Tobitova vjernost zakonu Božjem

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Tobitova vjernost zakonu Božjem


  • 3 Ja3, Tobit, ja slijedih putove istine i ostvarivah dobra djela svih dana svojeg života; napravio sam mnogo milodara svojoj braći i ljudima mojeg naroda koji dođoše sa mnom u izgon u zemlju Asiriju, u Ninivu.
  • 4 Kad bijah u svom zavičaju, zemlji Izraelovoj, u vrijeme moje mladosti, sve pleme Neftalijevo, mog pretka, bijaše se odvojilo od kuće Davidove i od Jeruzaelam1, izabranog grada među svim plemenima Izraelovim za njima služiti mjestom *žrtvovanja, ondje gdje Templ, boravište Božje, bijaše bio posvećen i izgrađen za sve dolazeće generacije. 5 Sva moja braća i kuća Neftalijeva, mog pretka, žrtvovaše, oni, na svim planinama Galileje, u zavjet što Jeroboam, kralj Izraelov, bijaše učinio Danu. 6 A ja, često, nađoh se sam za ići u Jeruzalem, u času blagdana, prema onome što je propisano u svem Izraelu jednim vječitim propisom. Ja dolazih u Jeruzalem s *prvinama, prvorođenima, dimom od stoke, i prvom strižoma ovaca 7 i davah to svećenicima, sinovima Aaronovim, za *oltar. Ja davah također dim od žita, vina, maslina, narova, smokava i drugih plodova sinovima Levijevim2 u službi u Jeruzalemu; drugi dim, njega uzimah u srebru i odlazih ga potrošiti u Jeruzalem. 8 Ja davah treći siročadima, udovicama i strancima koji stanovahu sa sinovima Izraelovim; ja ga donosih i davah svake tri godine, i mi ga jedosmo prema propisu načinjenom o tome u Zakonu Mojsijevom1 i uputstvima danim po Debori, majci Ananielovoj, našeg oca jer moj otac je mene ostavio siročetom, on bijaše umro. 9 Dospjevši u dob čovjeka, ja uzeh jednu ženu iz potomstva naših otaca i od nje rodih jednog sina kojem dadoh ime Tobias.
  • 10 Poslije izgona u Asiriju, kad i ja sam bijah izgnan, ja dođoh u Ninivu. Sva moja braća ljudi moje loze jedoše hranu pogana, 11 ali ja, ja sebe dobro pazih da ne jedem hranu pogana2. 12 I pošto se sjećah svog Boga svim mojim bićem, 13 SveVišnji mi dade da ugodim Salmanazaru3 i ja kupovah sve za čim on imaše potrebu; 14 ja putovah u Mediju gdje činih za njega kupovinu sve do smrti njegove. Tako ja odložih kod Gabaela, brata Gabrijeva, u Mediji, deset talenata srebra u vrećicama4. 15 Po smrti Salmanazara, njegov sin Senakerib zavlada na njegovom mjestu5; ceste Medije se nalaziše u stanju pobune i meni više nije bilo moguće odlaziti u Mediju.
  • 16 U vrijeme Salmanazarovo, ja bijah načinio mnoge milodare braći svoje loze, 17 ja davah svoj kruh onima koji bijahu gladni i odjeću onima koji bijahu nagi. Ako bih ja vidio lješ jednog od svojih sunarodnika bačen iza bedema Ninive, ja bih ga ukopao1. 18 I sve one koje ubi Senakerib, kad se vrati iz Judeje u rasulu2, u vrijeme kažnjavanja koje njemu dosudi Kralj *nebeski za sva *svetogrđa koja bijaše propovijedao, ja sam taj koji njih ukopa jer u svojem gnjevu on pobi mnogoi sinova Izraelovih, ali ja oteh njihova tijela za ukopati ih ; Senakerib ih tražiše, ali uzalud. 19 Jedan od stanovnika Ninive ode reći kralju kako to bijah ja koji ih ukopavaše, a ja se tad sakrih; potom kad saznah da kralj bijaše obaviješten o mom poslu i ja bijah tražen za pogubiti, ja se uplaših i pobjegoh. 20 Uzeše sva moja dobra, ne ostade mi ništa što ne bi zaplijenjeno za kraljevsku riznicu; ostaviše mi samo moju ženu Anu i mog sina Tobiasa. 21 Četrdeset dana ne bijaše proteklo kad kralj bi ubijen od svojih dvojice sinova koji utekoše u planine Ararata3. Njegov sin Azarhadon ga naslijedi; on zaduži Akihara, sina mog brata Anaela, svim novčarstvom svog kraljevstva, i ovaj dakle imade svu vlast nad svom upravom. 22 Tad Akihar posredova za mene i ja se mogoh vratiti u Ninivu Akihar, naime, bijaše veliki peharnik4, čuvar pečata, ravnatelj uprave i novčarstva pod Senakeribom, kraljem Asirije, a Askadron ga bijaše vratio na njegove dužnosti; osim toga to bijaše moj nećak, on bijaše iz moje rodbine.