Prijeđi na sadržaj

Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/318

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

magoju, i pismo pape Aleksandra II. kralju Dalmacije (Petru Kre§imiru). — Godinu dana zatim (1881.) priobcio je ruski u(^enjak V. Vasiljevski u »^urnalu ministerstva narodnoga prosvS§ce- nija« (S. Peterburg 1881. cast CCXV— CCXVI) izvadke iz djela grcko-byzantskoga spisatelja Kekauraena, koji je u XI. stoljecu napisao neku vrst strategikona. U Kekaumena imade vise podataka za historiju Duklje i Bugarske, i jedna biljezka o toparhu Dobronji, gospodaru dalmatinskih gradova Zadra i Spljeta u prvoj polovici XL stoljeca. Poslije je Vasiljevski izdao 6itavog Kekaumena (Cecaumeni strategicon et incerti scriptoris de ofificiis regiis libellus, edide- runt V. Vasiljevskij et V. Jernstedt. Zapiski histor. filol. fakulteta c. universiteta u Peterburgu, 1896., cast 38., str. 113). Gradja za povjest Hrvata stala se mnoziti, odkad su u dana§njoj Dalmaciji, a na tlu stare Hrvatske poceli izkapati sredovjecne starine. Izkapanja na Kninskom i Solinskom polju iznijela su na vidjelo ne samo ru§evine starih crkava i grobova, nego i vise napisa na kamenu, koji budi utvrdjuju budi objasnjuju ostale spomenike onih vremena. Sve sto je do godine 1888. izkopano, prikazao i objasnio je Fran Bulic u djelu: Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici uz ostale suvremene dalinatinske iz dobe narodne dinastije. Svezak I. Izdala jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1888. Sto je iza te godine nadjeno, objavljenoje u starinarskim casopisima (kao sto je primjerice »Starohrvatskaprosvjesta« itd.) Po ma gala za najstariju povjest Hrvata do god. 1102. imade citava literatura u hr- vatskom i stranim jezicima. Od te obilate literature napomenut cu samo najglavnije, §to i danas vrijedi:

— Diimmler Ernst, dr., Ueber die alteste Geschichte der Slaven in Dalmatien, 549 — 928. Stampano u »Sitzungsberichte der philosophischhistorischen Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien« (XX. Band, Jahrgang 1856., Heft I. — III. str. 353.). Radki Fran jo, dr., Kada i kako se preobrazi hrvatska knezevina u kraljevinu? (Rad XVII. 70.).

— Drinov M., Juznije Slavjane i Vizantija v X. v6ke. Moskva 1876.

— Rački Franjo, dr, Borba juznih Slavena za drzavnu neodvisnost u XI. vieku (Rad XXIV. 80., XXV. 180., XXVII 77., XXVIII. 147. XXX. 75., XXXI. 196.).

— Rački Franjo, dr., Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljisni obseg i narod (Rad LVI. i LVII.) ; nadalje obsezna studija istoga pisca: Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeca; i. Druztvo (Rad LXX.) ; 2. Crkva (Rad LXXIX.); 3. Vrhovna drzavna vlast. Odnosaj medju crkvom i drzavom (Rad XCI.) ; 4. Drzavno uredjenje. A. Vladalac i njegova vlast. B ^upa i grad. (Rad XCIX.); 5. Imovni i gospodarski odnosaji (Rad CV.); 6. A. Obuka i pismenost (Rad CXV.); B. Umjetnost i umjetni obrt (Rad CXVL).

II. DRUGO DOBA.

VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA

1102. — 1301.

A. Izvori. a. Scriptores (Pisci). Od domadih Ijetopisaca vrijedi za citavo dvanaesto i trinaesto stoljece do god. 1266. poznati nam vec To ma arcidjakon spljetski, koji o doga- djajima XIII. stoljeca pise kao suvremenik, a cesto i kao ocevidac. Za dogadjaje pocev od god. 1290. sluzi nama Spljecanin Micha Madius de Barbazanis, koji je napisao spis : Historia de gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum (stampan u djelu Ivana Ludica, De regno Dalmatiae et Croatiae, na strani 371 — 380). — Izmedju ugarskih Ijetopisaca vrijedi za to doba Simon de Keza, Gesta Hunnorum et Hungarorum, koji je sastavio svoje djelo u vrijeme kralja Ladislava III. Kumanca (izdao ga Endlicher u zborniku: Rerum hunga- ricarum monumenta Arpadiana, I. str. 83 — 123); zatim Ivan Tur can ski (Joannes de Thwrocz) u svojoj > Chronica Hungarorum « (stampana u zborniku Joan. Georg. Schwandtnera Scriptores rerum Hungaricarum, I. str. 47-366), — Od mletackih Ijetopisaca slu2i nama A. Dandulo sa svojim »Chronicon« (stampao ga Muratori u zborniku Scriptores rerum Itali- carum, knjiga XII.) ; a od byzantsko-grSkih spisatelja Johannes Cinnamus i Nicetas Acominates, zvan obicno Choniates (oba u Bonnskom zborniku Corpus scriptorum historiae Byzantinae). b. Monumenta (Spomenici): Kukuljevic Ivan pL, Codex diplomaticus regni Croa- tiae, Slavoniae et Dalmatiae, dio II., u Zagrebu, 1876. (obseze citavo XII. stoljece); — Tkaldid Ivan, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis saeculo XII. et XIII. Knjiga I.