Kervava megla v megli karvi,
kadaver v blatu,
v lobanji čarvi.
Zgorete cirkve, kervavi sveci,
dim, jogenj, megla, v megli mertveci.
V megli, v daljini, plač pesji, kmica,
bistrički bogec, bistrička bogica.
Tenja se vleče gluhe vlačuge,
dim, megla, v megli kopito kuge.
Galopjera kak stekla na mercini pastuhu,
v meglu, v kmicu, v daljinu gluhu.
Na štaglu, v seni fajtnega sena,
kak tenja tenje je šmugnula sena.
Škornje v blatu, sena još jena.
Megla. Tišina. Vremena meglena.
"Psst, dečki, čkomete, cito, citissime,
kirije eleison, na propele visime!"
"Pod baltu se bane i špane i kapetane
excellentissime i eminentissime!"
"Če se ne zdignemo, nigdar se ne vskrisime!"
"Tri bednja praha, plomba, puriflami,
Gurkfelderi dojti rekli su z nami!"
"Sejeno al si denes al pak zutra v jami."
Megla v megli. Megleni glasi v tami.
Kervavi akordi vu stubičke drami.
