Suradnica:Roberta F.
"-Prije nego što odem, recite mi, plemenita gospođo, vi, koja proričete budućnost Hrvata: dokle će trajati borbe našeg naroda?
- Dok ne pobijedimo i posljednjeg otimača naše domovine!
- Kad ćemo stići do ovog posljednjeg?
- Kad svi otimači, željni živjeti od onoga, što je dano Hrvatima, nađu u nama jedan jedini dah ljubavi, u slozi, koja će razbiti njihove prohtjeve. Onda više ni jedan otimač ne će imati smjelosti na Hrvatima počiniti otimaštva.
- A bude li podivljao od želje za našom domovinom i unatoč toga pokušao?
- Naći će pred sobom pećinu narodne volje.
- Otkud vam tolika vjera?
- Zar nije eto dokazano, da Veliki Sud sudi svakomu zločincu, koji nanosi nepravde i zločine Hrvatima? Strahotama su kažnjeni zlotvori i oni koji su izdajnički pregazili našu zemlju, izručili ju bijedi, nevolji i patnjama. Svi su oni pred našim očima propali.
- Uistinu su propali! - veli knez.
- A mi živimo dalje! - klikne Gordana.
- Uvijek u borbi?!
- Dokgod bude zloće, bit će i borbe!
- Gordana, vi ste kao vječna luč u životu Hrvata. Vaše su riječi kremenita vjera.
- Vjera je najjače oružje od svih zemaljskih oružja! Nepobjedivo. I zato naš narod, malen među ostalima velikima, još uvijek živi i visoko diže svoj stijeg! Neka dršću svi silnici, krunjeni i neokrunjeni, jer nad njima vječno lebdi Pravda - a u nama živi vječna snaga: vjera naša!"
Marija Jurić Zagorka, "Gordana"
