Stvarnost Najvažnijeg Kontrakta za Govedinu

Stvarnost Najvažnijeg Kontrakta za Govedinu autor: Mark Twain

Izvorno: The Facts in the Case of the Great Beef Contract

Koliko moguće kratko želim da ispričam koji udio, ma da je sitan, sam ja imao u ovom pitanju, ovom pitanju što je onako držalo pozornost naroda, što je uzdignulo onako brojni zli osjećaji, i što je onako prepunilo listove na ovom i na onom drugom kontinentima izopačenim izjavama i ekstravagantnim primjedbama.

Izvor toga sramnoga djela bio je - a utvrđujem i potvrđujem ovdje da se svaka cinjenica u doljnem tekstu može potpuno dokazati zvaničnim zapisima naše Vlade - takav.

John Wilson Mackenzie, Rotterdama, grofovije Chemung, New Jersey, umro, bješe potpisao kontrakt sa našom Vladom, na ili oko desetog dana listopada 1861., da pruži Generalu Shermanu (u građanskom ratu - prim. prev.) kupno trideset bačava govedine.

Vrlo lijepo.

Započe preslijedovati Shermana sa govedinom, ali kad stigne do Wašingtona, Sherman je već bio otišao u Manassas; prema tome, on uze govedinu, pa za njim onamo; no zakasni. Odande ga je presljiedovao u Našville; od Našvilla u Chattanoogu; od Chattanooge do Atlante -- i nikad nije ga mogao prestići. Nalazeci se u Atlanti, poče ponovo, slijedetji ga čak po moru (kroz chitavu državu Georgiu - prim. prev.). Opet stignuo kasno, ali čuvši da će Sherman ići u svetu zemlju sa ekspedicijom Quaker City, uputova brodom u Beirut, očito nadajući se da obkrnji put druga suda. Pošto je došao u Jeruzalem sa govedinom, nauči da Sherman nije plovio sa Quakerima, već je pošao u Stepe boriti se sa Indijancima. Vrati se u Ameriku i trgnu u gore Rocky. Nakon osamnaest dana teškog puta u Stepama, udaljen od Shermanova štaba ne više od četiri milje, bijaše bijen i skalpljen, i Indianci dobiše govedinu. Dobiše sve osim jedne bačve. Vojska Shermana osvojiše ovu, te baš i posmrtno hrabri je putnik djelomično ispunio svoju obavezu. U svome zavještaju, koji je držao kao dnevnik, ponudio je bio kontrakt svomu sinu Bartholomewu W. Bartholomew W. stvori sljedeći račun i odmah umre:

SJEDINENE DRŽAVE ZA JOHNA WILSONA MACKENZIJA, New Jerseya, umro. Dr. ( "zahtjev odgovora" - prim. prev.)

Na trideset bačava govedine za Generala Shermana, @ $100 - - $3,000

Na putovne troške i transportaciju -- $14,000

Uopće - - $17,000

Plačeno dosad...........

Umro je tada; ali ponudio je kontrakt Wm. J. Martinu, koji ga je pokusio ubrati, no umro prije no što je to svršio. Ponudio ga je taj Barker J. Allenu, a onaj ga je opet pokusio ubrati. Nije preživio. Barker. J. Allen ga je ponudio Anson G. Rogersu, koji ga je pokusio ubrati, i došao je baš do Devetog Odsјeka za Proslijeđivanje, kad je Smrt, neizostavni pomiritelj, došla nezvana, i zatvorila i njemu vrata. Ponudio je račun rođaku u Connecticutu, imena Vengeance (osveta - prim. prev.) Hopkins, koji je preživio neke četiri nedelje i dva dana, i se ovako upravio najbolje u sve vrijeme, dolazeći do jednog prije Dvanaestog Proslijeđivatelja. U svom zaveštaju ponudio je kontraktov račun svome ujaku, imena O-be-Joyful (ili: Budi-tako-rad - prim. prev.) Johnson. Bilo je previše štetno Joyfulu. Zadnje su mu rijeći bile: "O meni se nemojte plakati, jer ja hoću ići." I htio je, jadna duša. Sedem su ljudi unaslijedovali kontrakt nakon toga. No svi su umrli. Tako pao on je i meni u ruku. Pao je preko rođaka imena Hubbard -- Bethlehem Hubbard, Indiane. Imao je bio protiv mene staru mržnju dugog vrijemena; ali u zadnji svoji trenuci poslao je za mnom, zaboravio mi je sve i sa suzama ponudio mi ovaj kontrakt.

To će svršiti stvar sve dok nisam ja se uzeo za nj. Sad hoću potražiti da se postavim u pravom svijetu pred nacijom u svom što se tiće mojega udijela u ovoj stvari. Privukoh ovaj kontrakt za govedinu, i račun za putovanje i transportaciju, Prezidentu Sjedinenih Država. On reče:

- Dobro, gospodine; kako ću vam uslužiti?

Rekoh:

-- Kneže; na ili oko desetog dana listopada 1861., John Wilson Mackenzie, Rotterdama, grofovije Chemung, New Jersey, umro, bješe potpisao kontrakt sa našom Vladom, da pruži Generalu Shermanu kupno trideset bačava govedine --

Taj zaustavi me baš tamo i posla me odatle - dobroćudno, ali tvrdo. Sljedećeg dana pozvah se na Državnog tajnika.

On reče:

-- Gospodine?

Rekoh: -- Vaše visočanstvo, na ili oko desetog dana listopada 1861., John Wilson Mackenzie, Rotterdama, grofovije Chemung, New Jersey, umro, bješe potpisao kontrakt sa Vladom, da pruži Generalu Shermanu kupno trideset bačava govedine...

-- Dovoljno, gospodine -- dovoljno; ovaj odsjek ništa ne radi sa kontraktima za govedinu.

I predao me je. Pomislih da je djelo svršeno, i, konačno, sljedećeg dana, pozvah se na Tajnika flota, koji reče:

-- Govorite brzo, gospodine; ne natjeravajte me čekati.

Rekoh:

-- Vaše visočanstvo, na ili oko desetog dana listopada 1861., John Wilson Mackenzie, Rotterdama, grofovije Chemung, New Jersey, umro, bješe potpisao kontrakt sa Vladom, da pruži Generalu Shermanu kupno trideset bačava govedine...

Ovoliko je koliko daleko mogoh zatji. Onaj isto tako nije ništa radio sa kontraktima za govedinu Generalu Shermanu. Započeh misliti da je to jedna čudna vrsta Vlade. Izgledalo je kao što su se oni htjeli izbaviti računa u vezi sa govedinom. Sljedećeg dana pozvah se na Tajnika unutrašnjih poslova.

Rekoh:

-- Vaše izvanredno visočanstvo, na ili oko desetog dana listopada 1861....

-- Dovoljno, gospodine -- čuo sam tko ste vi. Iđite - uzmite svoj sramni kontrakt iz ove ustanove. Odsjek unutrašnih poslova ništa ne radi sa hranom vojske.

Otidoh. Ali naidoh se ljut. Rekoh da ću ih preslijedovati; da ću zzzzzz svaki odsjek ove krive Vlade dok se neće završiti ovo djelo sa kontraktom. Ja ću ubrati sa ovog računa, te inaće ću padnuti, kako su padali moji prethodnici - pokušavajući toga. Napadoh glavnog Poštara; zasjedoh u kmetskom odsjeku; metnuh se kroz puta spikera Doma poslanika. Nisu radili ništa sa kontraktima za govedinu. Ustadoh prema Komisionera ustanove za patente. Rekoh:

- Vaše bezkrajno dostojanstvo; Na ili oko --

-- Prokleće! Je li ste naposlijetak došli i ovamo sa vašim izazov-- sa kontraktom za govedinu? Ništa ne radimo sa kontraktima za govedinu za vojsku, dragi gospodine.

-- To je sve vrlo dobro -- ali netko mora platiti govedinu. Treba biti plaćena sad, ili ću usvojiti ovu ustanovu i sve u njoj.

-- No dragi gospodine --

-- Nema veze, gospodine. Ustanova za patente je odgovorna za govedinu, čini-mi-se; a odgovorna ili ne, Ustanova za patente je mora platiti.

Ne marite za pojedinosti. Završi se s tučom. Ustanova za patente pobjedi. Ali istom otkrih nešto za svoje preimućstvo. Rekli su mi da je Blagajna bila moje mjesto. Poidoh onamo. Isčekoh dva sata i još pola, a tada su me pustili Prvom banu Blagajne. Rekoh:

-- Najplemenitiji, najveći, najpoštovaniji Signor: na ili oko desetog dana listopada 1861., John Wilson Macken --

-- Dovoljno, gospodine. Čuo sam tko ste vi. Idite Prvom auditoru Blagajne.

Poidoh. Pošaljen sam bio Drugom auditoru. Drugi me je poslao trećem, a treći -- Prvom komptroleru odsjeka za kukuruzu i govedinu. Počelo je pravo kao dijelo izgledati. Promotri sve knjige i sav papir, no bijelega o kontraktu govedine nije našao. Doidoh Drugom komptroleru odsjeka za kukuruzu i govedinu. Promotri sve knjige i sav papir, ali ništa. Razvedrih se. Kroz taj tjedan došao sam čak do šestog komptrolera u odsjeku; slijedećeg tjedna završio sam sa Odsjekom za račune; trećeg tjedna započeh i svrših sa Odsjek za izgubljene kontrakte, i uhvatih se kod Odsjeka za mrtve procijene. Tamo završih za tri dana. Bilo je samo jedno mijesto zato sad. Napadoh Komisionera za krajeve i konce. Točnije, njegovog tajnika, jerbo nije bio tamo. U sobi je bilo šesnaest lijepih mladih žena, koji su pisali u knjigama, i sedam ljupkih mladih tajnika, koji su im pokazivali kako to raditi. Žene su se smiješili preko ramena, a tajniki su im vraćali nasmijesi, te sve je išlo lijepše proleća. Dva ili tri tajnika što su čitali vjesnike pogledaše me tvrdo, ali nastaviše čitati, i nitko ne reče ništa; premda, bio sam naviknuo ovoj radosti kod Četvrtih pomoćnika-tajnika sve moje zaposlene karijere, od dana kad sam prvom došao u prvu ustanovu Odsjeka za kukuruzu i govedinu, dokle nisam napustio zadnju iz Odsjeka za mrtve procijene. Postao sam baš tako iskusan do tad, da sam mogao stajati na jednoj nozi od trenutka kad sam došao u ustanovu do trenutka kad je tajnik sa mnom zagovorao, ne mijenjajući više nego dva, možda tri puta.

Pa stajao sam dok sam promjenio četiri puta. Tada rekoh jednom od tajnika koji su čitali: -- Izvrsni skitniče, gdje je sultan?

-- Šta hoćete, gospodine? o kome pričate? Ako hoćete Glavu ustanove, on nije ovdje.

-- Doći će u harim danas?

Mladić me je promatrao nešto vrijemena, a poslije nastavi čitati vjesnik. Ali znao sam sad prirodu ovih tajnika. Znao sam da sam bio u bezbjednosti, ako bi završio do da je došla pošta iz New Yorka. Imao je samo dva vjesnika natamo. Potom završi sa njima, zevnu, i popita šta sam htio.

-- Veliki i časni budalo; na ili oko --

-- Vi ste čovjek sa kontraktom za govedinu. Pružite mi vaš dokumenat.

Uze ga, a dugovrijemeno se kopao u krajevima te koncima. Napokon najde Sjeverozapadni prelaz (morski mit, koji je nastao poslije otkrića Amerike, o postuliranom prelazu među okeanima na sjeveru Kanade. Na tragu za ovim prelazom su potrošili živote bezbrojni mornari-avanturisti. - prim. prev), kak sam si ga zamislio -- našao je sav do izgubljena zapis o ovom kontraktu za govedinu -- našao je kamen koji je razbio toliko mojih predaka prije no što su ga stigli. Bio sam duboko ganut. Ali likovah -- jer ja sam preživio. Rekoh osjećajno,

-- Dajte mi ga. Vlada će sad isplatiti.

Odbi me, i reče da ostaje nešto.

-- Gdje je ovaj John Wilson Mackenzie? - pita.

-- Mrtav.

-- Kad umre?

-- Nije umro, već ga ubiše.

-- Kako to?

-- Bijen tomahawkom.

-- Tko ga je pobio?

-- Pa, jedan Indianac, naravno. Niste valjda mislili da je bio voditelj nedeljne škole?

-- Ne. Indianac, je li?

-- Takav.

-- Ime Indianca?

-- Ime! Ne znam mu imena ja.

-- Treba imena. Tko je vidio poboj?

-- Ne znam.

-- Onda niste bili na licu mjesta?

-- Šta sudite po mojoj kosi. Nisam bio na licu.

-- Onda po čemu ste sigurni da je Mackenzie mrtav?

-- Zato što je sigurno umro tada, a i nabrajam svakakve razloge za vjerovati da je i sve odatle bio mrtav. Znam to točno, naime.

-- Treba dokaza. Je li imate Indijanca?

-- Naravno da ne.

-- Onda ga morate steći. Je li imate tomahawk?

-- Nisam ni mislio na takvo nešto.

-- Morate steći tomahawk. Morate predostaviti i Indijanca i tomahawk. Ako vi na ovaj način potvrdite smrt Mackenzija, vi ćete se moći uputiti komitetu za provjeru zahtjeva, imajući pri tome neku šansu protjerati taj vaš kontrakt, tako da je moguće da će vaša djeca doživjeti novac i uživati u njemu. Međutim, smrt ovog čovjeka se mora utvrditi. Ali reći ću vama usput: Vlada nikad neće naplatiti troškova za prevoz i put žaljenog Mackenzija. Postoji mogućnost da će isplatiti onu jedinu bačvu govedine koju su Shermanovi vojnici dobili, u slučaju ako budete mogli protjerati preko legislature zakon o izdvojenju novaca za takvo nešto; ali Vlada neće naplatiti dvadeset i devet bačava govedine što su ih izjeli Indijanci.

-- Onda će mi doći na ruku samo stotina dolara, i to ne gotovo! Poslije svih Mackenzijevih putovanja u Europi, Azii, i Americi sa govedinom; poslije svih njegovih iskušenja i muki i putovanja; nakon ubojstva svih tih nedužnih što su pokušavali da sakupe račun! Mladiću, zašto mi nije Prvi komptroler odsjeka za kukuruzu i govedinu rekao toga?

-- Nije znao ništa o vjerodostojnosti vašeg zahtjeva.

-- Zašto Drugi nije? Zašto Treći nije? Zašto mi svi ti odsjeci i ustanovi nisu rekli?

-- Nitko nije znao. Ovdje sve radimo po nacrtu. Išli ste po onome istome, i doznali ste što ste htijeli znati. Ovo jeste najbolji način. Ovo jeste jedini način. Vrlo je pravilan, i vrlo je spor, ali je i vrlo pouzdan.

-- Da, pouzdana smrt. Bio je, za većinu našeg plemena. I sam slutim, kako me zove. Mladiću, vi ljubite blistavi stvor tamo, onu sa krotkim plavim očima i čelićnim perima za ušima -- vidim to u vašim nježnim pogledima; hoćete se njom oženiti -- ali ste siromah. Pružite mi ruku -- eto Vama kontrakta za govedinu; idite, uzmite i budite sretan! Bog vas blagoslovio, djeco moja!

Ovo je sve što znam o kontraktu govedine, koji je dizao toliko buke u društvu. Tajnik kojemu predadoh kontrakt umro je. Ništa dalje ne znam o kontraktu ili o ljudima u vezi s njim. Znam jedino: ako čovjek dovoljno traje, neka provede stvar preko Sagnutog odsjeka u Washingtonu da bi, nakon velikog rada i bola i zadržavanja, suočio se s tim što bi znao prvog dana, da je Sagnuti odsjek radio s istim uređenjem i redom kao što rade velika privatna poduzeća.