sores, monetarii, numularii) donosili bi nove novce na javne trgove, te bi ih izlagali na posebnim tablama, a narod je do odredjenoga dana morao zamijeniti, §to je bilo starijega novca u njega. Hercegi i bani ciiave Slavonije kovali su svake godine nove novce i primorali narod da stari promijeni. Od toga je bila velika dobit komori, poSto je narod svaki put jednu trecinu svoga novca gubio; no bas zato bio je taj porez narodu vrlo nesnosan. S toga ga oko god. 1260. zamijenise izravnim porezom od sedam dinara (collecta septem denariorum), koje je odsad svaki slobodni covjek godimice placao. c. Osim tih glavnih i obcih poreza bila je jos sva sila raznih davaka. Primorski gra- dovi Dalmacije i Hrvatske placali su kralju, doti^no hercegu ili banu, porez zvan trgovina (introitus portus civitatis, tributum portus). Sav naime dohodak (uvozoina) od luke kojega primorskoga grada razdijelio se je tako. najprije je desetinu svega primio biskup ili svecenstvo toga grada, a od ostatka dobio je trecinu knez grada, a dvije trccine kralj, doticno herceg ili ban. Kolik je to bio prihod, vidi se po torn, sto su se gradovi Spljet i Trogir voljeli odkupiti sa deset tisuca libara na godinu. Osim trgovine bili su po svim znatnijim mjestima i gradovima citavoga kraljevstva t r i d e s e t- nice (tricesimae), gdje je svaki trgovac od dovezene robe platio trideseti dio od onoga, koliko je roba bila procijenjena. Velik je jos bio prihod od sol an a, kao i od mit nica. Osim poreza pobirali su bani (kao zamjenici kraljevi) i darove, i to pod moras. Izmedju takih prisiljenih darova bila je najtegotnija zalazina i zaluzina (descensus, descensus bani vulgariter zuluzina vocata), koja je obb^tojala jo§ za kraljeva hrvatske krvi. Zalazina osniva se na prastarom obicaju, da podanici udome i ugoste svoga vlastelina s njegovom druzinom, kad se on putujuci k njima svrati. Vec kraljevi hrvatske krvi boravili su ovako sa svojim dvorom i druzinom kod svojih podanika. Za Arpadovica znade se, da su pravo na zalazinu imali ne samo kralj, nego i herceg i ban. No posto je to vrlo skupocjeno bilo, nastojale su druzine, obcine, plemena i pojedinci, da se te tegotne duznosti oslobode. Zlatnom bullom od god. 1242 odredio je kralj Bela III. za slobodnu obcinu Gradec tik Zagreba: >Gradjani su duzni, ako kralj dodje, dati mu za hranu dvanaest volova, lisucu hljebova i cetiri lagva vina; ako ih posjeti herceg, koji je od kraljevske krvi, dat ce mu samo polovicu toga ziveza. Banu pak, i to samo onda, kad nastupi bansku cast, dat ce jednoga vola, sto hljebova i lagav vina<. Primorski gradovi Dalmacije bili su posve oslobodjeni od zalazine (cum ad vos advenero, nemini civium vis inferetur domorum suorum, nisi quem dilectio vestra susceperit). Citava Hrvatska zajedno sa Slavonijom (a bez Dalmacije) bila je za kraljeva iz kuce Arpadove razdijeljena na zupe i zupanije. Kad su naime Arpadovici obladali Hrvatskom, zatekose ju podijeljenu na stare hrvatske zupe, posve malene oblasti, kojima su bili na celu zupani. U svakoj zupi nastavalo je po jedno pleme, kojemu je srediste bio utvrdjeni grad (castrum). Plemena su u zupama zivjela posve po starohrvatskim obicajima, te su si sama birala zupane, podzupane i satnike.
Za Arpadovica promijenilo se starohrvatsko zupno uredjenje u dvojakom smjeru. Prvo su Arpadovici po viSe starohrvatskih zupa sjedinjivali u ve<5e oblasti, u zupanije, kako su obstojale vec u Ugarskoj, te im uza to i davali onako uredjenje, kako su imale ugarske zupanije. Glavna je razlika bila, da zupane tih zupanija nije vi§e birao narod, nego da ih je kralj imenovao. No te promjene nisu bile za Arpadovica posve dovr§ene, tako da su tada uz zupanije obstojale i starohrvatske zupe. Zupanijsko uredjenje bilo je vecim dijelom provedeno u Slavoniji, dok su u Hrvatskoj izmedju Gvozda i Neretve jo§ svedjer obstojale starohrvatske zupe. U Slavoniji su najprije po ugarskom kalupu uredili zupaniju vukovsku i pozezku, zatim zagrebadku; u obsegu potonje županije križevačke postojale su još u XIII. stoljeću ove starohrvatske župe: križevačka (de Cris, Crisiensis), kalnička (de Kemnuk, Kemluk), rovišćanska (de Roicha), čazmanska
