Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/149

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


podigao se proti banu Tvrtku, na čelu im knezovi Dabišići; buntovnici protjeraše bana Tvrtka i njegovu majku Jelenu, te proglasiše banom mladjega mu brata Vuka ili Vukića. To se je dogadjalo u veljači i prvoj polovici ožujka, jer već u drugoj polovici toga mjeseca nalazimo Tvrtka opet na banskoj stolici. Pomogao mu je do vlasti kralj Ljudevit, u kojega je protjerani ban trazio zastite. Slavodobni Tvrtko uhvatio Viadislava i Vuka DabiSica, te prvomu dao izvaditi oci, a drugoga i mnoge pristalice njihove pobacao u tamnice. Brat banov Vuk pobjeze srecno zajedno s Purcom DabiSicem, po nekima u Ugarsku, a po drugima u Dubrovnik. Jos ne bijase Tvrtko posve svladao bunu, stize od mletacke republike poslanik, po imenu magistar Anastazije, te zahtijevase od njega, da zastiti mletacke podanike u Bosni, koji stradaju od njegovih Ijudi, zatim da progoni onu bosansku vlastelu, koja kuju krive novce. Tvrtko odgovori na to 29. ozujka Mletcima, da ne zali blaga ni zivota svoga, samo da obrani prava Mletcana, a podjedno vrlo zali, sto neka njegova vlastela Sire krive novce. A onda zavrsuje opisujuci svoje bijedno stanje ovako: »Vlastela nasega kraljevstva, kako su prije bila nevjerna Bogu, tako se iznevje- rise i nama, te nas sramotno s banske stolice skinuse i zajedno s naSom majkom posve protjerase. Po smilovanju gospoda Boga i po milosti slavnoga vladara, gospodina Ljude- vita, kralja ugarskoga, ucinjena bi nam pravda poradi nase vjernosti, te bismo na novo donekle primljeni u nasu drzavu, akoprem ne u citavu, pak s toga ne mozemo tako s mjesta onu vlastelu radi nepravde nama i vama nanesene kazniti i pobacati u tamnice. Molimo vas s toga vrlo castno i revno, da se zadovoljite za sada s nasom dobrom voljom, dok se utvrdimo i dobro osiguramo u nasoj drzavi. A onda cemo iza malo vremena, ako Bog dade, zadovoljiti pravdi posve i podpuno.«

U ožujku 1366. dakle još je posve slaba vlast bana Tvrtka. On se piše »Tvrtko, božjom i gospodina našega kralja Ljudevita miloscu ban Bosne,« te uvjerava zajedno sa svojom >premilom roditeljicom« Mlet^ane, da im je najodaniji prijatelj, samo da mu i oni ne bi mozda smetaji. U kolovozu iste godine osjeca se ban Tvrtko nesta sigur- niji; kad dariva vojvodu Vukca Hrvatinica za njegovu vjernu sluzbu zupom Plivom i gradom Sokolom, okruzen je lijepim cislom bosanskih velikasa i vlastele: tu je uza nj Kaznac Sanko s bracom, od Usore vojvoda Tvrtko s bracom, od Luzaca zupan Stjepko Vukovic i zupan Milten Hrvatinic, zatim jo§ drugi knezovi, zupani i dvorski castnici. AH brata Vuka nema uza nj; taj se sklonio u Dubrovnik, pak odanle svedjer snovao i radio protiv brata svoga. Vuk ili Stjepan Vuk preuze sada ulogu proti bratu banu, koju je nekad izvodio srbski kraljevic Vukan proti bratu svomu, kralju Stjepanu Prvovjenca- nomu. Trazio zaStite i pomoci u pape Urbana V., a kroza nj u kralja Ljudevita. Godine 1368. razlagase papi u posebnom pismu, kako su dosadanji vladari bosanski bili »vecim dijelom razkolnici i krivovjerci;« on jedini da je gorljiv privrzenik katolicke vjere i protivnik heretika, koje ce progoniti svima silama. Tuzi se nadalje, kako ga je stariji brat Tvrtko, slijedeci odurne stope svojih predSastnika, poceo progoniti i kako mu je vec silne Stete nanio, uzkracujuci mu paSe i dio bastine njegove. S toga moli papu, neka za nj poradi kod ugarskoga kralja, na kojega je dvoru dugo vremena boravio, te napokon oc^ituje se spreman doci papi na poklon. Na te i druge jadikovke odasla papa Urban V. 14. prosinca 1369. dva pisma, jedno na Stjepana Vuka, a drugo na kralja Ljudevita. U pismu na Ljudevita moli papa, neka kralj pomogne pravovjerniku Stjepanu Vuku, »mladjemu banu Bosne,« i neka skloni Tvrtka, da se okani dosadanjih bludnja i vrati mladjemu bratu zemlje i imanja, koja mu je oteo. U drugom pak pismu » Stjepanu, mladjemu banu Bosne« javlja papa, da je zaista po njegovoj zelji pisao kralju Ljudcvitu; zatim ga tjesi, sto mora toliko^ za vjeru katolicku podnosid, te mu javlja, kako bi mu ugodno bilo, kad bi mu došao u pohode.

Ljudevitu je jamačno godio razdor izmedju braće, jer je tako lakše mogao obuzdavati vatrenoga bana Tvrtka. No čini se, da ipak nije na prvi poziv papin provalio u