Tmine i vatreni stub

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Tmine i vatreni stub









Tmine i vatreni stub[uredi]

  • 17 1 Tvoje su presude velike i
teško shvatljive.
Tako su se zapuštene duše
zagubile.
  • 2 Ti bezbožnici koji bijahu htjeli
porobiti sveti narod,
oni počivaše , zatvorenici tvojih
tmina i u lancima jedne dugotrajne
noći, zatvoreni pod jedan krov,
protjerani providnošću vječnom1.
  • 3 Dok oni mišljaše ostati skriveni,
sa svojim tajnim grijehovima,
zahvaljujući neprozirnoj kopreni
zaborava,
oni biše raspršeni, mučeni jednim
strahovitim užasom i uznemiravani
priviđenjima.
  • 4 Jazbina koja ih prikrivaše2 ne
čuvaše ih nikako od straha,
razorna buka odzvanjaše uokolo
njih i oni vidješe pojavljivati se
mračne utvare zloslutnih lica.
  • 5 Najmoćnija vatra nije uspijevala
prsnuti svjetlošću i svjetlucavi sjaj
zvijezda ne pristajaše osvijetliti
tu groznu noć.
  • 6 Njima se samo prikazivao jedan
žeravnik koji se sam od sebe
zapaljivaše i rasipaše užas;
kad bi taj prizor nestao s njihovih
očiju, oni bi ostajali užasnuti i
oni ocjenjivaše još većim zlo ono
što vidješe.
  • 7 Obmana magije bijaše udarena
nemoćnošću i njena uobraženost
znanjem primila je jedno ponižava-
juće poricanje.
  • 8 Oni koji se gradiše jakima za
protjerati iz jedne duše bolesne
užase i nemire sami bijahu
bolesni od jednog smiješnog straha.
  • 9 I čak ako ne bijaše ničeg
uznemiravajućeg da im izaziva
strah, prolaz zvijeri i zviždanje guja
dostajaše za prestrašiti njih:
  • 10 oni umirahu od straha, odbijajući
čak vidjeti taj prizor1 kojemu
nije bilo sredstva za izmaknuti.
  • 11 Opakost svjedoči o svojoj
kukavnosti kad je osuđena svojim
vlastitim svjedočenjem2;
ona uvijek povećava teškoće kad je
pritisnuta savješću.
  • 12 Jer strah nije ništa drugo do li
napuštanje spasenja od razuma.
  • 13 Što se manje u nutrini svojoj
ufa u tu pomoć3,
to se više osjeća neznanje o onome
što proizvodi nemir.
  • 14 Ali oni, tijekom te noći,
istinski nepodnošljive,
i izišli iz dubina nepodnošljivog
*Hada, spavajući istim snom,
  • 15 oni bijahu ujedno proganjani
čudovišnim utvarama
i uzeti utrnućem svoje duše;
jedan iznenadni i neočekivani strah
bijaše se sručio na njih.
  • 16 Isto tako, tko bi se našao dolje1,
padao bi i ostajao zatvoren u
jednom zatvoru bez rešetki.
  • 17 Bi li on orač, pastir ili uposlen u
teškim radovima u pustinji,
zgrabljen iznenada , on trpješe
jednu neizbježnu nuždu,
  • 18 jer svi bijahu povezani jednim
istim lancem tmina.
Zvižduk vjetra, melodiozna pjesma
ptica u gustim granama ,
tijek silnih voda,
  • 19 šum suhog kamenja koje se
stropoštava,
nevidljivi trk životinja u propnju,
rikanje najdivljijih zvijeri
ili odjek uzvraćen iz udubina
planinskih,
sve ih to činjaše uzetim od straha.
  • 20 Jer cijeli svijet bijaše osvijetljen
jednom sjajnom svjetlošću i bez
zapreka nastavljaše svoje
djelatnosti.
  • 21 Nad njima samim, jedna se teška
tmina bijaše rasprostrla,
slika tmina dosuđenih da ih prime,
ali oni bijahu za sebe jedno teže
breme od samih tmina.
  • 18 1 Za tvoje svete, naprotiv,
bijaše jedna velika svjetlost,
a drugi slušaše njihove svete glasove
ne razlikujući njihove
sjene1;
oni ih proglašavahu sretnima zato
što tako nisu patili
  • 2 oni im zahvaljivaše što nisu njima
naškodili nakon svih pretrpljenih
krivdi i iskaše im oni oproštenje
za svoje neprijateljstvo.
  • 3 Ali umjesto tmina, ti si svojima
dao plamteći stub, vodiča za jednu
nepoznatu putovnicu i sunce
neškodljivo jednoj slavnoj selidbi.
  • 4 Glede onih, oni bijahu zaslužili
biti lišeni svjetlosti
i zatvorenici tmina,
zato što su držali u ropstvu sinove
tvoje putem kojih trebaše biti
svijetu dana nepropadiva svjetlost
Zakona.
Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif