Tripče de Utolče/Treći čin
| ← Drugi čin | Tripče de Utolče: — Treći čin autor: Marin Držić |
Četvrti čin → |
Prvi prizor
[uredi]
JEĐUPKA: Gospodične, divičice, je li gdi ka duša? Umi li mi kazati gdje stoji Tripče de Utolče?
TRIPČE: Tko je ono? Tko Tripčeta pita? Tripče bi i minu! Ne išti veće nitko Tripčeta: Tripče je priminuo, u porgatoriju je Tripče, svoje grijehe purga; njegova žena tako hoće e la sua mala disavventura!
JEĐUPKA: Teke čujem goru besjedit, a ne vidim nikogar. Gdi stoji Tripče de Utolče? Je li gdi tuka?
TRIPČE: Ah, ti li si, moja sibilije, moja profetese?
JEĐUPKA: Gospodine, došla sam, donila sam sve što je potrjebe, kako mi si rekal.
TRIPČE: Ti si dobra došla, ma u zlo brijeme; veća moć veću primaga i pridobiva. Velike kućne smeće i djavli koji se su uvrgli činili mi su zaboravit moju nemoć. Velje, velje, moja profetese, tuge me su obujmile, er ja blažen, blažen bih bio, da se moje sve tuge u kilu obrate, i da ino nije moje fastidijo neg krepadura, er bi ti od nje remedijo bila: ti bi me od kile ozdravila i od svijeh tuga. Ma drugi je pez na mojijeh pleću, a to je žena svojevoljna, žena ka me je učinila od čovjeka jeljenkom s rogami. Pacijencija, bud' sve za bolje!
JEĐUPKA: Haj, haj, čuda veljijeh kojijeh se naslušah! Velje su tuge tvoje: vidim, žalim te, bolim se. Ja hoću se opet vrnuti ka stanu, da vazmem korijenja; budem tebe naučiti, da znaš tvoja domaća kudi gre, kamo gre, koje posle posluje. Drugoga korijenja hoću ti dat, da ti zaboravi svakoga, tebe samoga da ljubi i da š njom miran život životuješ.
TRIPČE: Ah, moja sibilije, kad bi to učinila, izela bi iz purgatorija čovjeka martira ki je mučen fra le anime damnade del purgatorio.
JEĐUPKA: Na moju veru, budem te sloboditi tih tuga! I grem sada, dočekaj me tuka.
TRIPČE: Ako bih i ktio, ne mogu izit: tako hoće moja Mande. Sia in bonora! Pacijencija!
Drugi prizor
[uredi]
MANDE: Hvala Bogu nije nikoga na placi: neće me nitkor vidjeti! A bogme t' ne uzeh zla brimena s onjezijem dubrovačkijem vlastelinom, tako i ne nadavši se da bi se Tripče, moj muž, i drugovja opio, da se ja ovakoga dobra brjemena nauzmem; er bogme t' š njime ne znam što je dobro ni što je dobar dan. Luda sam i dosle bila, er nisam uzela dobro kad sam mogla. Ma, brižna, je li se Tripče rastriznil? Da uzazna er sam nadvoru bila, zaklal bi me! Poću tiho vrata otvorit. Sjetna, odiznutra je njetko zatvoril! - Kata, Kata!
TRIPČE: Tko Katu zove? Koji je ono mladić u mojijeh haljinah? Milo ti ti stoje moje haljine, gizdavi mladiću!
MANDE: Tripče, čemu si zatvoril kuću? Di je Kata?
TRIPČE: Ah, Manda, ti si li? Na solacu si bila? Drago mi je, er umiješ dobra bremena uzet izvan svijeh ostalijeh dobrijeh žena.
MANDE: Tripče, što su te riječi? Ali mniš da sam na kom zlu bila?
TRIPČE: U tebe je ključ! Ti si veće gospođa od kuće i sama od sebe: hodi na solac kud ti od volje dohodi. Tripče je zatvoren u tamnici, žena mu sama u mušcijeh haljinah tance, s tuđijem ljudmi tance izvodi.
MANDE: Brižna, što su te riječi? Ali si jošte pjan? Mnim da si pjan nješto snio.
TRIPČE: Ja sam pjan, ja sam mahnit. Pođ' išti drugu kuću.
MANDE: Kamo ću it, sramoto moja? Vazda me si ti sramotil.
TRIPČE: Znaćeš, kučko jedna, ribaodo, zla ženo, kojijem putom greš i ke igre igraš! Neka ti dođu bratja, po ke sam poslao.
MANDE: Tripče, što je to? Što su te stvari? Zaklinam te živim Bogom, otvori mi kuću, ne sramoti me, er se sad zaklah, ter će rit da me s' ti zaklal, ter ti će glavu usić.
TRIPČE: Zakolji se, udavi se, objesi se! Neć' ti veće u moju kuću; kurbe neće u moju kuću!
MANDE: Jaohi meni! Da ti Bog prosti! Ja veće idoh, ter se zaklah. Moja duša da ti dobrom plati ovu sramotu na onomu svijetu!
TRIPČE: Kolji se, zla ženo, a odavna se si zaklala tijem putom hodeći.
Treći prizor
[uredi]
MANDE: Jaohi meni! Brižna ja, sjetna, tužna ja, što ću sada? Kamo ću sada? Ja ostah ružna, osramoćena! Brižna, iznutra se je zatvoril, ne mogu uljesti u kuću; poću se opeta k vratom vrnuti, jeda me kako srjeća pomože, da otvori romazin iznutra, a u mene je ključ od brave. Sjetna Mande, ljubovnika stekla, a brižna u ljubav zašla! A ne vim kamo se Kata dje, tužna vazda.
Četvrti prizor
[uredi]
KATA: Bogme t' ja ne mogoh čekat toliko prćije ka mi ima doć. Čekah i čekah, i omrazi mi se. Teško svakoj mladici koja stara čeka; da je ki mladić, kako bi k meni dotrčal! Rečeno je: "Ćaćka stara, a ljubovnika mlada"; ma, ako je i star, istom da mu prćiju izmem iz ruka. Poću vidjet što čini moja gospođa Mande; mnim bogme da bolje stoji neg sam ja stala: ja sama, a ona s mladićem kako garofao; ja studena, a ona uz dobar kožuh koji je grije, da jo' nije zima. I opet ću se sada vratiti, ako ona starež dođe, da mu izdrlim prćiju.
Peti prizor
[uredi]
LONE: Anisula, kako ti sam rekao, force ću od Erkule činit, ponijeću se kako i Orlando, ki na tri udire; kad je od potrjebe, valja da se čovjek kaže. A ovi benedeti i blaženi dan čekao sam kako Žudjel Mesiju, sia in bona ora! Mande će danas moja biti!
ANISULA: Sjetna, nemo' da tko zna! I kad uljezeš k njoj u kamaru, nemoj funjestara otvorat, er neće da ju poznaš. Rekla mi je da ti ne rečem da je ona Mande, neg kojagodi druga mladica lijepa i gizdava. I ti je ne zovi imenom, neg učini tvoj posao muče. Što ć' ti ino neg da imaš što si žudio?
LONE: Dobro, dobro! Razumil te sam, sve te ću slušati, moja draga babko i majko. Ti me si danas blažena učinila!
ANISULA: Sjetna stareži! Tko bi mnio da je pod tizijem sjedinam mlados toliko zelena?
LONE: Zelena? Neću t' drugo rijet, pitaj ju kad uzbude poslije, i hod'mo, ne gubimo brimena! Neka pokucam.
DJEVOJKA: Anisula, ti li si? Oni prijatelj ne može toliko čekat.
LONE: Vrag! Otišla je?
DJEVOJKA: Ma je rekla opeta doć.
LONE: Hvala ti, duša mi se vrati!
DJEVOJKA: Uljezi gori, sad će ona doć.
LONE: A ja da uljezem.
ANISULA: Ja neću ni ulazit goru, ostaj zbogom!
LONE: Pođe li?
ANISULA: Pođoh; starče, čin' da valjaš!
LONE: Star je tko nije mlad kako sam ja. Pođi zbogom!
Šesti prizor
[uredi]
ANISULA: Hod' tamo; na meko se ćeš naslonit. Kamo je Kata išla? U najbolje je doba otišla, kučka! Ako uzumjedbude, lijepo ti ga će u stupicu uhitit. Ma tko je ono? Tko ide ovamo? Ovo para žena Krise, meštra od skule, one mahničtine. On je za ljubavi otišao! Brižan vazda, maloprije me je pitao gdje Mande stoji, i on sjetan uzdiše za Mandom; i Mande t' ima njeke namoroze od štopela s plutom i od duple barete. Ko ognju, starci, neka je mladim o ljubavi radit! Vaša je ljubav kako oganj od slame, ki se u čas užeže, a u hip se ugasi. - Džove, dobar vi dan, kamo tako greš?
DŽOVE: Anisula majko, da ti se potužim!
ANISULA: Što će bit?
DŽOVE: Ona moja sjeta, oni moj muž, Krisa meštar od skule, jes toliko dana, ni ije ni pije, neg sve njeke verse komponjava; ni na skulu ne nastoji, a u večer do ponoća izvan kuće stoji. Rekli mi su da duniža njeku Mandu; a kad je doma, sve uzdiše, a u sni sve Mandu zove. Dušom mojom, veće nije oni ki je bio; ne znam, sjetna, što ću ni kako ću!
ANISULA: (Ah, ah, a mene je našao da mu zao posao u nje opravim!)
DŽOVE: Da to je istina da za tom Mandom ide?
ANISULA: Istina, moja sestrice.
DŽOVE: Da ju znam, dušom mojom, kako bih joj nos odgrizla!
ANISULA: Što je ona kriva, moja sestrice? Nemoj nju krivit! Ma znaš ka je? Hoć' da ti ga ja od te nemoći ozdravim?
DŽOVE: Ah, draga, da ti sam sluga i da ti lijepu čâs pošljem.
ANISULA: Hoć' činit sve što ti ja velim?
DŽOVE: Sve ću činit što mi veliš.
ANISULA: Hod' sa mnom; naučit te ću da mu učiniš jednu stvar od koje, žî mi ja tvoja, kao će ozdravit.
DŽOVE: Ah, Anisula, ako to bude!
ANISULA: Vidjećeš!
Sedmi prizor
[uredi]
TRIPČE: Dugo ti će stat ona Jeđupka! Svaki mi se čini čas godište da prije dođe. U njoj samoj stoje sve moje sperance i oto na, kako me ktijaše od krepature ozdravit, tako će i moje kućne nevolje napravit. La xe una gran donna. A ja sam zločes čovik; a tako hoće moja Mande, moja žena, ma kao veće ne bude moja žena bit, ni u moju kuću stupit. Ma ovo moje sibilije, moga samoga odahnutja u moje tuge. - Dobra si došla! Jesi li donijela?
JEĐUPKA: Donijela sam! Mogu li uzit k tebi u kuću?
TRIPČE: Ovo i ne znam što ćemo učinit. Žena mi je odnesla ključ od kuće, a odiznutra se brava ne može otvorit. Kurba jedna!
JEĐUPKA: Sidi doli na vrata, jeda moj ključ može otvorit.
TRIPČE: Sada romazinom sam zatvorio, neka ona kurba ne može doć ni otvorit. Potegnuo sam romazin; nu viđ mož' li otvorit.
JEĐUPKA: Obrni mojim ključem! I ne more se, bogme se ne more.
TRIPČE: Ček', poću odzgar maljic donit, da obijemo bravu.
JEĐUPKA: Gospodine, nemoj obijati sada; da ti ja kažem: moj domaći kovač je. Čuj, ako mož' siti niz funjestru, da zajedno idemo da ga zovemo. Ne valja da tako stojiš zatvoren kako u tamnici; i ova korijenja, moje lijeke, tuka na putu, gdi svak prohodi, ne mogu kazati. Ovdi neću ništa činiti.
TRIPČE: Da što ćeš da se čini?
JEĐUPKA: Sidi niz funjestru; može se, ne budi te strah!
TRIPČE: Bez haljina sam! Da znaš: ona kurba odnijela mi je haljine, a ja ću se u nje haljine obuć, - la necessita ne ima ledže! A ja da sidem; drži me, moja sibilije.
JEĐUPKA: Bogme kako junak side.
TRIPČE: Ah, moja sibilije, da ne imam nemoći - ona me krepadura mori, - bio bih žigant, po misu Božiju! Zaboravih romazinom kuću zatvorit! Ako ona kurba dođe, može kuću otvorit. Che error ch'ho fatto, a opet se ne mogu uspet. Ah, kilo, vele ti mi impačaš! S kilom je lašnje odzgor sit neg se opet uzgoru penat.
JEĐUPKA: Gospodine, idimo; opet ćemo se sada vrnuti, ne boj se: tko će otvoriti?
TRIPČE: A mi pođ'mo, ter se opet brzo vratimo: Dio te la mandi bona! Jeda se s vragom bude zaklala, kako reče, ter bih se od svijeh tuga slobodio. Hod'mo brzo.
Osmi prizor
[uredi]
MANDE: Dobra srećo, hvala tebi! Otišal je, a reče da je iznutra ostavil kuću otvorenu. Hvala Bogu, moći ću otvorit kuću! Ma što ja stojim ter brže ne grem? Ja sam na konju: ja život moj i moju čâs sada dobih; i ako se ne uzumjetbudem vladat, tot meni! Ma tko ide ovamo? Kerpe je. - Kerpe, kamo greš?
KERPE: Mande, pomozi Bog! Gdi je Tripče?
MANDE: Sjetan tvoj Tripče! Opil se je, obukal se je u moje haljine, izajde, ne vim kamo, k vragu! Kerpe, ja zao život š njime živem; a grube riječi govori: pijan je nješto snil, ter me sramoti.
KERPE: Manda, za rijet istinu vele mi je žao da je Tripče taki, po misu Božiju! Ja sam prijatelj od vaše kuće, ma tko stavlja prs među vrata, tako mu se i priskrine: ti žena, a on tvoj muž - u odru ćete akordat sve vaše diferencije.
MANDE: Žalostan njegov mir, kad je onaki!
KERPE: Ja mu ću govorit i dat mu ću jednu reprensijon taku, er po svetu Orsulu i nje družbu blaženu - basta, neka je meni.
MANDE: Da ve ti sam priporučena, i nemoj mu vjerovat, ako što uzlaže.
KERPE: Ni tebi ni njemu neću lažu vjerovat, zbogom!
MANDE: Pođi zbogom!
Deveti prizor
[uredi]
GRK: Chie bella terra chiesta! Case belle, passeggiar bello; lijepe belle madonne, bello omeni, bello casa, bello vender buttega, pan, vin, sardella, ogni cosa; ma belle piu, belle assai madonne; lijepe nevjeste - oro, zlato, ah, lijepe!
KATA: Ne najdoh Mande, moje gospođe, ni je sad već iskah. Ima bit da joj je dobro, ter se ne da nać. Ako joj je dobro, dobro joj bilo udugo. Poći ću ja, jeda zlu prćiju dobudem, da mi je onoj starežini izdrlit štogodir. Sjetna, koji je čovjek ono? Neka projdem.
GRK: Ah, bella garzuna! Mi ti voler ben e chiesto cor dar per tuo amor!
KATA: Hodi zloj česti tamo! Neka projdem.
GRK: Pođi, dođi anima chiesta kela tua, garzuna bella, ah, ah!
KATA: Sjetne Grčine!
GRK: Mi portar tu cor dentro la, garzuna bella.
DJEVOJKA: Tko je doli? Ah, ti li si? Uzidi gori, da Krise, - da te ne poznaju u obraz.
KATA: A bogme t' neću da me ni rukom tegne; ončas ću viknut.
GRK: Mi star dormir, chie non manziar, non bever, spettar, garzuna bella, djevojka! - Ben zorno, signor.
KOTORANIN: Addio, fratello!
KATA: Jaoh meni! Je li tko? Silu mi učini! Jaoh, neću!
DJEVOJKA: Jaohi, zao človjek! Je li tko? Hoće nas zaklat!
KOTORANIN: Tko je to? Što je to? Grube, skoči gori!
GRK: Per Dio, chiella garzona bella voler far mal!
KATA: Hoće mi forcu učinit!
KOTORANIN: Forcu? Ah, can traditur! Vodi ga dolu.
LONE: Koga sam vraga učinil? Vodite me kako da sam traditur.
KOTORANIN: Traditor! Force činit od djevojaka?!
LONE: Ja sam traditur, ja sam bjestija, er se sam kao bjestija dao privarit.
KOTORANIN: Vodi ga u tamnicu! Force činit, ah!
GRK: Chie? Voler far forza garzona virzine? Ti star la gola inpiccado!
LONE: Ovo, i gore, meritam.
GRK: Chie far zovani: Vecchî far male cose! Barba bianca andar burdel - vergogna! Mi qui passeggiar, garzuna parlar, con lengua toccar, - con man Gio vardi? Far forza - Dio vardi, Gio vardi! Guardar con occhio, non zagar con man; parlar con lengua, star savio e star servitor garzuna, e non far mal. E sta con Dio.
KATA: Brižna, odvedoše ga u tamnicu! Brižna, što ja učinih? Kao li će ova stvar proć? Ma ovo gospodina Kerpe.
KERPE: Kata, kamo greš? Para da se si skubla s njekijem.
KATA: Kerpe, ona starež ktio bi je forcu učinit.
KERPE: Tko je to?
KATA: Lone de Zauligo.
KERPE: Forcu? On?! Pas traditur!
KATA: I odveli ga su u tamnicu.
KERPE: Jeda ga objese kako psa! Pođ' doma ti, ja ću it na podestata. Forcu! Ah, impiccado per la gola!