svoju i svoga roda. I premda nije bio dosljedan ni uztrajan, ipak mu je po§lo za rukom, te je svojoj drzavi pribavio obseg i znamenitost, kako je nije imala nikad prije ni poslije njega. A bio je jos srecan i po torn, §to je za zivota nasao zivotopisca, svoga tajnoga pisara Ivana (Joannes archidiaconus de Kikullew), koji je u 55 poglavlja nacrtao njegov rad i djelovanje, te je taj spis poslije Ivan TurCanski uvrstio u svoju ugarsku kroniku.
Desna ruka mladomu kralju od prvoga 6asa i gotovo do smrti njegove bila je njegova mati Elizabeta, sestra poljskoga kralja Kazimira. Elizabeta bila je vlastohlepna zena, ali podjedno umna i odluina, te je u mnogim prigodama bila najodanija savjet- nica i pomocnica svoga sina. U Slavoniji je mladomu kralju bio najja6om podporom stari i izkusni ban Mikac Mihaljevic od plemena AkuSeva, koji bijaSe zajedno sa svojim brojnim sinovima stekao ogromnih zasluga za Karla Roberta i njegovo vladanje Sluzeci svoga kralja kroz dugi niz godina, kako ni jedan ban prije njega, bijase stekao tolik ugled i vlast u banovini 6itave Slavonije, da je Karlo gotovo sasvim njemu prepustio vladanje na jugu Drave. I premda je Karlo Robert imao tri sina, nije ipak nijednoga slao za hercega u Slavoniju, jer je tako bio zadovoljan banovanjem izkalanoga i oda- noga Mikca.
I mladi kralj Ljudevit povjerio se posve banu Mikcu, te nije poslao svoga najmla- djega brata Stjepana za hercega u Slavoniju, premda mu je otac tu 6ast namijenio. Lju- devit pace pouzdavaSe se u bana Mikca i u onim poslovima, koji se ticahu same Ugarske, gdje je ban imao prostranih imanja, narocito u zemplinskoj i saroskoj zupaniji. Vec 23. rujna 1342. dozvoli kralj Ljudevit banu Mikcu i njegovim sinovima Stjepanu, Akusu, Ladislavu, Lorandu i Nikoli, od kojih su prva tri bill vitezovi na kraljevskom dvoru (aule nostre militibus), da u §aro§koj zupaniji usred svojih posjedovanja podignu na nekom brdu veliki grad s tvrdim zidovima i obkopima, da bude branikom ne samo njihovih imanja, nego da podjedno Stiti ugarsku medju prema poljskim i ruskim zem- Ijama (pro maiori et cerciori tuicione ac defensione confiniorum regni nostri circa con- finia regnorum Polonie et Ruthenie constitutorum). Jos iste godine, dne 14. prosinca pisa kralj Ljudevit iz ViSegrada pismo »vjernomu svomu, velemoznomu muzu Mikcu, banu citave Slavonije*, kojim mu nalozi, da oslobodi zagrebacku crkvu od davanja vina, zita i dinara od grada Medvedgrada, sto je sve doslije ban Mikac primao. Velik gubitak za kralja Ljudevita bijaSe, §to je negdje u prvoj polovici (poslije 23. ozujka) slijedece godine 1343. stari ban Mikac umro. Da bar nekako nadoknadi taj gubitak, imenova kralj za bana Citave Slavonije vjernoga i zasluznoga Nikolu Banica, gospodara grada Doljne Lendave u zalajskoj zupaniji. Taj Nikola Banic (magj. Banffy) bija§e sin nekadanjega bana slavonskoga Stjepana, a unuk velikoga Haholda (Hoholth), pradjeda znamenite poslije porodice Banica ili Banovica od Dolnje Lendave i Virovitice. Ved otac Nikolin, ban Stjepan (1278.), po kojemu se potomci njegovi prozvaSe Banici, bija§e si stekao velikih zasluga za porodicu Anzuvina, zaSto mu je i Ivan Gisingovac oteo njegov grad Lendavu. Saim Nikola bijase vec od rane mladosti na dvoru Karla Roberta (regiae aulae iuvenis), te je u svim prigodama revno sluzio svoga kralja, tako da mu je ovaj nakon pada Gisingovaca povratio god. 1323. njegov djedovski grad Len- davu, i podjedno ga imenovao zupanom zalajskim. Sad je Nikola Banic jos gorljivije po-^ magao svoga kralja, narocito u ratu sa Srbima u banovini MaSvi, gdje bijase dopanuo i rana prigodom prelaza preko rijeke Obnice. Najvi§e poradi tih velikih zasluga darovao mu je sam kralj Ljudevit jos 23. ozujka 1343. drugi grad (Nempty) uz rijeku Krku u zalajskoj zupaniji, a sada mu je nakon smrti bana Mikca povjerio upravu citave Slavonije. Novi ban Nikola Banic, kojega su od svih hrvatskih knezova priznavali jedini Fran- kapani, vr§io je svoju vlast ved u srpnju 1343. Prva mu je briga bila, da uredi flnanci- jalne prilike u Slavoniji i u onom neznatnom dijelu Hrvatske, koji se je tada pokoravao kralju Ljudevitu. Tu bija§e najprije urediti tridesetinu (tricesima, harmica), koju je po-
