Tužaljke (Šarić)/Glava 5.

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tužaljke (Šarić)


1 Spomeni se, Gospode, što nas je zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu našu!

2 Baština naša dopade drugima, kuće naše strancima.

3 Sirote smo, bez oca, matere naše kao udovice.

4 Pijemo za novac vodu svoju, moramo plaćati za drva vlastita.

5 Na vratu su nam tlačitelji iscrpljeni smo i ne nalazimo mira.

6 Pružili smo ruku Egiptu i Asiriju, da se nasitimo.

7 Oci su naši sagriješili i nema ih više. Opačine njihove moramo mi nositi.

8 Sluge su gospodari nad nama; nitko nas ne izbavlja iz ruku njihovih.

9 Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji.

10 Kao peć gori koža nas u žeravici gladi.

11 Sramotili su žene na Sionu, djevojke po gradovima Judinim.

12 Knezovi su bili vješani od l njih, prezrena je bila čast staraca.

13 Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci.

14 Na vratima ne sjede više starci; mladiće ne sjedinjuje igra.

15 Nestalo je radosti srcu našemu, igra se naša pretvorila u žalost.

16 Pala nam je kruna s glave; teško nama, što smo sagriješili!

17 Stoga je srce naše oslabilo, stoga je oko naše potamnjelo:

18 Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj.

19 Ti, Gospode, stoluješ u vijeke, prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka.

20 Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zauvijek?

21 Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se vraćamo natrag. Ponovi dane naše kako su bili prije!

22 Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdiš li se na nas toliko?


Tužaljke (Šarić)