bagatina. Od pojedinih kablića desetinskoga vina neka se plati toliko dinara, za koliko se bude kablic novoga vina po gradovima prodavao. Svaki pak, koji ne odkupi desetine po odredjenoj cijeni do Martinja, morat ce za svaki kupic zita i kablic vina pridodati jos po dva dinara, jer ce za toliko poskociti cijena i zitu i vinu. Sto se tide jednogo- di§njih svinja i odojaka, neka se prigodom desetinjanja procijene i ustanovljena cijena novcem izplati. KoSnica i ovca moze se odkupiti s dinarom, a jare sa pol dinara. Usta- novivsi ovako odkup desetine nalaze napokon ban svim ziteljima, da dadu desetinu ili ju odkupe, jer ce ih inace na to prisiliii njegovi zupani, sudci, kastelani i drugi sluzbenici. No ni ta znatno ublazena naredba o placanju desetine nije koristila, jer je ni kme- tovi bana Mikca nijesu htjeli placati, kako se to iz pisma kralja Karla Roberta od 14. lipnja 1329. na bana razabira. A kralj je i sam imao razloga, da uredi desetinu i u Ugarskoj i u Slavoniji, kao i to, da osigura svecenstvu njegove prihode, jer su pape u Avignonu za namirenje svojih potreba i za ratovanje s krivovjernicima udarili velik namet na ugarske i slavonske crkovnjake. Trazili su naime od njih deseti dio svih nji- hovib prihoda; dvije trecine sabranih priloga zadrzali su z^ se, a jednu trecinu ostavili su kralju Karlu Robertu za rat s vlaSkim vojvodom i bosanskim patarenima. Dva zasebna papinska izaslanika, po imenu Jakov Berengarij, benediktinac, i Rajmund de Bonofato, oratorijanac , boravili su kroz §est godina (1332—1338.) u Ugarskoj i Slavoniji, sabiruci priloge za svoga gospodara. U zagrebackoj biskupiji skupiSe za tri godine 1127 maraka. Sam biskup Ladislav de Kobol platio je za prvu godinu 143 marke; ostalo nije mogao skupiti kao ni pristojbu od 400 forinti za svoje imenovanje za biskupa. U toj nevolji stade god. 1333. cdlucnije utjerivati desetinu, kao i ostale dohodke svoje. No s toga se porodi buna najprije u Ivanicu, a onda u citavoj biskupiji. Medju buntovnicima bijase i plemica i predijalista; sve bijase slozno odupiruci se biskupu. Odpor i buna proti biskupu trajase vise godina. Glavne kolovodje bijahu biskupski podanici ili predijaliste u zupi ivanickoj, cazmanskoj i dubravaSkoj. Ban Mikac poma- gase slabo biskupa, premda je taj bio kum njegovim sinovirna. Tako se je biskup morao neprestano utjecati za pomoc kralju, koji je doduSe siljao poruke i dozivao buntovnike pred svoj sud, ali nije takodjer digao vojske, da svlada odpornike. God. 1340. pozvano bi sila buntovnika pred kraljevski vrhovni sud u Visegrad, kojemu je predsjedao kraljev kancelar Petar i podkancelar Totimir. Buntovnici bi§e osudjeni, ali jos prije osude po- bjegose u Hrvatsku. Tek po§to je kralj na predlog biskupov pomilovao osudjenike» usudio se je Ladislav de Kobol vratiti na svoju stolicu u Zagreb. No ipak je kralj na njegovu molbu 27 kolovoza 1340. poslao zasebna poklisara u Hrvatsku i s njim kra- Ijevska pisma na kneza Dujma Frankapana, kao i na bana Mikca i njegove sinove Stje- pana i Akusa, kojima im strogo nalozi, da cim doznadu, §to pisma kazu, namah izplate biskupu zagrebackomu desetinu od svojih posjeda, i da vi§e ne prijeie biskupovim Iju- dima pobirati desetinu od svojih podanika i kmetova. Iste godine 1340, dne 19. aprila, bijase kralj upravio pismo na bana Mikca, knezove Dujma i Bartola Frankapana, kao i na slobodne obcine i kastelane gradova, da ne daju uto6i§ta nekim ziteljima slobodne obcine Gradac kod Zagreba, koji bijahu radi bune kaznjeni izgonom iz grada. Po tom sudimo, da je bile smutnja i u toj obcini. Ban Mikac Mihaljevic boravio je redovito budi u gradu Zagrebu, budi u svojim gradovima i zamcima u Podravini, najviSe u Koprivnici i Prodavicu (Prodauiz, danas Virje). Cini se, da je posljednjih godina imao neprilika sa svojim sinovirna Godine 1341. dne 4. veljaie izdade on sporazumno sa svpjim odanim sinovirna, magistrima Stjepanom, AkuSem i Ladislavom, povelju svomu Cetvrtomu sinu Lorandu, kojom mu za volju mira podijeli u ime njegova dijela grad Novigrad (castrum WyM^ar) sa svima pripadcima. (Knez Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342.) Odkako je Karlo Robert na- pustio Hrvatsku, gospodovao je u njoj poput samosvojna vladara silni knez Nelipic.
