Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/172

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


požuri, da se pokaze papi usluzao, te posla 1359. Nikolu Lackovica s cetama u Italiju, da pomaze Albornoza u borbi s Franjom Ordelafom, gospodarom od ForHja i Cesena. Dakako da je tim u velike ugodio papi. Kako je Inoceatije bas u ono vrijeme bio u zavadi s njema^kim carem Karlom IV., razglasilo se je na sve strane, kako papa spora- zumno s nadbiskupima u Mainzu i Koinu, kao i s drugim knezovima izbornicima smijera Karla IV. s carske stolice skinuti, te kralja Ljudevita na njegovo mjesto uzvisiti. Kad je zatim u proljecu 1360. Barnabo Visconti, jedan od triju vladara Milana, s velikom vojskom pao pod Bolognu, koju bijase papinski legat zauzeo, iztaknu se opet Ljudevit najvecom gorljivoscu za obranu crkve. Sve nepozvan odasla glasnika u Italiju, neka skloni Barnaba, da se okani dirati u papu, a zatim posla nekoJiko tisuca vojske pod knezom Simunom, da pomaze Albornoza Bologna bi srecno oslobodjena od podsade. No knez Simun nije bio dosta jak, da obuzdava svoje divlje cete, pak tako stado§e one robiti i druga nasilja Ciniti. Poradi toga razljuti se Ljudevit tako, da je svoje cete odazvao iz Italije, a Simuna bacio u tamnicu. I na pocetku godine 1364. nud)a§e kralj Ljudevit svoju pomoc novomu papi Urbanu VI. (1362 — 1370) proti Barnabu Viscontiju; ali ju papa odkloni, po§to se je s milanskim vladarom izmirio. Medjutim je kralj za svoje usluge trazio i dolicnu nagradu. Jos iste god. 1364. uznemiri silno mletacku obcinu vijest iz Avignona, kako je kralj Ljudevit zaprosio papu, neka dozvoli akvilejskomu patrijarki, da ustupi njemu markgrofiju Istru uz znatnu godisnju zakupninu. Tim bi Ljudevit bio postao neposrednlm susjedom mletačkomu vladanju.

Pomoć kralja Ljudevita svakako je mnogo doprinijela, te se je papa Urban VI. zaista mogao 18. listopada 1367. preseliti u Rim, u kojem je ostao sve do god. 1370. Tu se pokloni§e papi njemadki car Karlo IV., napuljska kraljica Ivana i ciparski kralj Petar. I Ljudevit se pozuri, da pozdravi papu po svojim poslanicima. Bijahu to biv§i hrvatski ban Ivan Cuz od Ludbrega, Ivan Trentul i Zadranin Stjepan Franjin. Oni sta- dose tom prigodom izlagati papi pravo svoga kralja na napuljsko prijestolje, te izjavise u njegovo ime, da on ne ce smetati Ivane u vladanju, dok ona zivi; ali poslije njezine smrti ne ce dopustiti, da napuljsko prijestolje zapane kojega stranca. Papa se nadje u velikoj neprilici, §ta da mu odgovori. Da ne bude zamjere ni s koje strane, posla mu 27. kolovoza 1368. poslanicu, u kojoj ga nastoja§e umiriti obdenitim rijecima. Obeca mu, da ne ce uzmanjkati ciniti pravo, pa6e izkazivati mu milost i raditi mu u prilog »koliko to dopu§ta savjest, a ne gazi se pravo drugoga* (in quantum patitur conscientia, et ius alterius non laeditur). Ljudevit se u taj par zadovolji i takovom izjavom, te posla papi slavonskoga bana Petra Cudara s vojskom, da ga pomaze u borbi s milanskim Viscontima. Ni nakon povratka pape Urbana u Avignon ne prestade Ljudevit svracati paznju svoju na Italiju. U ozujku i travnju 1371. boravio je u juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji, obilazeci gradove Knin, Vranu, Nin i Zadar. Byzantski car Ivan vracao se je tada na mle- tackim brodovima iz Italije u Carigrad, pak se je Ljudevit jamacno bojao, da ne bi mletacka mornarica iznebuha nahrupila na koji od dalmatinskih gradova. Cini se, da su tada bili vrlo napeti odnosi izmedju kralja i obcine, jer je potonja poslala svoje bro- dovlje u jadransko more, sumljajuci, da i Ljudevit nesto protiv nje snuje. Medjutim se Mletci slijedece godine 1372. zavadise s padovanskim gospodarom Franjom Carrarom. Papa Gregorije XI i kralj Ljudevit nastojahu posredovati i izmiriti prude se stranke, ali im to poradi tvrdokornosti mletacke vlade ne podje za rukom. Tako planu na koncu god. 1372. rat izmedju Carrare i obcine, a Ljudevit se namah pozuri, da svomu oda- nomu savezniku prisko6i u pomoc. Jamacno ga je na to nutkao i jedan od najuglednijih hrvatskih velikasa, naime knez modruSki, senjski i krcki Stjepan Frankapan, koji se bijase bas u ono vrijeme (poslije 2. lipnja 1372.) vjencao s Katarinom, kcerju Franje Carrare. Mletiani nastojahu sada svom snagom odvratiti kralja od saveza s padovanskim