Mletcima, jer je sadanje zivovanje vise nalik na smrt nego na zivot. Iza duge prepirke bude predlog primljen i cetiri poslanika poslana k mletackim vojvodama, da ugovaraju o predaji. Vojvode medjutim zahtijevahu, da im Zadrani najprije dadu taoce, a onda mogu poslati svoje poslanike u Mletke, da ugovaraju o miru. Zadrani pristado§e i na to, te pcslase 6. prosinca §est odliSnih gradjana za taoce, naime Matiju Rosu, Matiju Botona, Matiju Grisogona, Matiju Fanfonju, Pavla (Ivanova) Varikasu i Ivana Asroganta. Na to obskrbiSe vojvode grad hranom, da gradjani dulje ne ginu od gladi , a podjedno dozvoli§e, da mogu svoje punomocnike poslati u Mletke. Zadarsko malo vijece (od 48 cilanova), izabra na to po punomoci od velikoga vijeca 7. prosinca §est plemica, koji ce ugovarati mir, naime Pavla (Stassijeva) Varikasu, Petra Matafarica, Bartola Zloradica, Nikolu Galetica, Marina Kalcinu i Mihajla Cedulinica. Ti suiradan (8. prosinca) odplo- vi§e u Mletke. Kad su stigli onamo, sjati se silan svijet, da ih vidi. Poslanici bi§e odvedeni pred vijece, gdje odkrise glave i prignuse koljena pred duzdom Andrijom Dandulom, a onda suznih ociju priznase svoju zabludu i zamolise milost, predavSi i sebe i svoj grad 1 imanje u ruke i vlast republike. Na to se udaljise iz dvorane, a vijece stade razpravljati, §ta da ucini. Bilo je clanova, koji su predlagali, da se Zadrani ne pomiluju, nego da se podsada produlji tako dugo, dok se grad madem osvoji, a zatim da se do temelja sruSi, jer je bio MIetcima vazda neharan, pak da ce i poslije biti uzrokom nevolja i zla, ako se to osinje gnjezdo za dobe ne razori. AH vecina vijecnika odluCi, da se Zadrani primu u milost, te im se zajamci sigurnost osobe i imetka. Na temelju ove odluke bude 15. prosinca 1346. u tana cen mir. Zadarski puno- mocnici podpisase izpravu, kojom priznase, da je njihov grad od davne davnine mletadki, pak zato, ako su se kad Zadrani odmetnuli od Mletaka ili sklopili ugovore s drugim vlastima, da je to bilo protupravno; s toga se ti ugovori proglasuju niStetnima, te se grad Zadar zajedno sa svojim kotarom opet predaje u bezuvjetnu vlast Mletcana, koja nije stegnuta ni kakvim municipalnim pravima, jedino se ziteljima zajamc^uje sigurnost osobe i imetka. Obje stranke prisizu, da ce drzati mir; ako ga koja pogazi, platit ce drugoj 10.000 dukata globe. Iza toga podje jedan punomocnik, po imenu Mihajlo Cedulinic natrag u Dalmaciju, da tamosnjim mletackim vojvodama predade grad. Predaja Zadra obavljena bi na dan sv. Tome (21. prosinca 1346.). Sva vrata s morske strane bise otvorena, znatan broj zadarskih plemica i gradjana morade otici na mletacke brodove, a zatim budu sve gradske utvrde posjednute mletackom vojskom. Tada tek dodjose s morske strane oba zapo- vjednika s dovoljnim brojem vojske pred otvorena gradska vrata, gdje ih doceka svecen- stvo, plemstvo i brojan narod; zapovjednici primi§e tu gradske kljuce, a zatim krenuSe s Cetama i praceni narodom najprije u stolnu crkvu, gdje je stariji zapovjednik Marko Giustiniani s propovjedaonice ponovo uvjerio narod, da mu Mlet6ani praStaju sve zablude, te ga opet primaju u svoju milost. Ohrabren tim narod podje na veliki gradski trg, gdje bi skinuta zastava kralja Ljudevita, i podignuta zastava sv. Marka. Tom prigodom opomenu drugi zapovjednik Andrija Morosini s gradske vijecnice narod, neka ostane nepokolebivo i trajno vjeran MIetcima, kako je obecao, a oni ce poStivati zajamSenu sigurnost osobe i imetka. Poslije toga preuzeSe zapovjednici upravu grada, a onda primiSe 23. prosinca od plemstva i 24. prosinca od gradjanstva prisegu vjernosti. Tako se vrati Zadar pod mletacka vlast, kojoj se je kroz Sestnaest mjeseci otimao. Borba ta stajala je Mletke ogromnih zrtava. Kroz to vrijeme troSili su oni svakoga mjeseca po 40 — 60 (paCe i 70) tisuca dukata samo za placu vojske, a osim toga ogromne svote za gradnju brodova, utvrda, za nabavu strojeva i drugo. ^itava vojna stajala je republiku do tri milijuna dukata.
