Sveta Rožalija/Dio treći/4

← III. Prikazanje pet Ćutenja varajućih.

Sveta Rožalija —  Dio treći 4 autor: Antun Kanižlić

V. Dušnoga Spoznanja ogledalo Sloboda od života razbije; zauzda ju Strah Božji, ali se uzde oslobodi →

IV. Prikazanje ostalih svitovnih veselja i njihovih naslidnika.

Za tom bratjom hode - dica li su bila,

koji kolo vode, ili sabor vila? -

Sloboda života, Himba, puna zala,

Smih, Dragost, Lipota, Pisma, Igra, Šala,

Veselje i š njime njegva sestra Radost,

kratkih krila Vrime, kratke dobi Mladost.

Nosi piti Radost, s alvom svoje pite

kuharica Sladost, a Raskošje kite.

Šarena na njima kao prolitje svita,

a u licu svima cvit od mlada lita.

Oči su jim crne, zorno žute kose,

skačuć kano srne cvitje beru, nose.

Pisma vila zače, što god glasom može,

što je vila i braće, svi š njome glas slože.

1. Beri, vilo, beri, brate, dokle svitak dragi cvate,

vince vijmo, glavu krunimo!

Amo, mladi, evo mlika, amo, stari, evo lika,

vince pijmo, čaše punimo!

2. Amo, družbo, leti vrime, cvit života sane š njime,

smrtna hiti noć od žalosti.

Uzdu pusti, želje pasi, srce siti, žeđu gasi,

dok se sviti sunce radosti.

3. Sunce iduć naokolo izvijati uči kolo,

s hitrim skokom tanac vodite.

Gore željom vile mloge, na igru ih srbe noge;

zovu okom, k njima hodite.

4. Što stojite, bratjo draga? Eto izgled našeg traga

put je pravi, svit naš slušajte.

Crvenoga eto naše veselja su pune čaše.

Da ste zdravi! S nama kušajte.

5. Ah, nemojte mladost gubit, s tugom morit, s postom ubit!

Za to lita nisu mladosti.

Ona ima igrat, gostit, a starost se plakat, postit,

kad je sita veće radosti.

6. Nek za pećom kašljuć doma moli z didom baka roma,

nek ne dadu lica viditi.

A od prve junak brade, i kad vile cvitu mlade,

ćud imadu našu sliditi.

7. Skrušenja je gorko ime, pokora je teško brime,

stražnja dila tužne starosti.

Nek se u prsi istom tuče, kad s postelje smrt povuče,

kad je sila, - bude zadosti.

Nuto tužna čuda, virovati htila

ne bi: odasvuda tiskom vrvi sila

obodvojeg spola, svake vrsti i ćudi,

od polja i vola, igle, puške ljudi,

bogati i djaci, kraljevići, cari,

ubozi, težaci; mladi, sridnji, stari.

Kad Stid, divac sveti, vidi bisne čete,

da slide prokleti put od vične štete,

vinac mu rumeni od ruža problidi:

"Jao", reče, "meni!" i vas se zastidi

ter sakrivši oči reče: "Bižim čista:

u takvoj grdoći nejma za me mista."