Tri sina

Otac sinu dade imanje, hlijeb, stoku i reče: "Živi kako ja živim, i tebi će uvijek biti dobro."

Uze sin sve očinsko, napusti oca i poče živjeti uživajući. "Nije li otac rekao, da živim kako i on? Živi i uživa, pa ću i ja tako živjeti."

Živješe tako godinu, dvije, deset, dvadeset, i sve očinsko imanje potrati, i ništa mu nije ostalo. I poče da moli oca da mu da još nečega, ali otac ga ne slušaše. Onda poče mamiti oca i davati mu najbolje od onoga što je imao, i prositi ga. Ali otac mu ne odgovaraše. Onda sin poče se praštati pred ocem misleći da ga bješe nekako uvrijedio, i opet zamoli da mu da nešto još, ali otac ne odgovaraše.

I poče onda sin klesti oca. Reče:

- Ako ne daš sada, zašto si ranije davao i djelio se sa mnom i obećao da ću uvijek dobro živjeti? Nikakve moje prijašne radosti, što sam ih imao kad sam traćao imanje, nisu vrijedne ni sata ove muke. Vidim da ginem, a nema spasa. A tko je kriv? Ti. Znao si, zar ne, da neće biti dovoljno onoga imanja, a više nisi dao. Rekao si samo: živi kako ja, i biće ti dobro." Pa sam kako ti i živio. Ti si živio zbog uživanja, i ja sam živio zbog uživanja. Ali ti si sebi samome ostavio više. Ti još uvijek imaš, a ja ostadoh bez komada. Nisi ni otac nego varalica i čudovište. Nek je proklet moj život, nek si proklet ti, bestijo, mučitelju, neću te znati i mrzim te.

Otac i drugome sinu dade imanje i samo reče: "Živi kako ja, i tebi će uvijek biti dobro." Drugi sin se nije već radovao imanju toliko koliko prvi. Misleše da to mu nadleži. Ali znao je što se starijem bratu desilo, te zbog toga poče misliti kako ne istratiti čitavo imanje kao i on. Razumio je jedno: da je stariji krivo shvatio rijeći: živi kako živim ja, i da ne treba živjeti samo zbog uživanja. I poče misliti o tome što znači: živi, kako ja. I dođe do misli da je potrebno, kao što je otac činio, sticati sve imanje koje mu je dato. I počeo je sticati opet isto onakvo imanje kao ono što je dobio od oca.

I počeo je zamišljati, kako bi mogao ponovno napraviti sve što mu dade otac. I počeo pitati oca što da radi; ali otac ne odgovaraše. No sin pomisli da mu se otac boji reći, i poče da raskrinka sve očinske stvari da bi po njima razumio kako je sve to napravljeno, i ispokvari i ubi sve što je dobio od oca, a sve što je novo izmislio, sve to nije bilo od koristi; ali nije htio da prizna, što je sve ispokvario, i živio je i mučio se, a svima je govorio, da nije ništa od oca dobio, nego sam je sebi sve načinio. "A mi smo svi sami i sve možemo stvarati bolje i bolje i skoro ćemo uzgojiti raj na zemlji." Tako govoraše drugi sin, dok je još imao ponešto očinsko, ali kad je porušio najzadnje i nije imao od čega živjeti, digne ruku protiv sebe i ubi se.

Otac i trećemu sinu dade isto imanje i reče isto: "Živi kako ja, i tebi će uvijek biti dobro." I treći se sin, kao i prvi i drugi, obradova imanju i napusti oca; ali znao je što se desilo starijoj braći, i poče misliti što to znači, živi kako ja i biće ti uvijek dobro.

Najstariji brat misliše da živjeti kako otac znači živjeti za uživanje, te sve istrati i propade. Drugi brat misliše da živjeti kako otac znači napraviti za sebe sve što je napravio otac, te opet pade u očaj. Što onda znači živi kako otac?

I poče zamišljati što je znao za oca. I koliko god misliše, ništa drugo nije znao osim toga samo, da ranije nije bilo ništa, ni samoga njega; da ga je otac rodio, uzgojio, naučio i dao mu svako dobro i rekao: živi kako ja i biće ti uvijek dobro. Isto uradi i za braću. I koliko god misliše, ništo drugoga nije uspio da dozna za oca. Sve, što je znao za oca je bilo samo to da i njemu i braći njegovoj otac činiše dobro.

Tada shvati, što znače rijeći: živi kako ja. Shvati da živjeti kao otac znači činiti isto što čini on, činiti dobro za ljude.

A kada to pomisli, otac već mu je bio po strani i reče: "Opet smo zajedno, i biće ti uvijek dobro. Pa sad idi braći svojoj, svoj djeci mojoj i reci im što znači: živite kako ja te da je istina što svima koji žive kako ja biće dobro."

I krenu treći sin i sve ispriča braći, i od onoga je vremena svako dijete, dobijajući od oca imanje, uživalo ne zbog toga što je imanje veliko, nego zbog toga što mogu živjeti kako otac i što biće im uvijek dobro.

Otac je Bog, sinovi su ljudi, imanje je život. Ljudi misle, da mogu živjeti usamljeni, bez Boga. Neki od njih misle, da su odareni životom da bi se uživalo u njemu. Uživaju i upuštaju život, a kad dođe vrijeme za smrt, ne razume zašto bi njima dat život, čiji je kraj stradanje i smrt. I ti ljudi umiru, proklevši Boga i imenovavši ga zlom, i izdvajaju se od Boga. To je prvi sin.

Drugi ljudi misle da su odareni životom da bi shvatili kako je udešen, i da bi ga učinili boljim nego što im je Bog dao. I rvu se da bi načinili drugi, bolji život. Ali sami, dok usavršavaju ovaj život, gube ga i na takav način otimaju sebi život.

Treći kažu: sve što znamo o Bogu je da daje ljudima blago, da im naređuje raditi isto što on sam, i zbog toga da radimo isto što on -- blago za ljude.

I čim počnu tako raditi, Bog sam im dolazi i kaže:

-- To sam upravo i želio. Radite ujedno sa mnom ono što radim ja, i kako ja živim, tako ćete i vi živjeti.