sve vjerojatnije, da će iza smrti Kažimirove zapasti poljsko prijestolje Ljudevita i njegovu djecu, pomagaše on svoga ujca u svim njegovim podhvatima. Još na koncu 1349. bijaše Kažimir u srećnom ratu s litavskim knezom Lubartom osvojio nekadanje kneževine Halič i Vladimirsku zajedno s gradovima Lavovom, Vladimirom i Hlumom. No namah slijedeće godine preoteše mu Litavci gotovo sve te oblasti, te stadoše pače provaljivati i robiti po starim poljskim zemljama. U toj nevolji pohita kralj Ljudevit svomu ujcu u lipnju 1351. u pomoc PoSto je Kazimir tezko obolio, stade sam Lju- devit na celo poljackih i ugarskih 6eta, i prolazale u kolovozu petnaest dana po Sumama, da se ogleda s Li- tavcima. Lubartov brat Kej- stut, koji je s brafom svojim Olgierdom vladao u Litvi, ne usudi se s njime sukobiti, vec se dade skloniti, te podje sam u ugarski tabor, gdje no 15 kolovoza utanaci mir s kraljemLjudevitom. Tom pri- godom obeca, da ce se sa svojom bracom i citavim na- rodom pokrstiti, ako mu Lju- devit izmoli kraljevsku krunu u pape. Jos se obveza, da ce ugarskoga kralja pomagati u njegovim ratovima, ako bi taj Zajedno s poljackim kra- Ijem njima opet pribavio oblasti, koje im bijahu ugra- bili vitezovi njemaikogareda, i ako bi ih branili tako od po- tonjih kao i od Tatara. Kad je medjutim Ljudevit pustio na slobodu Lubarta, kojega bijaSe prije toga p'^ljacki kralj zarobio u nekom zamku nje- govu, pobjeze i Kejstut nocu iz ugarskoga tabora, te se vrati u svoju zemlju. U ozujku 1352. prijedje Ljudevit po- novo preko Karpata i pridruzi se svomu ujaku Kazimiru, koji je s velikom vojskom pod- sjedao tvrdi grad Helz. Nakon zestokoga jurisa, za kojega je i ugarska i poljska vojska Ijuto stradala, te je i sam Ljudevit od dobadena drvena topuza dopanuo tezke rane, zadovo- lji§e se oba vladara tim, da im se je Belz formalno pokorio. Na gradu bi izvješena
