
kao duga u nebu sijajući u oblacima
slave,
  • 8 kao cvijet ruže u dane proljeća4,
kao ljiljani
pokraj izvora vode,
kao raslinje Libana u dane ljeta,
  • 9 kao tamjan koji izgara na
žrtveniku5,
kao jedna vaza od suhog zlata
urešena svim vrstama dragulja,
  • 10 kao maslina koja se okiti
plodovima,
kao čempres koji se diže sve do
oblaka,6
  • 11 kad uzme haljinu slave i ogrne sav
svoj predivni ures,
kad se on uspinjaše k svetom 1
*oltaru, on ispunjavaše slavom
prostor svetišta;
  • 12 kad primaše iz ruke svećenika
dijelove,
on sam uspravljen pokraj
ognjišta oltarskog,
njegova braća uokolo njega
tvoraše jednu krunu kao nasadi
cedrovi na Libanu,
okruživaše ga kao stabla palmina2 ,
  • 13 svi sinovi Aaronovi u svojoj slavi,
s ponudom3 Gospodovom u svojim
rukama, pred svim saborom
Izraelovim;
  • 14 on ispunjavaše liturgijske postupke
oltara i raspoređivaše ponudu
Sve-Višnjeg, Sve-Moćnog;
  • 15 on pružaše ruku nad kupu i
salijevaše libacije krvi grozdja4 ,
on ju prosipaše na podnožje oltara,
utažujući miris za Sve-Višnjeg,
Kralja svemira.
  • 16 Tad sinovi Aaronovi puštaše
krikove,
sviraše u svoje trublje od kovanog
metala i silnu buku činjaše,
u spomen 1 pred Sve-Višnjim.
  • 17 Tad sav narod, svi zajedno, odmah,
padaše licem prema zemlji
za obožavati svog Gospoda,
Sve-Moćnog, Boga Sve-Višnjeg.
  • 18 I pjevači ga hvališe glasovima
svojim;
u jednoj ogromnoj graji napjev
bijaše milozvučan.
  • 19 I narod preklinjaše Gospoda
Sve-Višnjeg, u molitvi pred
Milosrdnim sve dok ne bi svršen
svečanost Gospodova
i završen njegov obred2.
  • 20 Tad on ponovo silažaše i podizaše
ruke nad svim saborom sinova
Izraelovih, za dati sa svojih usana
blagoslov Gospodov 3 i imati čast
izgovoriti njegovo ime.
  • 21 I po drugi put svi se klanjaše za
primiti blagoslov od Sve-Višnjeg.