onda će sa svojom vojskom poći u Zadar, koji će mu otvoriti svoja vrata i izabrati ga za svoga upravitelja uz godiSnju placu od tisucu zlatnih forinti i druge dohodke u prirod- ninama (zitu, vinu i stoki). Dalmasije ostat ce upraviteljem grada, dokle ga bude volja, a onda ce Mladinovi brodovi prevesti njega, njegovu druzinu i prtljagu u Napulj.
Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor toboze bijesan, §to se nije mogao pogoditi s banom. Namah zapovjedi vojsci, da se spremi, jer ce sutradan udariti na Zadar. No kad je 1. rujna u ranu zoru posao pred grad, ne opre mu se nitko, vec mu otvori§e vrata, te ga docekase s velikim slavljem. Mletcani, koji su bili u njegovu taboru, kao i oni na brodovima, udari§e na to u bijeg, da ih ne zarobi njihov izdajnicki saveznik. Dalmasije predlagase sada i Mletcima i Zadru mir. Zadrani ga prihvatise, jer im bijase dodijalo ratovanje i bijeda; a i ponositi Mletci se umeksali, jer su se bojali, da im Zadar ne izmakne za sva vremena Republika se pace zahvalila Dalmasiju za toliku Ijubav, te povjerila zapovjednicima svoga brodovlja, da ugovaraju o miru. I zaista bi utanaCen mir 23. rujna 1313 pred gradom Zadrom. Zadrani priznase opet vlast mletacku uz ove pogodbe: kn.za ce Zadrani odsad birati sami, ali izmedju mletackih plemica; knezeve vijecnike, sudce i sve c^inovnike birat ce Zadrani izmedju svojih gradjana, te ce oni upravljati gradom po starim zakonima i obicajima. Obje stranke vratit ce izmjenice zarobljenike i zaplijenjena dobra, Zadrani ce placati mleta^koj obcini svakoga prvoga ozujka danak od 150 perpera ili 3000 kunovih koza. Svi Zadrani po6ev od 14. godine priseci ce mletackomu duzdu zakletvu vjernosti, i ta ce se zakletva ponoviti svake desete godine. Zadrani ne ce stupiti u savez s gusarima, niti ce ih podupirati 6inom ni savjetom. Ona stranka, koja pogazi taj mir, platit ce drugoj globu od 100.000 maraka srebra. Odavna nije mletaCka obcina utanadila tako nepovoljna mira, a kamo li s odmetnim gradom, koji je smatrala svojim podanikom. Jos bi u pogodbi mira narocito odredjeno, da se ne smiju ukinuti obveze, sto ih imadu Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni utanaSenja s banom Mladinom i njegovom bracom, ucinjena za posljednjega rata. No zato se moradose Zadrani obvezati, da ce udesiti, te ce se ban Mladin II. odreci haslova kneza zadarskoga, kao i svih prava, koja se temelje na naslovu i vlasti knezevskoj, i da se ne ce vise zvati knezom ni on ni koja druga osoba. Gubitak Zadra bijase golem udarac za vlast i ugled bana Mladina II. Morao je saci s visine, na koju se bija§e otac njegov uzpeo, te se morao odreci osnova, koje je pokojni ban Pavao zamislio. Kad je Mladinu izmakao Zadar, ne ce li Mletci segnuti i za drugim gradovima Dalmacije ? Ne ce li u obce nastati reakcija proti prevelikoj moci Bri- birskih knezova? Vjere u nedobitnost bana bijase nestalo; ne ce li se sada drugi knezovi hrvatski pojagmiti, da budu ravni Bribircima? I zaista je nakon gubitka Zadra progonila nedaca bana Mladina i njegovu svojtu. Nije mu ni to pomoglo, sto se je 28. i 29. ozujka 1314 zajedno s bracom svojom dao proglasiti gradjanima obcine mletaCke; pate mu to gradjanstvo rodilo nove neprilike, jer su se Mletci sve vise stali uplitati u posle dalmatinske i hrvatske. Jamacno ponukom Mlet- 6ana dize se proti banu grad Trogir, a na celu mu potestat Matija Zoric. Mladin pade u lipnju 1315. s vojskom pod Trogir, na sto Trogirani zatrazise pomoc u mleta^koga duzda Ivana Superancija. No ipak se u srpnju pogodise s banom. Obecase mu platiti 10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to im ban oprosti i ostavi njihov kotar. Slijedece godine 1316. darovaSe Trogirani banu konja Learda sa sedlom i uzdama, a uz to mu prirediSe brodove, kad se je spremao u pohode grofu Goridkomu. Jos viSe jada zadavahu Mladinu oporni hrvatski knezovi. S Frankapanima, knezovima Dujmom i sinom njegovim Friderikom b»o je u zavadi jos od god. 1314. Kavgali se poradi Jablanca, za koji su Frankapani tvrdili, da pripada njihovu gradu Senju, dok je Mladin poput otca svoga razpolagao s tim gradom po svojoj namisli i volji. Godine 1316. podigli se opet krbavski knezovi Budislav, Pavao i Gregorije, sinovi
