dvanaest boljara, te on morade s njima utanačiti mir i obilato ih nadariti. Srbi pustiše na to sina mu na slobodu, te sinovi Mutimirovi Borin i Stjepan izpratise mladoga knezevica sve do grada Rasa. Obranivsi Trpimir srecno svoju zemlju od Borisa, nastojaSe, da ju uredi po nadinu zapadnih evropskih drzava. Ratovati nije vi§e morao, jer je sa svih strana bio siguran. U obce je knez Trpimir bio pobozna srca, kao i sin mu Petar. Sa svojim je sinom i nekim zupanima kao pobozni putnik poSao u pohode u neki manastir u Italiji. Osobito je znamenita Trpimirova povelja od 4. ozujka 852., kojom je spljetskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga predSastnika Mojslava, i suvise joj poklonio jos neke posjede. Ta je povelja najstarija sacuvana izprava hrvatskih vladara, te odise skroz poboznim duhom. Iz nje razbiramo, da je Trpimir doduse po imenu priznavao vrhovnu vlast zapadno-rimskoga carstva, ali inaCe da je bio sasvim samosvojan vladar. Sam se zove »Trpimir, knez Hrvata« (Trpimirus, dux Chroatorum), a svoju zemlju »kra- Ijestvo ili drzava hrvatska« (regnum Chroatorum); nadalje se vidi, da je ta drzava bila prostranija od same obsezne nadbiskupije spljetske, koja je tada dopirala od mora do Dunava. Trpimir imade vec svoju palacu i dvore u Bihacu (na moru); okruzen je zupanima i dvorskim castnicima poput zapadnih vladara, imade knezevsku pisarnu, zatim komornika (camerarius) i vise dvorskih kapelana. Saznajemo jos iz povelje, da je Trpimir gradio neki samostan za redovnike, pak posto nije za to imao dovoljno novaca, dao mu je >jedanaest libara srebra< (XI libras argenteas) spljetski nadbiskup Petar, kojega knez zove > svojim Ijubljenim kumom« (dilectus compater noster). Na darovnici podpisano je pet zupana, po§to je Trpimir sve radio i odlu6ivao »sa svima zupanima« (cum omnibus zuppanis), a niSta sam. Kako se je Trpimir ponio prema byzantskim gradovima Dalmacije, prema Mletcima i Saracenima, nije nista poznato; ali cini se, da je sa svima vlastima i narodima zivio u miru. Jedino na medjama, narocito na furlanskoj, bilo je koji put okrsaja, te se osobito spominje, da je furlanski markgrof Eberhard mnogo imao posla, dok je svoju zemlju od susjednih Hrvata osigurao. U Slovinskoj su zemlji za vladanja Trpimirova svedjer gospodovali Franci, ime- nito od onoga casa, kad su se i Bugari izmirili s franackom drzavom. Slovinskom su zemljom izprva upravljali frana^ki grofovi, no poslije, cini se, da je bila pridijeljena Privini, slavenskomu knezu u Blatnom gradu, koji je bio micenik franacke gospode Kad su Privinu ubili Moravani, njegovi krvni neprijatelji, naslijedio ga je u njegovoj kneze- vini sin mu Kocel (861.— 874). No taj nije dugo vladao Slovinskom zemljom, posto se vec god. 872. — 873. spominje u njoj opet domaci knez Mutimir, kojega je oblast u crkvenom pogledu tada pripadala obnovljenoj biskupiji srijemsko-panonskoj i njezinu biskupu sv. Metodiju. Iza blagoga i miroljubivoga Trpimira pope se u Bijeloj Hrvatskoj na knezevski stolac poduzetni i hrabri Domagoj (865.-876.), koji je svojim susjedima zadavao toliko jada, da su ga prozvali »najgorim knezom slavenskim« (Sclavorum pessimus dux), te protiv njega ca u pape trazili zaStite. Namah na poCetku njegova vladanja vidimo ga, gdje se bori s Mletcima, te im zadaje sila neprilika. Duzd Urso Particiacus skupi zato brodovlje, da kazni Domagoja. Kako je mletadka sila bila velika, a Domagoj u taj mah preslab, da joj s uspjehom odoli, ponudi on duzdu mir i dade mu talaca. U to se zgodise u Carigradu znamenite promjene. Tamo bi slabi car Mihajlo III., za kojega je planuo prvi razkol u krscanskoj crkvi, zbaCen s prijestolja, a na njegovo mjesto popeo se juna6ki i poduzetni Vasilije I. (867. — 886.), koji je odlucio ne samo ocistiti jadransko more od saracenskih gusara, nego takodjer i sve slavenske narode i zemlje na balkanskom poluotoku pokoriti vrhovnoj vlasti byzantskoga carstva.
