brodovima preko Dunava, a na to provališe u Bugarsku. Razbivši Simeona tri put, poharase mu zemlju, pak prodrijevsi do njegove prijestolnice Prijeslave, tako ga utjeraSe u tjesnac, da je morao sklopiti mir s Byzantom. Uslijed toga vratiSe se Magjari k svojim kucama. Ali dozvani jednom od kraija Arnulfa i cara Leona stadose Magjari odsad i na svoju ruku udarati na susjedne zemlje, pa6e i na zemlje svojih prijatelja. Vec god. 894. predjose preko Dunava, te poharase najgroznije citavu statu dolnju Panoniju. Po svom obicaju poubijase tamo svu oruzju doraslu celjad, a djecu i zene odvedoSe sa sol om u robstvo. Dok su medjutim Magjari plijenili u Panoniji, zgodi se neSto osobito zamasna po svojim posljedicama. Kad su naime Bugari vidjeli, kako su jNIagjari iz svoga zavidaja posli na plijen, i kako su za cuvanje svoje zemlje, zena i djece ostavili samo malo Ijudi, pojagmise se Bugari, da im se osvete za provalu od prosle godine. Slozise se s Pece- nezima, starim neprijateljima njihovima, pak zajedno s njima udarise na magjarsku zemlju izmedju Dunava i Dnjepra. Sta su tamo zatekli puka, sve bi poubijano, sva imovina ugrabljena, a u samoj zemlji nastaniSe se Pedenezi. Vrativsi se Magjari iz Panonije s plijenom, nadjose svoju zemlju u tudjim rukama, pak ne moguci sada ni na iztok ni na jug, udariše prema zapadu i zauzeše zemlju izmedju Tise i Dunava.
Odkad su Magjari god. 895. obladali Potisjem i srednjim Podunavljem, prijetila je velika pogibao i Moravi i Slovinskoj zemlji, posto su Magjari gotovo neprestano na njih udarali, te ih robili i pustosili. Najvise je stradala stara dolnja Panonija, a naroeito nekadanja Kccelova knezevina; zato Arnulf tu slavensku knezevinu zajedno s Blatnim gradom god. 896. predade Braslavu, knezu Slovinske zemlje, da ju zajedno sa svojom zemljom brani od Magjara. Neuredjenim jos tada Magjarima bila bi lako odoljela Moravska, sjedinjena sa Slovinskom zemljom, a pomagana od franatke drzave; no o takovoj slozi nije bilo ni
