Vapaj hercegovačkih franjevaca za mir u BiH 31. srpnja 1993.

Izvor: Wikizvor

Zašto je bol moja bez prebola?
Dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju.
(Jer 15, 18; 12, 11)

    Djelići tijekom sedam stoljeća dobru i zlu sudbini hrvatskog katoličkog puka na njegovim povijesnim prostorima Bosne i Hercegovine, već više smo puta preživljavali stradanje zajedno sa svojim narodom i prijetnju istrjebljenja svega hrvatskog i katoličkog na tim prostorima.
    U 16. stoljeću bili su srušeni svi franjevački samostani i crkve u Bosni i Hercegovini. Godine 1524. konjički su franjevci završili u hladnoj Neretvi, kao i mostarski godine 1945. A i danas nam se ponovo prijeti Neretvom.
    Mi hercegovački franjevci, od kojih su sedamdesetorica mučenički stradali na kraju Drugog svjetskog rata, obraćamo se:

    Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine,
    Vrhovništvu Republike Hrvatske,
    Europskoj zajednici,
    Organizaciji ujedinjenih naroda
    Svetom Ocu papi Ivanu Pavlu II.
    sljedećim vapajem:

    Zaustavite odmah, bez ikakvih prethodnih uvjeta, ovaj u našoj patničkoj povijesti nezapamćeni rodomorni rat u Bosni i Hercegovini, ubijanje nevinog civilnog pučanstva, progon sa stoljetnih ognjišta, etničko pustošenje, rušenje gradova i sela, vjerskih i kulturnih spomenika...!
    Mir je moguć na ovim prostorima, kao i podnošljivost i suživot naroda i vjera. To najbolje potvrđuju duga razdoblja mirnog suživota tijekom zajedničke nam povijesti.
    Zbog toga poduzmite sve, vi to možete i ničim se ne možete ispričati, da se u Bosni i Hercegovini uspostavi pravedan politički poredak, koji će vratiti trajan mir na ove prostore, što je temeljna vrednota za svakog čovjeka, za svaki narod i za svaku vjeru.
    Na kraju, obraćamo se i vama, dragi vjernici, stoljećima povjereni našoj duhovnoj skrbi, i upućujemo vam riječ utjehe, vjere i nade, koju nam Bog priopćuje po proroku:


Ako se vratiš,
pustit ću te da mi opet služiš...
Borit će se protiv tebe,
al' te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom.

(Jer 15, 19 - 20)

    Nek u vama ne umre nada u Boga i povratak, nada u obnovu ognjišta i obitelji, nada u procvat Domovine i mira!
    Na Širokom Brijegu, na grobovima tridesetorice franjevačkih mučenika, 31. srpnja 1993., u prigodi molitvenog susreta mladih.

U ime hercegovačkih franjevaca:
fra Drago Tolj,
provincijal