nekad Ugrina od Bribira, i njegovo prolijevanje krvj za 6ast svete krune, kako je o torn kralj obavijesten po kazivanju stalnih nekih svojih baruna, a posebice velemoznoga muza gospodina Nikole, bana 6itave Slavonije, i Stjepana Zadranina, dvorskoga svoga mladica (iuvenis),« primio njega (kneza Budislava) u svoju pravu i istinsku milost, oprostivsi mu podjedno posve i nevjeru, ako je koju mozda po6inio po naputku kraljevih odmetnika. S toga mu potvrdi i njegov grad Rog (danas Rogovi kod Rozkog slapa rijeke Krke), zatim otok (Visovac u rijeci Krci); a povrh toga podijeli mu jo§ i ostav§tinu iza pokojnog plemenitog muza Ivana, sina Jurja Jurisica od Bribira, koji je umro bez potomaka, te je s toga sva njegova imovina pripala po pravu knezu Budislavu kao najblizemu rodjaku. Dok se je ovako knez Budislav Ugrinic utekao kralj u, svi su ostali knezovi staii uz Mletke. A ti sve moguce cine za obranu njihovu i svojih gradova u Dalmaciji. Dne 27. lipnja salju u Dalmaciju tri providura, koji ce upravljati obranom gradova; u Nin odpre- maju (28. lipnja) dvije satnije strijelaca iz Trevisa, a 29. lipnja naimlju jos sto novih strijelaca i nalazu knezovima Hvara, Raba i Paga, da i oni po§lju ceta na kopno, ako bude potrebe; napokon 5. srpnja Salju u Dalmaciju dvije oruzane ladje i mnogo oruzja, koje de se razdijeliti po njihovim gradovima i medju hrvatskim knezovima, te unovaduju novih (100 — 200) strijelaca za Nin i druge gradove u Dalmaciji. Junadka kneginja Vladislava stolovala je jos 23. ozujka 1345. u gradu Kninu, gdje bijase u glavnoj dvorani svoje palade skupila sjajno druztvo (in catro Tenini, in sala palacii domine comitisse). U lipnju, dne 17. bill su kod nje poslanici mletacki, hrabreci nju i brata joj Gregorija Kurjakovica na odpor proti kralju. No vec namah iza toga stajahu u drugoj polovici lipnja pred Kninom slavonski ban Nikola Banic i bosanski ban Stjepan Kotromanic. Oni bijahu sa svojim detama (nekih 10.000 Ijudi) dosli kao prednja straza kraljeve velike vojske, da joj utru i osiguraju prolaz kroz hrvatske zupe i oblasti. Stojeci pod Kninom pokuSaSe skloniti Vladislavu i sina joj Ivana, da se dobre volje pokore kralju. Kneginja pokaza se sklonom predati kralju Knin i jos neke druge gradove, koje bijaSe pokojni Nelipic ugrabio kraljevskoj vlasti; ali zahtijevase nasuprot, da se njezinu sinu zajamci njegova bastina po djedovima, i da mu se dade odSteta za Knin. Bani privoliSe na pogodbe kneginje Vladislave i utana6i§e s njom 23. lipnja u oci sv. Ivana Krstitelja svedan ugovor. Vladislava i sin joj Ivan obecase, da ce kralju povra- titi cetiri utvrdjena grada i povrh ajih jo§ dva, ako se knezu Ivanu ostave i potvrde njegovi djedovski gradovi u zupi Cetini i u zupi KliSkoj. Tek sto su bani utanadili taj ugovor, dodje kralj iz Slavonije do Bihaca, Dne 27. lipnja bio je u Gjurgjevcu (iuxta villam Zengiurg), a 13. srpnja 1345. bio je kod Bihaca na Uni, gdje mu se pridruziSe oba bana i neki hrvatski knezovi. Nedaleko od Bihaca, kod izvora potoka Klokota, pritoka Unina, utaborio se kralj Ljudevit s citavom vojskom svojom od 30.000 momaka, te je ondje boravio nekih osamnaest dana (16. srpnja izdaje povelju >in descensu nostro in Kalkochfeu,« a 22. srpnja >in descensu nostro iuxta Byhygh«). Onamo je doSla i kneginja Vladislava sa sinom Ivanom, a i brat njezin knez Gregorije Kurjakovic, da se konadno pogode s kraljem prema ugovoru s banima. Kralj dodeka junacku zenu i Ijubecu majku vrlo prijazno, te prihvati gotovo sve, Sto su bani utanadiH. On primi iz ruku kneginje Vladislave i sina joj Ivana tvrdi grad Knin, koji je i onako starinom bio kraljevski grad, a uza nj i neke druge gradove u Lici i Krbavi. No zato povrati kralj knezu Ivanu Nelipicu sve zemlje i gradove njegove porodice (tutte le terra e castelli di sua casa), naime grad Sinj na Cetini, Brezovo polje, a narocito plemen§tinu i djedinu Nelipica, grad Kamidac na Krci (castrum suum hereditarium Chanoshaz). Nekoliko mjeseci iza pohoda svoga u Hrvatsku, dne 21. studenoga 1345. izdade kralj Ljudevit posebnu povelju, kojom oprosti knezu Ivanu Nelipicu dugolrajnu njegovu nevjeru (perdona la lunga ribellione), te mu ponovo pismom potvrdi sve, kako bija§e u taboru na Klokotu utanadeno. Knez Ivan Nelipic ostade odsad najodaniji pri-
