Uvijek puni povjerenja
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Uvijek puni povjerenja |
16 Zato mi ne gubimo nikag odvažnost i čak ako, u nama, izvanjski čovjek ide prema svom uništenju, unutarnji čovjek1 se obnavlja iz dana u dan. 17 Jer naše nevolje u jednom času lakše su u odnosu na izvanredni teret vječne slave koj nam one pripremaju. 18 Naš cilj nije ono što se vidi; ono što se vidi privremeno je, već ono što se ne vidi vječno je.
- 5 1 Jer, mi ovo znamo2 , ako naseš zemaljsko boravište, koje nije no jedan šator, uništeva se, mi imamo jednu vječnu zgradu u *nebesima, koja nije načinjena ljudskom rukom. 2 A mi uzdišemo, u vreloj žudnji staviti, preko druge, našu nebesku nastambu, da bismo bili odjenuti, a ne nagi.3 4 Jer, mi koji smo u tom šatoru, mi uzdišemo, opterećeni; to je činjenica: me nećemo sebe razodjenuti, već odjenuti jednu odjeću na drugu da bi ono što je smrtvo bilo progutano od *života. 5 Onaj koji nas je stvrio za tu bud ućnost, to je Bog koji nam je dao zaloge Duha. 6 Tako dakle, mi smo uvijek puni pouzdanja, sve u znanju da, koliko nastanjujemo naše tijelo, mi smo izvan svog boravišta, daleko od Gospodina, 7 jer, mi putujemo po vjeri, ne po viđenom… 8 da, mi smo puni pouzdanja i pretpostavljamo napustiti boravište ovog tijela za otići boraviti kod Gospodina. 9 Također naše nastojanje, da mi sačuvamo svoje boravište ili da ga napustimo , jest njemu ugoditi. 10 Jer, trebat će nam svima razotkrivenima stupiti pred sud Kristov da bi svaki primio nagradu za ono što bude učinio tijekom svog tjelesnog života, bilo u dobru, bilo u zlu.
