Ustav Narodne Republike Hrvatske (1947.)

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ustav Narodne Republike Hrvatske
(pročišćeni tekst)

Ustav Narodne Republike Hrvatske donesen je 18. siječnja 1947., a objavljen je u Narodnim novinama, br. 7/1947, 23. siječnja 1947.



PRVI DIO[uredi]

OSNOVNA NAČELA[uredi]

GLAVA 1.[uredi]

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA[uredi]

ČLAN 1.[uredi]

Narodna Republika Hrvatska je narodna država republikanskog oblika.

ČLAN 2.[uredi]

Ostvarujući u svojoj oslobodilačkoj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedničkoj borbi svih naroda Jugoslavije, svoju narodnu državu - Narodnu Republiku Hrvatsku, hrvatski se narod, izražavajući svoju slobodnu volju, a na temelju prava na samoodređenje - uključujući pravo na odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima - ujedinio na temelju načela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim narodnim republikama: Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Republikom Slovenijom, Narodnom Republikom Bosnom i Hercegovinom, Narodnom Republikom Makedonijom i Narodnom Republikom Crnom Gorom u zajedničku, saveznu državu - Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.

ČLAN 3.[uredi]

Narodna Republika Hrvatska obuhvaća područje sadašnje oblasti Dalmacije i sadašnjih okruga: Osijek, Slavonski Brod, Daruvar, Bjelovar, Varaždin, Zagreb, Sisak, Karlovac, Sušak i Gospić, te područje grada Zagreba.

ČLAN 4.[uredi]

Državni grb Narodne Republike Hrvatske je polje okruženo s dva snopa žitnog klasja zlatne boje. U dnu polja je željezni nakovanj, nad kojim se blago talasa morska pučina. Iz morske pučine uzdiže se historijski hrvatski grb, iznad koga izlazi sunce.

Snopovi žitnog klasja dolje se sastavljaju i isprepleću, a u svom sastavu opleću postolje nakovnja. Između vrhova klasja je zlatom obrubljena crvena petokraka zvijezda, kojoj su donji kraci usmjereni u polje grba.

ČLAN 5.[uredi]

Državna zastava Narodne Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, sa crvenom petokrakom zvijezdom u sredini. Odnos širine i dužine zastave je jedan prema dva. Boje zastave su položene vodoravno, i to ovim redom odozgo: crveno, bijelo i plavo. Svaka boja zauzima jednu trećinu prostora širine zastave. Zvijezda ima pravilan petokraki oblik i rub zlatne (žute) boje.

Središnja točka zvijezde poklapa se s točkom, u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Gornji krak zvijezde ulazi do polovine crvene boje zastave tako, da donji kraci zvijezde dobivaju odgovarajuće mjesto u plavoj boji zastave.

ČLAN 6.[uredi]

Glavni grad Narodne Republike Hrvatske jest Zagreb.

GLAVA II.[uredi]

LJUDSKA OBLAST[uredi]

ČLAN 7.[uredi]

U Narodnoj Republici Hrvatskoj sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.

Narod ostvaruje svoju vlast preko slobodno izabranih pretstavničkih organa državne vlasti, narodnih odbora koji su, od mesnih narodnih odbora do Sabora Narodne Republike Hrvatske nastali i razvili se u Narodno-oslobodilačkoj borbi protiv fašizma i reakcije i koji su osnovna tekovina te borbe.

ČLAN 8.[uredi]

Sve pretstavničke organe državne vlasti biraju građani na osnovu općeg, jednakog i neposrednog izbornog prava tajnim glasanjem.

Narodni pretstavnici u svim organima državne vlasti odgovorni su svojim biračima.

Zakonom će se propisati u kojim slučajevima, pod kojim uslovima i na koji način birači mogu opozvati svoje narodne pretstavnike i pre isteka roka za koji su izabrani.

ČLAN 9.[uredi]

Organi državne vlasti Narodne Republike Hrvatske vrše vlast na temelju Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Ustava Narodne Republike Hrvatske, saveznih zakona i zakona Narodne Republike Hrvatske, kao i na temelju općih propisa viših organa državne vlasti.

Svi akti organa državne uprave i organa pravosuda moraju se temeljiti na zakonu.

GLAVA III.[uredi]

TEMELJNA PRAVA NARODA I NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE[uredi]

ČLAN 10.[uredi]

Narodna Republika Hrvatska vrši državnu vlast suvereno, prenoseći na Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju samo ona prava, koja su utvrđena Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Suverena prava Narodne Republike Hrvatske, njena sigurnost, kao i društveno i političko uređenje stoje pod zaštitom i obranom Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 11.[uredi]

Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni su sa Hrvatima.

ČLAN 12.[uredi]

Protivan je Ustavu Narodne Republike Hrvatske svaki akt, koji je uperen protiv suverenosti, ravnopravnosti i nacionalne slobode hrvatskog naroda, protiv ravnopravnosti Hrvata i Srba u Republici, protiv Narodne Republike Hrvatske, kao i ostalih naroda i narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 13.[uredi]

Granice Narodne Republike Hrvatske ne mogu se mijenjati bez pristanka Sabora Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 14.[uredi]

Nacionalne manjine u Narodnoj Republici Hrvatskoj uživaju pravo i zaštitu svog kulturnog razvitka i slobodne upotrebe svoga jezika.

GLAVA IV.[uredi]

DRUŠTVENO-EKONOMSKO UREĐENJE[uredi]

ČLAN 15.[uredi]

Sredstva za proizvodnju u Narodnoj Republici Hrvatskoj jesu ili opštenarodna imovina, to jest imovina u rukama države, ili imovina narodnih zadružnih organizacija, ili imovina privatnih fizičkih i pravnih osoba.

Sva rudna i druga blaga u utrobi zemlje, vode, uključujući mineralne i lekovite, izvori prirodne snage, sredstva železničkog i vazdušnog saobraćaja, pošta, telegraf, telefon i radio jesu opštenarodna imovina.

Sredstva za proizvodnju u rukama države iskorišćava država sama ili ih daje drugom na iskorišćavanje.

Vanjska trgovina je pod kontrolom države.

ČLAN 16.[uredi]

U cilju zaštite životnih interesa naroda, podizanja narodnog blagostanja i pravilnog iskorišćavanja svih privrednih mogućnosti i snaga, država daje pravac privrednom životu i razvitku putem opšteg privrednog plana, oslanjajući se na državni i zadružni privredni sektor a ostvarujući opštu kontrolu nad privatnim sektorom privrede.

U ostvarivanju opšteg privrednog plana i privredne kontrole država se oslanja na saradnju sindikalnih organizacija radnika i nameštenika i drugih organizacija radnog naroda.

ČLAN 17.[uredi]

Općenarodna imovina je glavni oslonac države u razvitku narodne privrede. Općenarodna imovina stoji pod naročitom zaštitom države.

Upravljanje i raspolaganje općenarodnom imovinom određuje se zakonom.

ČLAN 18.[uredi]

Država posvećuje naročito pažnju i pruža pomoć i olakšice narodnim zadružnim organizacijama.

ČLAN 19.[uredi]

Zajemčuje se privatna vlasništno i privatna produzimljivost u privredi. Zajemčuje se nasleđivanje privatnog vlasništva. Pravo nasljedstva uređuje se zakonom.

Nitko ne smije upotrebljavati pravo privatnog vlasništva na štetu narodne zajednice.

Zabranjuje se postojanje privatnih monopolističkih organizacija, kao što su karteli, sindikati, trustovi i slične organizacije stvorene u cilju diktiranja cijena, monopoliziranja tržišta i oštećivanja interesa narodne privrede.

Privatno vlasništvo može se ograničiti ili eksproprisati ako to traži opći interes, ali samo na temelju zakona. Zakonom će se odrediti, u kojim će se odrediti, u kojim će se slučajevima i u kojoj visini dati naknada sopstveniku.

Pod istim uvjetima mogu se zakonom nacionalizirati pojedine privredne grane ili preduzeća ako to traži opšti interes.

ČLAN 20.[uredi]

Zemlja pripada onima, koji je obrađuju. Zakon određuje može li i koliko zemlje imati ustanova i lice koje nije zemljoradnik.

Ne može biti velikih zemljišnih poseda u privatnim rukama ni po kome osnovu.

Maksimum privatnog zemljišnog poseda određuje zakon.

Država naročito zaštićuje i pomaže siromašnog i srednjeg seljaka svojom opštom privrednom politikom, jevtinim kreditom i poreskim sistemom.

ČLAN 21.[uredi]

Privrednim i drugim mjerama država pomaže radni narod da se udružuje i organizuje u cilju odbrane od privredne eksploatacije.

Država zaštićuje lica u najamnom radnom odnosu, naročito obezbeđenjem prava udruživanja, ograničenjem radnog dana, obezbeđenjem prava na plaćeni godišnji odmor, kontrolom radnih uslova, brigom o stambenim prilikama i socijalnim osiguranjem.


Maloljetne osobe u radnom odnosu uživaju naročitu zaštitu države.

GLAVA V.[uredi]

PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA[uredi]

ČLAN 22.[uredi]

Svi građani Narodne Republike Hrvatske jednaki su pred zakonom i ravnopravni su bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovest.

Ne priznaju se nikakve privilegije po rođenju, položaju, imovnom stanju i stupnju obrazovanja.

Protivan je Ustavu i kažnjiv svaki akt, kojim se građanima daju privilegije ili ograničavaju prava na temelju razlike u narodnosti, rasi i veroispovesti, kao i svako propovedanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i razdora.

ČLAN 23.[uredi]

Građani Narodne Republike Hrvatske dužni su pridržavati se Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Ustava Narodne Republike Hrvatske i zakona.

ČLAN 24.[uredi]

Svi građani Narodne Republike Hrvatske, bez razlike spola, narodnosti, rase, vjeroispovijesti, stupnja obrazovanja i mjesta stanovanja, koji su navršili 18 godina života, imaju pravo da biraju i da budu birani u sve organe državne vlasti.

Građani Narodne Republike Hrvatske koji se nalaze u redovima Jugoslovenske armije, imaju pravo da biraju i da budu birani kao i ostali građani.

Biračko pravo je opće, jednako i neposredno i vrši se tajnim glasanjem.

Ne uživaju biračko pravo osobe pod skrbništvom, osobe, koja su odukom suda lišena biračkog prava za vrijeme, dok dejstvo traje djelovanje osude, i osobe, koje na temelju zakona izgube biračko pravo.

ČLAN 25.[uredi]

Žene su ravnopravni gradani s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društvenopolitičkog života.

Za jednak rad žene imaju pravo na jednaku plaću kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu.

Država štiti interese matere i djeteta, naročito,osnivanjem rodilišta, dječjih domova i obdaništa te pravom matere na plaćeni dopust prije i poslije porođaja.

ČLAN 26.[uredi]

Građanima Narodne Republike Hrvatske zajamčena je sloboda savjesti i sloboda vjeroispovijesti.

Crkva je odvojena od države.

Vjerske zajednice, kojih se učenje ne protivi Ustavu, slobodne su u svojim vjerskim. poslovima i u vršenju vjerskih obreda. Vjerske škole za spremanje svećenika slobodne su, a sotje pod općim nadzorom države.

Zabranjena je zloupotreba crkve i vjere u političke svrhe i postojanje političkih organizacija na svjerskom temelju.


Država može materijalno pomagati Vjerske zajednice.

ČLAN 27.[uredi]

Brak i porodica su pod zaštitom države. Država zakonom uređuje pravne odnose braka i porodice. Pravovaljan je samo brak zaključen pred nadležnim državnim organima. Poslije zaključenja braka gradani mogli izvršiti i vjenčanje po vjerskim propisima.

Svi bračni sporovi spadaju u nadležnost narodnih sudova.

Roditelji imaju prema djeci, rođenoj izvan braka, iste obaveze i dužnosti kao i prema bračnoj djeci. Položaj vanbračne djece uređuje se zakonom.

Evidencija o ličnom stanju građana u isključivoj je nadležnosti države.

Maloljetne osobe stoje pod naročitom zaštitom države.

ČLAN 28.[uredi]

Gradanima Narodne Republike Hrvatske zajamčuje se sloboda štampe, govora, udruživanja, zborova, javnih skupova i manifestacija.

ČLAN 29.[uredi]

Zajamčena je nepovredljivost ličnosti građana.

Nitko ne može biti zadržan u pritvoru duže od tri dana bez pismenog i obrazloženog rješenja suda ilij javnog tužioea. Najduži rok pritvora odreduje zakon.

Nitko ne može biti kažnjen za krivično djelo bez odluke padležnog suda, donesene na temelju zakona, kojim je odredena nadležnost suda i krivično djelo.

Kazne se mogu ustanoviti i izricati samo na temelju zakona.

Nitko, ako je dostižan državnim organima, ne može biti suđen, a da nije po zakonu saslušan i na propisan način pozvan da se brani.


Kazne za prekršaje pravnih propisa mogu organi državne uprave izricati samo u granicama, koje su odredene zakonom.


Samo u slučajevima propisanim zakonom može građanin biti protjeran iz svoga prebivališta.

Državljanin Narodne Republike Hrvatske, koji na osnovu saveznog zakona izgubi državljanstvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije, gubi i državljanstvo Narodne Republike Hrvatske. Državljaninu Narodne Republike Hrvatske ne može se oduzeti državljanstvo Narodne Republike Hrvatske, dok god posjeduje državljanstvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 30.[uredi]

Stan je nepovredljiv.

Nitko ne može uči u tuđi stan ili prostorije, niti vršiti pretres protiv volje njihovog posjednika bez zakonom predviđenog rješenja.

Pretres se može vršiti same u prisustvu dvojice svjedoka. Pretresu inla pravo prisustvovati i osoba, čiji se stan ili prostorije pretresaju.

ČLAN 31.[uredi]

Nepovredijiva je tajna pisama i drugih sredstava saobraćanja, osim u slučaju krivične istrage, mobilizacije i ratnog stanja.

ČLAN 32.[uredi]

U Narodnoj Republici Hrvatskoj uživaju pravo utočišta inozemni državljani progonjeni zbog zalaganja za demokratska načela, nacionalno oslobođenje, prava radnog naroda i slobodu naučnog i kulturnog rada.

ČLAN 33.[uredi]

Svaki građanin Narodne Republike Hrvatske dužan je da radi po svojim sposobnostima; tko ne da zajednici, ne može od nje ni primati.

ČLAN 34.[uredi]

Svim građanima Federativne Narodne Republike Jugoslavije pristupačne su, pod zakonskim uvjetima, sve javne službe.

Đužnost je građana, da savjesno obavljaju javne dužnosti, za koje su izabrani iti koje su im povjerene.

ČLAN 35.[uredi]

Obrana domovine najviša je dužnost i čast svakog građanina.

Izdaja domovine najveći je zločin prema narodu.

Vojna obaveza građana je opća.

ČLAN 36.[uredi]

Država osigurava ratnim invalidima dostojan život i besplatno osposobljavanje za rad.

Djeca palih boraca i žrtava rata pod naročitim su staranjem države.

ČLAN 37.[uredi]

Država se stara za podizanje zdravlja naroda organizacijom i kontrolom zdravstvene službe, bolnica, ljekarna, iječilišta (sanatorija), oporavilišta i drugih zdravstvenih ustanova.

Država vodi brigu o fizičkom odgoju naroda, naročito omladine, radi podizanja zdravlja i radne sposobnosti naroda, kao i jačanja obrambene moći države.

ČLAN 38.[uredi]

Osigurava se sloboda naučnog i umjetničkog rada.

Država pomaže nauku i umjetnost u cilju razvitka narodne kulture i narodnog blagostanja.

Autorsko pravo zaštićeno je zakonom.

ČLAN 39.[uredi]

U cilju podizanja opće kulture naroda država osigurava, da škole i druge prosvjetne i kulturna ustanove budu pristupačne svim slojevima naroda.

Država posvećuje naročitu pažnju omladini i zaštićuje njezin odgoj.

Škole su državne. Samo zakonom može se dopustiti osnivanje privatnih škola, a njihov je rad pod kontrolom države.


Osnovna nastava je obavezna i besplatna.

Škola je odvojena od crkve.

ČLAN 40.[uredi]

Građani imaju pravo molbe i peticije organima državne vlasti.

Protiv rješenja organa državne uprave i nepravilnih postupaka službenih osoba građani imaju pravo žalbe.

Zakonom će se propisati postupak za podnošenje žalbe.

ČLAN 41.[uredi]

Svaki građanin ima pravo da tuži nadležnom sudu službene osobe za krivična djela, učinjena u službenom radu.

ČLAN 42.[uredi]

Građani imaju, pod zakonskim uvjetima, pravo da zahtijevaju od države i službenih osoba naknadu štete, koje im je učinjena nezakonitim i nepravilnim vršenjem službe.

ČLAN 43.[uredi]

Porezna obaveza građana je opća i razmjerna njihovoj privrednoj snazi.

Javne dažbine i oslobođenja od njih ustanovljavaju se samo zakonom.

ČLAN 44.[uredi]

Radi zaštite građanskih sloboda i demokratskog uređenja Narodne Republike Hrvatske i Federativne Narodne Republike Jugoslavije, utvrđenog Saveznim Ustavom odnosno ovim Ustavom, nezakonito je i kažnjivo upotrebljavati građanska prava radi promjene i narušavanja ustavnog uređenja u protudemokratskom cilju.

DRUGI DIO[uredi]

DRŽAVNO UREĐENJE[uredi]

GLAVA VI.[uredi]

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA I FEDERATIVNA NARODNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA[uredi]

ČLAN 45.[uredi]

Narodna Republika Hrvatska vrši samostalno sva prava utvrđena ovim Ustavom.

U cilju ostvarenja ekonomske i političke uzajamne pomoći i suradnje, kao i zajedničke obrane nacionalne slobode i nezavisnosti, Narodna Republika Hrvatska prenijela je na Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju određene poslove, sadržane u članu 44. Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 46.[uredi]

U nadležnost Narodne Republike Hrvatske u licu njenih najviših organa državne vlasti i državne uprave pripada naročito:

1. donošenje, promjena i dopuna Ustava Narodne Republike Hrvatske i staranje o njegovom izvršenju;

2. zakonodavstvo Narodne Republike Hrvatske;

3. odlučivanje o pristanku za izmjenu granica Narodne Republike Hrvatske;

4. administrativno-teritorijalna podjela Narodne Republike Hrvatske;

5. čuvanje državnog uređenja i prava građana; javni red i sigurnost;

6. donošenje privrednog plana Narodne Republike Hrvatske;

7. upravljanje privredom republikanskog značaja i rukovodstvo privredom lokalnog značaj;

8. donošenje državnog budžeta Narodne Republike Hrvatske; ostvarenje i kontrola izvršenja budžeta Narodne Republike Hrvatske i odobrenje završnog računa Narodne Republike Hrvatske; rukovodstvo u ostvarenju budžeta narodnih odbora;

9. državljanstvo Narodne Republike Hrvatske;

10. rukovođenje narodnim sudovima Narodne Republike Hrvatske; amnestija i pomilovanja prema propisima zakona;

11. financijska, industrijska, rudarska, građevinarska, trgovačka, šumska i poljoprivredna poduzeća republikanskog značaja;

12. putevi, rijeke, kanali i luke republikanskog značaja;

13. transport i sabraćaj republikanskog značaja;

14. zaključivanje zajmova Narodne Republike Hrvatske i odobrenje zaključnih zajmova narodnih odbora u granicama zakona;

15. utvrđivanje i odobrenje, u saglasnosti sa saveznim zakonima, republikanskih i lokalnih dažbina; utvrđivanje i odobrenje dažbina narodnih odbora;

16. kontrola nad stanjem poduzeća i ustanova općedržavnog značaja na području Narodne Republike Hrvatske;

17. utvrđivanje republikanskog i lokalnog značaja privrednih poduzeća i ustanova iz nadležnosti Narodne Republike Hrvatske;

18. rukovodstvo stambenim i komunalnim poslovima; stambena izgradnja, izgradnja i uređenje gradova i mjesta;

19. zakonodavstvo i rukovodstvo, na osnovu općih i načelnih propisa Federativne Narodne Republike Jugoslavije, u oblasti:

a) industrije, rudarstva, trgovine, poljoprivrede, šumarstva, lova i vodnih snaga;

b) građevinarstva; privrednog poslovanja i politike cijena;

c) zaštite narodnog zdravlja, socijalnog starenja i fizičke kulture;

d) osnovne, srednje i više nastave, prosvjetnih, kulturnih i naučnih ustanova i organizacija republikanskog značaja;

e) organizacije državne vlasti.

Narodna Republika Hrvatska donosi sama svoje propise u tim poslovima do donošenja općih načelnih propisa sa strane Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

20. dopunsko zakonodavstvo u okviru osnovnih zakona Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 47.[uredi]

Područje Narodne Republike Hrvatske zajedno sa područjem drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije čini jedinstveno državno i privredno područje.

ČLAN 48.[uredi]

Savezni zakoni obavezni su na području Narodne Republike Hrvatske.

U slučaju razmimoilaženja između saveznih zakona i zakona Narodne Republike Hrvatske primjenjuju se savezni zakoni.

ČLAN 49.[uredi]

Promet robe između Narodne Republike Hrvatske i drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije je slobodan i ne može se ograničiti zakonom Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 50.[uredi]

Akti i isprave organa državne uprave i organa pravosuđa drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije jednako vrijede u Narodnoj Republici Hrvatskoj kao i akti i sprave organa državne uprave i organa pravosuđa Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 51.[uredi]

Građani narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije uživaju na području Narodne Republike Hrvatske jednaka prava kao i građani Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 52.[uredi]

U Narodnoj Republici Hrvatskoj postoji državljanstvo Narodne Republike Hrvatske.

Svaki državljanin Narodne Republike Hrvatske istodobno je i državljanin Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

GLAVA VII.[uredi]

NAJVIŠI ORGAN DRŽAVNE VLASTI NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE[uredi]


A) SABOR NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE[uredi]

ČLAN 53.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske predstavnik je narodnog suvereniteta vrhovni organ državne vlasti Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 54.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske vrši na temelju Ustava Narodne Republike Hrvatske sva ona prava, koja pripadaju Narodnoj Republici Hrvatskoj, ukoliko Ustavom nisu dana u nadležnost Prezidijuma Sabora ili Vladi Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 55.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske bira se na četiri godine.

ČLAN 56.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske biraju građani Narodne Republike Hrvatske.

Zakonom Republike određuje se broj stanovnika, koji bira jednog zastupnika.

ČLAN 57.[uredi]

Zakonodavnu vlast u Narodnoj Republici Hrvatskoj vrši isključivo Sabor Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 58.[uredi]

Zasjedanja Sabora Narodne Republike Hrvatske su redovna i izvanredna, a sazivaju se Ukazom Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske.

Redovna zasjedanja sazivaju se dva puta godišnje, i to u proljeću i jeseni. Ako Sabor nebi bio sazvan u, to vrijeme, može se i sam sastati bez Ukaza Prezidijuma.

Izvanredna zasjedanja sazivaju se, kad Prezidijum Sabora nade, da je to potrebno, ili kad to zatraži jedna trećina zastupnika.

ČLAN 59.[uredi]

Sabor bira predsjednika, jednog ili više potpredsjednika i tri tajnika. Njihova prava i dužnosti utvrduju se Poslovnikom.

ČLAN 60.[uredi]

Sabor propisuje poslovnik za svoj rad.

Sjednice Sabora su u pravilu javne.

ČLAN 61.[uredi]

Sabor donosi odluke većinom glasova.

Za donošenje odluka potrebno je prisustvo većine zastupnika.

ČLAN 62.[uredi]

Pravo podnošenja zakonskih prijedloga Saboru imaju Vlada Narodne Republike Hrvatske, njeni članovi, kao i pojedini narodni zastupnici.

ČLAN 63.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske utvrduje godišnji državni budžet Narodne Republike Hrvatske zakonom.

Sabor odobrava završni račun o izvršenju državnog budžeta Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 64.[uredi]

Zakon stupa na snagu osmoga dana poslije objavljivanja u »Narodnim novinama«, službenom listu Narodne Republike Hrvatske, ukoliko ne bi bilo samim zakonom drugačije odredeno.

ČLAN 65.[uredi]

Za izvršavanje odredenih i naročitih poslova Sabor bira posebne odbore.

Sabor na prvoj sjednici bira verifjkacioni odbor, koji ispituje zastupničke punomoći.

Sabor na prijedlog verifikacionog odbora ovjerovljuje ili poništava izbor pojedinog zastupnika.

ČLAN 66.[uredi]

Zastupnici, kojih su mandati ovjerovljeni, polažu u Saboru ovu zakletvu:

»Zaklinjem se svojom čašću i čašću svoga naroda, da ću uvijek zastupati i braniti demokratska prava i slobodu naroda Narodne Republike Hrvatske; da ću vjerno čuvati bratstvo, jedinstvo i slobodu naroda naše zajedničke države Federativne Narodne Republike Jugoslavije i da ću braniti tekovine oslobodilačke borbe naroda; da ću sav svoj rad i znanje posvetiti izgradnji narodne države i podizanju blagostanja radnog naroda i da ću savjesno vršiti svoju zastupničku dužnost«.

ČLAN 67.[uredi]

Sabor može vršiti ankete u pitanjima općeg značaja za Narodnu Republiku Hrvatsku preko svojih anketnih odbora.

Svi državni organi i službena lica dužni su ispunjavati zahtjeve anketnih odbora u pogledu utvrdivanja činjenica i prikupljanja dokaza.

ČLAN 68.[uredi]

Narodni zastupnici imaju pravo postavljati pitanja i upućivati interpelacije predsjedniku i članovima Vlade Narodne Republike Hrvatske.

Predsjednik i članovi Vlade dužni su na postavljeno pitanje ili interpelaciju dati odgovor usmeno u roku od tri dana ili pismeno u roku od pet dana. Ako je u tu svrhu potrebno prikupljanje podataka, član Vlade može tražiti duži rok, koji mu je potreban za odgovor, ali ne duži od trideset dana.

ČLAN 69.[uredi]

Zastupnici Sabora Narodne Republike Hrvatske uživaju imunitet.

Zastupnik Sabora ne može biti lišen slobode, niti se protiv njega može pokrenuti krivični postupak bez odobrenja Sabora ili, kad Sabor ne zasjeda, bez odobrenja Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske, osim u slučaju, ako se zatekne na djelu zločina. O tome se mora odmah izvijestiti Prezidljum Sabora Narodne Repubike Hrvatske.

Na području Narodne Republike Hrvatske narodni zastupnici drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije uživaju imunitet po propisima ustava njihovih narodnih republika.

ČLAN 70.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske može produžiti trajanje svog mandata samo u slučaju rata i sličnih izvanrednih prilika i to, dok takvo stanje traje.

Sabor Narodne Republike Hrvatske može odlučiti, da se raspusti i prije nego istekne vrijeme, za koje je izabran.

ČLAN 71.[uredi]

Izbori za novi Sabor moraju biti raspisani prije nego istekne posljednji dan vremena, za koje je izabran Sabor, čiji mandat prestaje.

Od dana raspuštanja Sabora do dana izbora novog Sabora ne može proteći više od tri mjeseca ni. manje od šest tjedana.

Novoizabrani Sabor mora se sastati na svoje prvo zasjedanje najkasnije mjesec dana poslije izvršenih izbora.

ČLAN 72.[uredi]

Sabor Narodne Republike Hrvatske vrši promjenu i dopunu Ustava Narodne Republike Hrvatske.

Prijedlog za promjenu i dopunu Ustava može podnijeti Prezidijum Sabora, Vlada Narodne Republike Hrvatske ili trećina zastupnika Sabora.

Prijedlog, da se pristupi rješavanju o promjeni ili dopuni Ustava, mora se prethodno primiti većinom glasova.

Predložena promjena ili dopuna Ustava primljena je, ako za nju glasa apsolutna većina od cjelokupnog broja zastupnika Sabora.

Sabor Narodne Republike Hrvatske proglašuje primljenu promjenu ili dopunu Ustava na svojoj sjednici, a Prezidijum Sabora objavljuje ju Ukazom.


A) PREZIDIJUM SABORA NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE[uredi]

ČLAN 73.[uredi]

Sabor bira iz redova svojih članova Prezidijum Sabora Narodne Republike Hrvatske.

Prezidijum Sabora sastoji se od predsjednika, dva potpredsjednika, tajnika i najviše dvadeset tri člana.

ČLAN 74.[uredi]

Prezidijum Sabora vrši ove poslove:

  1. predstavlja u zemlji narodni i državni suverenitet Narodne Republike Hrvatske;
  2. saziva i zaključuje zasjedanje Sabora;
  3. donosi Ukaz o raspuštanju Sabora, kad je ovome istekao mandat, a prije toga vremena, samo kad je Sabor to sam odlučio;
  4. raspisuje izbore za Sabor Narodne Republike Hrvatske;
  5. daje obavezna tumačenja zakona Narodne Republike Hrvatske;
  6. proglašuje izglasane zakone;
  7. daje prijedlog Prezidijumu Narodne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije za ocjenu suglasnosti zakona Narodne Republike Hrvatske s Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije i sa saveznim zakonima;
  8. vrši pravo pomilovanja na osnovu zakona;
  9. podjeljuje priznanja i počasna zvanja Narodne Republike Hrvatske prema propisima zakona;
  10. postavlja i razrješava, na prijedlog Predsjednika Vlade Narodne Republike Hrvatske, pojedine članove Vlade u vremenu izmedu dva zasjedanja Sabora, a uz naknadnu potvrdu Sabora;
  11. određuje zamjenike članovima Vlade na prijedlog Predsjednika Vlade Narodne Republike Hrvatske;
  12. na prijedlog Predsjednika Vlade Narodne Republike Hrvatske mijenja, spaja i ukida postojeća ministarstva i komisije u vremenu izmedu dva zasjedanja Sabora, a uz naknadnu potvrdu Sabora;
  13. odreduje na prijedlog Vlade Narodne Republike Hrvatske, koja poduzeća i ustanove imaju republikanski značaj;
  14. raspisuje narodni referendum u pitanjima iz nadležnosti Narodne Republike Hrvatske na temelju odluke Sabora ili na prijedlog Vlade Narodne Republike Hrvatske;
  15. rješava o pitanjima i mjerama, za koje ga ovlasti Sabor;
  16. vrši sve poslove, koji su mu zakonima stavljeni u nadležnost.

Ukaze Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske potpisuje predsjednik i tajnik.

ČLAN 75.[uredi]

Prezidijum Sabora odgovara za svoj rad Saboru. Sabor može opozvati Prezidijum i izabrati novi, kao i razriješiti dužnosti pojedine članove i izabrati nove, i prije nego istekne vrijeme, za koje su izabrani.

ČLAN 76.[uredi]

Prezidijum Sabora Narodne Republike Hrvatske bira se za isto vrijeme, za koje je izabran Sabor.

U slučaju raspuštanja Sabora Prezidijum vrši dužnosti sve do izbora novog Prezidijuma Sabora.

GLAVA VIII.[uredi]

ORGANI DRŽAVNE UPRAVE NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE[uredi]

ČLAN 77.[uredi]

Najviši izvršni i upravni organ državne vlasti Narodne Republike Hrvatske je Vlada Narodne Republike Hrvatske.

Vladu Narodne Republike Hrvatske imenuje i razrješava Sabor.

ČLAN 78.[uredi]

Vlada Narodne Republike Hrvatske odgovara i polaže račun o svome radu Saboru.

U vremenu izmedu dva zasjedanja Sabora Vlada je odgovorna i polaže račun o svome dijumu Sabora.

ČLAN 79.[uredi]

Vlada Narodne Republike Hrvatske radi na temelju Saveznog Ustava i Ustava Narodne Republike Hrvatske, saveznih zakona i zakona Narodne Republike Hrvatske, kao i na temelju uredaba, uputstava i naredaba Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

Vlada Narodne Republike Hrvatske donosi uredbe na temelju zakonskog ovlaštenja kao i uredbe za primjenu saveznih zakona i zakona Narodne Republike Hrvatske, uredaba, uputstava i naredaba Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije; uputstva i naredbe radi izvršenja saveznih zakona i zakona Narodne Republike Hrvatske, uredaba, uputstava i naredaba Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i svojih uredaba, i stara se o njihovom provođenju.

Akte Vlade Narodne Republike Hrvatske potpisuje Predsjednik Vlade i nadležni član Vlade, odnoino član, koga Vlada odredi.

ČLAN 80.[uredi]

Vlada Narodne Republike Hrvatske usmjeruje i usklađuje rad svojih ministarstava, komiteta i komisija, kao i drugih ustanova, koje su joj potčinjene.

Vlada Narodne Republike Hrvatske stara se o pripremi i ostvarenju općedržavnog i republikanskog privrednog plana i budžeta; poduzima sve potrebne mjere za osiguranje i zaštitu ustavnog i društvenog poretka, zaštitu državnih interesa i zaštitu prava građana; rješava o zakonskim prijedlozima pojedinih članova Vlade, koji se podnose Saboru; propisuje unutarnje uređenje ministarstava i podređenih ustanova; osniva u slučaju potrebe specijalne komitete, komisije i ustanove pri Vladi Narodne Republike Hrvatske u cilju provodenja privrednih, kulturnih i drugih poslova Narodne Republike Hrvatske; pomaže Vladu Federativne Narodne Repubilke Jugoslavije u ostvarenju općedržavnih zadataka.

ČLAN 81.[uredi]

Vladu Narodne Republike Hrvatske sačinjavaju: predsjednik, jedan ili više potpredsjednika, ministri, predsjednik Kontrolne komisije i predsjednik Kontrolne komisije Narodne Republike Hrvatske.

Vlada Narodne Republike Hrvatske može imati i ministre bez resora.

ČLAN 82.[uredi]

Članovi Vlade Narodne Republike Hrvatske polažu prije stupanja na dužnost zakletvu pred Prezidijumom Sabora.

ČLAN 83.[uredi]

Predsjednik Vlade Narodne Republike Hrvatske predstavlja Vladu, predsjedava njenim sjednicama i rukovodi radom Vlade. On rukovodi radom pojedinih komiteta, komisija i ustanova pri Vladi i uskladuje rad svih organa Vlade.

ČLAN 84.[uredi]

Članovi Vlade Narodne Republike Hrvatske rukovode pojedinim granama državne uprave i neposredno odgovaraju Vladi Narodne Republike Hrvatske za pravilno rukovođenje povjerenim poslovima, kao i za pravilno ostvarivanje politike Vlade.

Članovi Vlade imaju pravo da izdaju pravilnike, uputstva i naredbe na temelju i radi izvršenja saveznih i republikanskih zakona, kao i uredaba, uputstava i naredaba Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Vlade Narodne Republike Hrvatske.

Članovi Vlade se staraju o pravilnom izvršenju saveznih i republikanskih zakona, kao i uredaba, uputstava i naredaba Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Vlade Narodne Republike Hrvatske i odgovaraju za njihovu primjenu u grani državne uprave, kojom rukovode.

ČLAN 85.[uredi]

Članovi Vlade Narodne Republike Hrvatske krivično su odgovorni za povredu Saveznog Ustava i ustava Narodne Republike Hrvatske, kao i za povredu saveznih i republikanskih zakona pri vršenju službene dužnosti.

Članovi Vlade odgovaraju za štetu, koju učine državi svojim nezakonitim radom.

Bliže odredbe o odgovornosti članova Vlade propisuju se zakonom Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 86.[uredi]

Ministarstva Narodne Republike Hrvatske su savezno-republikanska ili republikanska.

Savezno-republikanska ministarstva jesu:

  • Ministarstvo financija;
  • Ministarstvo unutrašnih poslova;
  • Ministarstvo pravosuda;
  • Ministarstvo industrije i rudarstva;
  • Ministarstvo trgovine i opskrbe;
  • Ministarstvo poljoprivrede;
  • Ministarstvo šumarstva;
  • Ministarstvo rada i
  • Ministarstvo građevina.

Republikanska ministarstva jesu:

  • Ministarstvo prosvjete;
  • Ministarstvo narodnog zdravlja;
  • Ministarstvo socijalnog staranja i
  • Ministarstvo komunalnih poslova.

ČLAN 87.[uredi]

Savezno-republikanska ministarstva rukovode određenom granom državne uprave i vrše, osim poslova iz vlastite nadležnosti, i poslove savezno-republikanskih ministarstava Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije na temelju njihovih pravilnika, uputstava i naredaba.

ČLAN 88.[uredi]

Republikanska ministarstva rukovode određenom granom državne Uprave, iz nadležnosti Narodne Republike Hrvatske samostalno.

ČLAN 89.[uredi]

Općesavezna ministarstva mogu za izvršenje poslova svoje nadležnosti pristaviti opunomoćenike pri vladi Narodne Republike Hrvatske.

Opunomoćenike imenuje Vlada Federativne Narodne Republike Jugoslavije u suglasnosti s Vladom Narodne Republike Hrvatske.

Opunomoćenici opčesaveznih ministarstava pri Vladi Narodne Republike Hrvatske mogu prisustvovati sjednicama Vlade sa savjetodavnim glasom, kad se raspravljaju poslovi, za koje su opunomoćeni.

GLAVA IX.[uredi]

ORGANI DRŽAVNE VLASTI ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNIH JEDINICA[uredi]

ČLAN 90.[uredi]

Organi državne vlasti administrativno-teritorijalnih jedinica jesu narodni odbori.

Preko narodnih odbora narod vrši svoju vlastu administrativno-teritorijalnim jedinicama: mjestima (selima i malim gradovima), gradovima, gradskim rajonima, kotarima, okruzima i oblastima.

ČLAN 91.[uredi]

Narodni odbori su predstavnički organi, izabrani na temelju općeg, jednakog i neposredndog izbornog prava tajnim glasanjemn.

Narodne odbore mjesta (sela i malih gradova) biraju gradani na dvije godina, a narodne odbore kotara, gradskih rajona, gradova, okruga i oblasti-biraju gradani na tri godine.

Izbori za nove narodne odbore imaju se održati-najkasnije mjesec dana nakon što je isteklo vrijeme, na koje su bili narodni odbori izabrani, pa im je mandat prestao.

ČLAN 92.[uredi]

Narodni odbori su najviši organi državne vlasti u odnosima lokalnog značaja na svojem teritoriju.

Narodni odbori ostvaruju na svojem teritoriju i zadatke općeg značaja.

ČLAN 93.[uredi]

Narodni odbari rukovode radom potč'injenih organa uptave i privrednom i kulturnom izgradnjom u svome djelokrugu; osiguravaju zaštitu javnog poretka, ispunjavanje zakona i čuvanje prava građana; utvrđuju svoj budžet i privredni plan; upravljaju općenarodnom imovinom, poduzećima i ustanovame lokalnog značaja.

ČLAN 94.[uredi]

Narodni odbori u okviru svoje nadležnosti, u lokalnim poslovima, vrše državnu vlast samostalno donoseći opće propise (odluke) na temelju Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Ustava Narodne Republike Hrvatske; saveznih zakona, zakona Narodne Republike Hrvatske i općih propisa sviših organa državnih vlasti i državne uprave.

Odluke i naredbe narodnih odbora objavljuju se sa potpisom predsjednika i tajnika izvršnog odbora.

ČLAN 95.[uredi]

Svaki narodni odbor ima svoj vlastiti budžet.

Budžet utvrđuje narodni odbor odlukom u okviru budžeta višeg organa državne vlasti.

ČLAN 96.[uredi]

Narodni odbori donose o svom unutarnjem ustrojstvu i poslovanju statute, koje potvrđuje viši narodni odbor odnosno Prezidijum Sabora.

ČLAN 97.[uredi]

Narodni odbori su dužni, da se u izvođenju općih i lokalnih zadataka oslanjaju na inicijativu i široko učešće narodnih masa i na organizacije radnog naroda.

ČLAN 98.[uredi]

Narodni odbori vrše prava, koja su im dana kao najvišim organima državne vlasti administiativno-teritorijalne jedinice, neposredno na skupštini svojih odbornika ili preko svojih izvršnih i upravnih organa.

Narodni odbori ne mogu prenositi na svoje izvršne i upravne organe one poslove, koje zakon izrično daje u nadležnost odboru kao cjelini.

ČLAN 99.[uredi]

Zasjedanja narodnih odbora su redovna i izvanredna. U redovna zasjedanja sazivaju se: oblasni i okružni narodni odbori četiri puta godišnje, kotarski u dva mjeseca jedamput, a gradski, rajonski i mjesni narodni odbori najmanje jedamput mjesečno.

Izvanredna zasjedanja saziva izvršni odbor po svojoj inicijativi, pod uslovima u zakonu predvidenim, ili kada to traži jedna trećina odbornika, ili na zahtjev višeg organa državne vlasti.

ČLAN 100.[uredi]

Narodni odbor donosi pravovaljane zaključke većinom glasova na sjednici, na kojoj je prisutna većina odbornika.

ČLAN 101.[uredi]

Mjesni narodni odbor saziva u zakonom predviđenom roku mjesni zbor birača, kome polaže račun o svome radu.

Zbor birača saziva se u cilju razmatranja pitanja, koja se odnose na život sela odnosno mjesta i na rad mjesnog narodnog odbora. Osim toga mogu se na zboru birača raspravljati pitanja od interesa i značaja za život kotara, okruga, oblasti, Narodne Republike Hrvatske i Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 102.[uredi]

Izvršni i upravni organi narodnih odbora, osim u manjim selima, jesu izvršni odbori. Izvršni odbor sačinjavaju predsjednik, po potrebi potpredsjednik, tajnik i članovi.

Izvršne odbore biraju narodni odbori iz svoje sredine.

Izvršni organ narodnog odbora manjih sela jesu predsjednik i tajnik.

Broj članova izvršnog odbora odreduje se prema normi, koju propisuje zakon Narodne Republika Hrvatske, uzimajući u obzir brojni sastav narodnih odbora, kao i opseg i složenost poslova, koje obavljaju.

ČLAN 103.[uredi]

Izvršni odbori odgovaraju za svoj rad i polažu račun svom narodnom odboru.

Izvršni odbor izvršava odluke, naredbe, uputstva i rješenja svog narodnog odbora, kao i uredbe, pravilnike, uputstva, naredbe i rješenja viših organa državne uprave.

Izvršni odbor donosi obayezne naredbe općeg značaja, uputstva i rješenja. Naredbe se donose u cilju provodenja odluka narodnog odbora; kao i na temelju ovlaštenja zakona, drugih općih propisa viših državnih organa i ovlaštenja narodnog odbora.

ČLAN 104.[uredi]

Izvršni i upravni organi potčinjeni su kako svom narodnom odboru, tako i izvršnim i upravnim organima viših organa državne vlasti.

ČLAN 105.[uredi]

Sve zadatke i poslove, koji su mu dani u nadležnost kao izvršnom i upravnom organu, izvršni odbor obavlja kao cjelina i kolektivno rukovodi svim granama državne uprave.

Narodni odbor može imati za vođenje pojedinih grana uprave odjele odnosno odsjeke, koji stoje pod rukovodstvom izvršnog odbora. Odjeli i odsjeci potčinjeni su u svom radu izvršnom odboru, a istovremeno i odgovarajućem odjelu odnosno odsjeku višeg narodnog odbora i nadležnom ministarstvu Narodne Republike Hrvatske.

Na čeku odjela odnosno odsjeka stoje članovi izvršnog odbora kao povjerenici za pojedine grane uprave.

ČLAN 106.[uredi]

Vlada Narodne Republike Hrvatske i ministarstva Narodne Republike Hrvatske po pravilu ostvaruju rukovodstvo u svim granama državne uprave na području narodnih odbora preko izvršnih odbora narodnih odbora, izuzimajući poduzeća i ustanove republikanskog značaja" kojima nepesređno upravljaju Vlada i ministarstvo Narodne Republike Hrvatske.

Vlada Narodne Republike Hrvatske može, pod uslovima zakona, osnivati pri izvršnim odborima odjele odnosno odsjeke, koji će neposredno odgovarati ministarstvima Narodne Republike Hrvatske.

GLAVA X.[uredi]

NARODNI SUDOVI[uredi]

ČLAN 107.[uredi]

Organi pravosuđa u Narodnoj Republici Hrvatskoj jesu: Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatsle, okružni i kotarski sudovi.

Zakonom se mogu osnivati posebni sudovi za određene vrste sporova.

ČLAN 108.[uredi]

Sudovi su u izricanju pravde nezavisni i sude po zakonu.

Sudovi su odvojeni od uprave u svim stepenima.

Viši sudovi imaju u granicama zakona pravo nadzora nad nižim sudovima.

ČLAN 109.[uredi]

Sudovi izriču pravdu u ime naroda.

ČLAN 110.[uredi]

Raspravljanje pred sudovima vrši se po pravilu javno.

Odluke jednog suda može izmijeniti samo nadležni viši sud.

Okrivljeniku je osigurano pravo obrane pred sudom.

ČLAN 111.[uredi]

Svi sudovi sude u vijeću, osim u slučajevima, kada zakon dopušta, da sudi sudac pojedinac.

Vijeća kotarskog i okružnog suda, kad sude u prvom stepenu, sastoje se od sudaca i sudaca-porotnika, koji su u suđenju ravnopravni.

ČLAN 112.[uredi]

Postupak pred sudovima vodi se na hrvatskom ili srpskom jeziku. Građani koji ne znaju taj jezik, mogu se služiti svojim jezikom. Tim građanima osigurava se pravo, da se upoznaju sa cjelokupnim materijalom i da preko prevodioca prate rad suda.

ČLAN 113.[uredi]

Predsjednika i suce Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske bira i razrješava Sabor.

Predsjednika, suce i suce-porotnike okružnog suda u okrugu odnosno gradu Zagrebu bira i razriešava narodni odbor okruga odnosno grada Zagreba, a one okružnih sudova oblasti oblasni narodni odbor.

Predsjednika, suce i suce-porotnike kotarskog suda u kotaru odnosno gradu bira i razrješava narodni odbor, kotara odnosno grada.

ČLAN 114.[uredi]

Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske je najviši organ pravosuđa Narodne Republike Hrvatske.

Zakonom se određuje, u kojim će slučajevima Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske suditi u prvom, a u kojim slučajevima u drugom stepenu.

ČLAN 115.[uredi]

Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske ocjenjuje zakonitost pravomoćnih odluka svih sudova u Narodnoj Republici Hrvatskoj, ukoliko to u pogledu primjene saveznih zakona ne vrši Vrhovni sud Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

GLAVA XI.[uredi]

JAVNO TUŽIOŠTVO[uredi]

ČLAN 116.[uredi]

Nadzor nad pravilnim ispunjavanjem zakona od strane svih ministarstava i ostalih njima potčinjenih upravnih organa i ustanova Narodne Republike Hrvatske, službenih lica i svih građana na području Narodne Republike Hrvatske vrši Javni tužilac Federativne Narodne Republike Jugoslavije neposredno ili preko Javnog tužioca Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 117.[uredi]

Javnog tužioca Narodne Republike Hrvatske i njegove zamjenjke imenuje i razrješava Javni tužilac Federatiyne Narodne Republike Jugoslavije.

Javne tužioce oblasti, okruga, kotareva i gradova (gradskih rajona) imenuje i razrješava Javni tužilac Narodne Republike Hrvatske uz potvrdu Javnog tužioca Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

ČLAN 118.[uredi]

Javni tužioci su nezavisni u svom radu i podređeni su samo Javnom tužiocu Federativne Narodne Republike Jugoslavije odnosno višim javnim tužiocima.

ČLAN 119.[uredi]

Javni tužioci imaju, prema odredbama zakona, pravo podizanja tužbe i žalbe, pravo zakonske intervencije u toku sudskog i upravnog postupka, pravo kaznenog gonjenja, kao i pravo podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv pravomoćnih odluka sudova i upravnih organa.

GLAVA XII.[uredi]

ODNOSI IZMEĐU ORGANA DRŽAVNE VLASTI I ORGANA DRŽAVNE UPRAVE[uredi]

ČLAN 120.[uredi]

Medusobni odnosi organa državne vlasti i državne uprave Narodne Republike Hrvatske osnivaju se na pravima i dužnostima određenim u Saveznom Ustavu, u Ustavu Narodne Republike Hrvatske, zakonima drugim općim propisima.

ČLAN 121.[uredi]

Sabor odnosno Prezidijum Sabora i viši narodni odbori daju opće smjernice, ukazuju pomoć i vrše opći nadzor nad radom svih nižih narodnih odbora na njihovom području.

Vlada Narodne Republike Hrvatske i viši iz vršni odbori daju pravac upravne politike, ukazuju pomoć i vrše nadzor nad radom nižih izvršnih odbora.

ČLAN 122.[uredi]

Prezidijum Sabora ima pravo poništiti ili ukinuti uredbe, uputstva, naredbe i rješenja Vlade Narodne Republike Hrvatske, ako nisu u suglasnosti sa Saveznim Ustavom, Ustavom Narodne Republike Hrvatske, saveznim zakonima i zakonima Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 123.[uredi]

Prezidijum Sabora i viši narodni odbori imaju pravo poništiti ili ukinuti nezakonite ili nepravilne akte nižih narodnih odbora.

Vlada Narodne Republike Hrvatske i viši izvršni odbori imaju pravo obustaviti izvršenje nezakonitih ili nepravilnih akata nižih narodnih odbora i predložiti Prezidijumu Sabora odnosno svom narodnom odboru da ih poništi ili ukine.

ČLAN 124.[uredi]

Vlada Narodne Republike Hrvatske ima pravo poništiti ili ukinuti pravilnike, naredbe, uputstva i rješenja članova Vlade Narodne Republike Hrvatske, ako nisu u suglasnosti sa Saveznim Ustavom, Ustavom Narodne Republike Hrvatske, saveznim zakonima i zakonima Narodne Republike Hrvatske, kao i uredbama, uputstvima, naredbama i rješenjima Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Vlade Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 125.[uredi]

Vlada Narodne Republike Hrvatske, pojedini njeni članovi u okviru svoje nadležnosti, kao i viši izvršni odbori imaju pravo poništiti ili ukinuti nezakonite ili nepravilne akte izvršnih odbora.

Narodni odbor ima pravo poništiti ili ukinuti nezakonite ili nepravilne akte svog izvršnog odbora ili pojedinog njegovog člana.

Povjerenici višeg izvršnog odbora imaju pravo obustaviti izvršenje nezakonitih ili nepravilnih akata nižih izvršnih odbora i predložiti svom izvršnom odboru, da ili poništi ili ukine.

Narodni odbor odnosno izvršni odbor, čiji je akt poništen ili ukinut, ima pravo žalbe višem organu državne vlasti odnosno državne uprave.

ČLAN 126.[uredi]

Izvršni odbor ima pravo poništiti ili ukinuti nezakonite ili nepravilne akte svojih povjerenika.

Povjerenici višeg izvršnog odbora, odnosno pojedini članovi Vlade Narodne Republike Hrvatske imaju pravo poništiti ili uidnuti nezakonite ili nepravilne akte odgovarajućeg odjela, odnosno odsjeka nižeg narodnog odbora.

ČLAN 127.[uredi]

Prezidijum Sabora oblasni narodni odbor i okružni narodni odbori imaju pravo raspustiti svaki niži narodni odbor, ako je njihov rad u suprotnosti sa Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Ustavom Narodne Republike Hrvatske, saveznim zakonima i zakonima Narodne Republike Hrvatske, i raspisati izbore za novi narodni odbor.

ČLAN 128.[uredi]

Prezidijum Sabora,odnostno viši narodni odbor, ima pravo razriješiti izvršni odbor svakog nižeg narodnog odbora i sazvati narodni odbor u izvanredno zasjedanje radi izbora novog izvršnog odbora.

ČLAN 129.[uredi]

Pravo pokretanja postupka za poništenje, ukidanje ili obustavljanje nezakonitih i nepravilnih odluka, naredaba, uputstava i rješenja imaju organi, koji su nadležni za poništenje, ukidanje ili obustavljanje, viši državni organi i gradani Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 130.[uredi]

Sukobe nadležnosti izmedu dva narodna odbora istog stepena rješava neposredno viši naredni odbor odnosno Prezidijum Sabora.

Sukobe nadležnosti između izvršnih odbora istog stepena rješava njihov neposredno viši izvršrni odbor odnosno Vlada Narodne Republike Hrvatske.

TREĆI DIO[uredi]

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE[uredi]

ČLAN 131.[uredi]

Danom stupanja Ustava na snagu ukidaju se svi zakoni i drugi pravni propisi, koji su protivni Ustavu.

Zakoni i odluke, potvrđeni Odlukom Ustavotvornog sabora od 30. studenoga 1946. godine, ostaju na snazi najdulje godinu dana od dana stupanja na snagu Ustava, u kome će ih roku Sabor preispitati, te po potrebi uskladiti s Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije, s Ustavom Narodne Republike Hrvatske i sa saveznim zakonima, odnosno izmijeniti, nadopuniti ili ukinuti.

Prijedloge za uskladivanje Ustavu zakona i odluka dostavit će Saboru pravodobne Predsjednik Vlade Narodne Republike Hrvatske.

ČLAN 132.[uredi]

Ustav stupa na snagu proglašenjem na sjednici Ustavotvornog sabora Narodne Republike Hrvatske.


U Zagrebu, dne 18. siječnja 1947. godine.

PREZIDIJUM USTAVOTVORNOG SABORA NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE

Tajnik:

  • Sarajčić, v. r.

Predsjednik:

  • Nazor Vladimir, v. r.

Potpredsjednici:

  • Počuča Mile, v. r.
  • Babić Antun , s. r.

Članovi:

  • Bakarić dr. Vladimir v. r.
  • Hrnčević dr. Josip v. r.
  • Belinić Marko v. r.
  • Krajačić Ivan v. r.
  • Biber Antun v. r.
  • Krstulović Vicko v. r.
  • Brkić Duško v. r.
  • Mrazović Karlo v. r.
  • Frol Frane v. r.
  • Prvčić Stjepan v. r.
  • Gaži Franjo v. r.
  • Ritig dr. Svetozar v. r.
  • Gregorić dr. Pavle v. r.
  • Škare Stanko v. r.
  • Gržetić Maca v. r.
  • Vrkljan Antun v. r.
  • Hebrang Andrija v. r.
  • Žigić Rade v. r.