Tmine i vatreni stub

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Tmine i vatreni stub

Tmine i vatreni stub

• 17 1 Tvoje su presude velike i

teško shvatljive.

Tako su se zapuštene duše

zagubile.

• 2 Ti bezbožnici koji bijahu htjeli

porobiti sveti narod,

oni počivaše , zatvorenici tvojih

tmina i u lancima jedne dugotrajne

noći, zatvoreni pod jedan krov,

protjerani providnošću vječnom1.

• 3 Dok oni mišljaše ostati skriveni,

sa svojim tajnim grijehovima,

zahvaljujući neprozirnoj kopreni

zaborava,

oni biše raspršeni, mučeni jednim

strahovitim užasom i uznemiravani

priviđenjima.

• 4 Jazbina koja ih prikrivaše2 ne

čuvaše ih nikako od straha,

razorna buka odzvanjaše uokolo

njih i oni vidješe pojavljivati se

mračne utvare zloslutnih lica.

• 5 Najmoćnija vatra nije uspijevala

prsnuti svjetlošću i svjetlucavi sjaj

zvijezda ne pristajaše osvijetliti

tu groznu noć.

• 6 Njima se samo prikazivao jedan

žeravnik koji se sam od sebe

zapaljivaše i rasipaše užas;

kad bi taj prizor nestao s njihovih

očiju, oni bi ostajali užasnuti i

oni ocjenjivaše još većim zlo ono

što vidješe.

• 7 Obmana magije bijaše udarena

nemoćnošću i njena uobraženost

znanjem primila je jedno ponižava-

juće poricanje.

• 8 Oni koji se gradiše jakima za

protjerati iz jedne duše bolesne

užase i nemire sami bijahu

bolesni od jednog smiješnog straha.

• 9 I čak ako ne bijaše ničeg

uznemiravajućeg da im izaziva

strah, prolaz zvijeri i zviždanje guja

dostajaše za prestrašiti njih:

• 10 oni umirahu od straha, odbijajući

čak vidjeti taj prizor1 kojemu

nije bilo sredstva za izmaknuti.

• 11 Opakost svjedoči o svojoj

kukavnosti kad je osuđena svojim

vlastitim svjedočenjem2;

ona uvijek povećava teškoće kad je

pritisnuta savješću.

• 12 Jer strah nije ništa drugo do li

napuštanje spasenja od razuma.

• 13 Što se manje u nutrini svojoj

ufa u tu pomoć3,

to se više osjeća neznanje o onome

što proizvodi nemir.

• 14 Ali oni, tijekom te noći,

istinski nepodnošljive,

i izišli iz dubina nepodnošljivog

*Hada, spavajući istim snom,

• 15 oni bijahu ujedno proganjani

čudovišnim utvarama

i uzeti utrnućem svoje duše;

jedan iznenadni i neočekivani strah

bijaše se sručio na njih.

• 16 Isto tako, tko bi se našao dolje1,

padao bi i ostajao zatvoren u

jednom zatvoru bez rešetki.

• 17 Bi li on orač, pastir ili uposlen u

teškim radovima u pustinji,

zgrabljen iznenada , on trpješe

jednu neizbježnu nuždu,

• 18 jer svi bijahu povezani jednim

istim lancem tmina.

Zvižduk vjetra, melodiozna pjesma

ptica u gustim granama ,

tijek silnih voda,

• 19 šum suhog kamenja koje se

stropoštava,

nevidljivi trk životinja u propnju,

rikanje najdivljijih zvijeri

ili odjek uzvraćen iz udubina

planinskih,

sve ih to činjaše uzetim od straha.

• 20 Jer cijeli svijet bijaše osvijetljen

jednom sjajnom svjetlošću i bez

zapreka nastavljaše svoje

djelatnosti.

• 21 Nad njima samim, jedna se teška

tmina bijaše rasprostrla,

slika tmina dosuđenih da ih prime,

ali oni bijahu za sebe jedno teže

breme od samih tmina.

• 18 1 Za tvoje svete, naprotiv,

bijaše jedna velika svjetlost,

a drugi slušaše njihove svete glasove

ne razlikujući njihove

sjene1;

oni ih proglašavahu sretnima zato

što tako nisu patili

• 2 oni im zahvaljivaše što nisu njima

naškodili nakon svih pretrpljenih

krivdi i iskaše im oni oproštenje

za svoje neprijateljstvo.

• 3 Ali umjesto tmina, ti si svojima

dao plamteći stub, vodiča za jednu

nepoznatu putovnicu i sunce

neškodljivo jednoj slavnoj selidbi.

• 4 Glede onih, oni bijahu zaslužili

biti lišeni svjetlosti

i zatvorenici tmina,

zato što su držali u ropstvu sinove

tvoje putem kojih trebaše biti

svijetu dana nepropadiva svjetlost

Zakona.