Sukob između Hamana i Mardošeja
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Sukob između Hamana i Mardošeja |
3 1 Poslije tih događaja, kralj Kserks dade jedan visoki položaj Hamanu, sinu Hamedata, jednog Agagita1; on ga podiže i stavi stolovati iznad svih ministara koji bijahu s njim. 2 Sve kraljeve sluge nazočne na kraljevskim vratima su se spuštale na koljena i klanjale pred Ha-manom, kao što to kralj bijaše zapovjedio glede njega. Ali, Mardošej nije klečao i nije se klanjao2. 3 Kraljeve sluge nazočne kod kraljevskih vrata rekoše tada Mardošeju: » Zašto ti prestupaš zapovijed kraljevuđ« 4 Oni mu to govoriše svaki dan; ali, on ih nije slušao. Tada oni obvijestiše Hamana da vide da li su tvrdnje Mardošejeve točne3: naime on njima bijaše otkrio da je on Židov. 5 Videći da Mardošej ne kleči i ne klanja se pred njim, Hamana obuze gnjev. 6 Ali on se ne udostoji dignuti ruku na Mardošeja samo, jer su mu otkrili da Mardošej bijaše Židov. Haman zatraži istrijebiti Mardošejev narod, to jest sve Židove nazočne u Kserksovom kraljevstvu. 7 Prvog mjeseca, tj. u mjesecu Nisanu«, dvanaeste godine kralja Kserksa, pogađala se Sudbina, što će reći ždrijebalo se,1 pred Hamanom, prelazeći iz jednog dana u drugi i iz jednog mjeseca u drugi: Dvanaesti mjesec! tj. mjeseca "Adara".
