Vladanje kralja Ladislava bijaSe gotova nesreca za Ugarsku i Slavoniju. Vise plemstvo preotelo posve mah i privelo drzavu do razsula. Poganski Kumani koje je Ladislav najvolio, pocinjali su svojom obijesti silne izgrede i bezzakonja; zidovi pak, koji su uzeli u zakup sav prihod kraljevske blagajne, izsisali su narod, oglobili ga i upropastili. Bolnim rijecima oplakuje tuznu sudbinu Ugarske tadanji papa Nikola IV. »Kraljevsko prijestoljec bugari on, »stenje pod pritiskom, a poSto je kralj izgubio sav ugled, to se u drzavi otimlju ne samo imanja vjernika, nego se plijene i crkveni posjedi, a i pobozne zaklade. Bogu je plakati, kolika pogibija prijeti spasu du§a, po§to se Ijudi grozno ubijaju i tvore nebrojena zla« Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski prida opet o kralju Ladislavu ovako: ^^Za njegova vladanja pocela je Ugarska padati s visine moci svoje. Poradi domacega razdora gradovi su opustjeli, sela ostadose spaljena, a mira i sloge ponestade. BogataSi osiromasise, plemici pak prometnuSe se u nevoljne kmetove- U to doba bise takodjer i dvokolice uvedene, a narod ih prozva kolima Ladislavljevima, posto je radi sveudiljnog haraSenja i robljenja ponestalo teglece stoke, pak su mjesto nje morali uprezati u kola ljude«. Od god. 1278. pak za 6itavog daljeg vladanja kralja Ladislava bio je primorskim banom (Hrvatske i Dalmacije) bribirski knez Pavao I. od plemena Subic. Dok je Ugarska sa Slavonijom krvarila od neprestanih borba i smutnja, Hrvatska na jugu Gvozda uzivala je zajedno s Dalmacijom prilican mir. To je bila zasluga moznoga i vrloga bana Pavla i njegove brace Jurja I., i Mladina I., koji je obladao svim dalmatinskim gradovima (osim mletackoga Zadra) u primorju, te izradio, da su ti gradovi birali njegovu bracu za svoje knezove. Osim toga pokorio je ban Pavao i Omi§ane, te stao na kraj njihovu gusarenju. Ali poradi Omi§a bijaSe ban Pavao dosao u sukob s mletackom obcinom, koja je takodjer svojatala grad Omi§ radi sigurnosti svojih otoka Bra^a i Hvara. Ban napokon posla svoje poslanike u Mletke, koji 14. svibnja 1290. utanacise mir s mletackim duzdom Petrom Gradonigom na tri godine. Braca bribirska: ban Pavao I. i knezovi Juraj I. i Mladin I. zavjeri.se se, da ne ce uznemirivati Mletcana niti sami, niti kroz Omisane, niti kroz svoje ostale podanike, nego da ce ih pustit mime i sigurne kako na kopnu tako na moru. Narocito ne ce dirati u otoke Brae i Hvar, kao ni u mletacke brodove, koji plove po Jadranskom moru. Krstareci po moru prema Mletcimanece ici dalje od Jakina (duz talijanske obale) ni od otoka Unije (Nia, Ania)kod Cresa na hrvatsko-dalmatinskoj strani. Jo§ obecaSe Bribirski knezovi, da ce dalmatinski gradovi Trogir, Spljet i Sibenik, kao i pojedini gradjani Zadra jamCiti sa 20.000 mle- tadkih dinara, da ce se taj mir tvrdo drzati i sve pogodbe njihove. S druge strane obrece opet duzd za se i za mletacku obcinu, da ne ce dirati ni u osobe ni u stvari budi Bribirskih knezova budi OmiSana, nego da ce ih pustiti mime i sigurne kako na moru tako i na kopnu. U Bosni javio se kao ban god. 1287. opet Prijezda, rodjak nekadanjega bana Matije Ninoslava. Prijezda je 8. svibnja pomenute godine boravio u zupi Zemaljniku kod Vrbasa, te je s privolom velikaSa i plemica svoje drzave upravo tu zupu darovao svomu zetu Ladislavu, prvorodjenomu sinu bana Stjepana Babonida. Darovnicu ottevu blagohotno prihvati§e sinovi bana Prijezde, po imenu Stjepan, Prijezda i Vuk. Ban Prijezda malo je iza toga umro, jer se vec 23. srpnja 1290. njegovi sinovi, tplemenitj muzevi Stjepan i Prijezda*, spominju kao bani bosanski.
