Ufanja kripost

Izvor: Wikizvor
Ufanja kripost
autor: Fran Krsto Frankapan




Dojdi, oh, dojdi, ufanje,
   jedino moje zdržanje,
   ti jesi prava nasladnost
   koja premaže trpljivost,
      u tebi biva življenje,
      vsakoga srca veselje!
Akoprem srića neverna
   nikda postane čemerna,
   tugu, nevolju povekšati,
   vsake radosti izkončati,
      ti vindar jesi, ufanje,
      srca mojega zdržanje!
Ako iz vile očiju
   triski nemili shodiju,
   s kimi zna ljuto raniti,
   srce ljubleno mučiti:
      ti vindar jesi, ufanje,
      jedino moje zdržanje!
Ako ni moć zahvalnosti
   spoznat od ljube milosti,
   nego se tvrda skazuje,
   ob mojoj tugi raduje:
      potom je vindar ufanje
      srca mojega zdržanje!
Akoprem momu zazivanju,
   brez broja suz prolivanju
   bude tvrdja od kamena,
   a nemilnija od plamena:
      potom je vindar ufanje,
      oh, moga srca zdržanje!
More me vila mraziti,
   ja ju vim hoću ljubiti;
   ak joj ni drago smiliti,
   potom ja neću zdvojiti:
      dokle god živim, ufanje
      je moga srca zdržanje!
Dojdi, oh, dojdi, ufanje,
   vsega stvorenja zdržanje,
   srce ljubleno pohodi,
   od njega već ne odhodi,
      naj spozna tvoje milosti
      i nezgovorne kriposti.