Albrechta I., sina cara Rudolfa Habsburzkoga, te primivsi ju svlada Kumane u krvavom boju kod jezera Hood, Segedinu na sjeveroiztoku. Na to ih pokori, premda su mnogi od njih, ostaviv svoje porodice i svoje blago, pobjegli k nogajskim Tatarima. Na koncu god. 1283. bilo je stanje u Slavoniji tako nesnosno, da je knez Ivan Okicki, sin kneza Jaroslava, svoj grad Lipovac kod Samobora prodao Radoslavu Babo- nicu, jer ga nije mogao dalje drzati. U dotifnoj povelji kaze knez Ivan izrijekom, da je njegov grad Lipovac s kotarom radi neprestanih ratova ostao »zapusten i lisen svojih stanovnika* (propter guerram diuturni et impacati temporis desolatis et habita- toribus suis destitutis). Jamafino je nevoljnim prilikama mnogo doprinijelo, §to je ve<f od god. 1281. citava Slavonija bila udarena crkvenim interdiktom. Napokon stade kralj Ladislav zajedno s majkom Elizabetom nastojati, da crkvene prilike u Slavoniji uredi. Sama kraljica Elizabeta izjavi u jednoj izpravi, koju je izdala u Virovitici 16. studenoga 1283., da je bila krivo obavijestena u pogledu desetine (plodina, vina, kunovine i t. d.) od mjesta Virovitice i Lipove, kao i citave zupanije virovitiCke. Kraljica priznaje, kako je vjerovaia, da ta desetina njoj pripada; no poSto su ju i crkvenjaci i svjetovnjaci uputili, da recena desetina ide crkvu zagrebacku, ona ju vraca biskupu i njegovoj crkvi. Tim bi utrt put izmirenju izmedju kraljevske porodice i zagrebackoga biskupa. Slijedece godine 1284. dne 24. svibnja nalozi kralj svojoj majci, da povrati crkvi zagrebackoj mjesto Va§ku, koje joj bijase nepravedno otela. Malo zatim, dne 7. lipnja 1284 potvrdi kralj Ladislav, a posebice istoga dana i njegova supruga Isabela, da se je kraljica mati izmirila i pogodila sa zagrebaCkim biskupom Timotijom, te mu povratila desetinu Virovitice i Lipove, kao i citave zupanije viroviti6ke. U obce je Ladislav u drugoj polovici god. 1284. sve moguce 6inio, da ugodi zagrebaikomu biskupu. Dne 7. lipnja povrati mu za njegovu vjernost i primljene sluzbe zupaniju Garesnicu, 25, kolovoza potvrdi mu grad Garic, koji mu bija§e prigodom svoga krunisanja darovao; 15. rujna napokon obznani kralj svim plemicima i drugim Ijudima u zupaniji Gare§nici, da je biskupu Timotiji opet podijelio tu zupaniju, i da ce odsad vrSiti prava i primati dohodke od nje* Tako se je na koncu godine 1284. izmirila kraljevska porodica sa zagrebadkim biskupom; u isti cas nema vi§e Petra Pakrackoga kao bana citave Slavonije, tu 6ast vrsi odsad opet Ivan Gisingovac, dok mu je brat Nikola postao palatinom. Na pocetku god. 1285. snadje Ugarsku Ijuta nevolja. Oni Kumani, koji bijahu pri- bjegli k nogajskim Tatarima, provali§e zajedno s njima oko nove godine u Ugarsku, opu- stosiSe grozno svu zemlju do Pe§te i sipuske zupanije, te poubise tisuce muzeva, zena i djece, ili ih odvedose u robstvo. Provalnici bise napokon ipak suzbijeni; no iza toga stade opet kralj Ladislav ugadjati Kumanima bolje nego ikad prije. On pote po- novo zalaziti medju njih, te Ijubakati s njihovim zenama. Svoju zakonitu suprugu, napuljsku kraljevnu Isabelu (Elizabetu), koja je jo§ prosle godine utjecala i u drzavne poslove, za- nemari posve, paCe ju zatvori u samostan na Margaretinu otoku izmedju Pe§te i Bu- dima, gdje je mnogo stradala i oskudijevala. tini se, da se je u to f avadio i s rodjenom majkom svojom, cemu je mnogo doprinesao neki Jakov Ponicev, pouzdanik njezin. Nestasnost i razkala§enost kralja Ladislava iznova je uzburkala titavu Ugarsku i Slavoniju. Ostrogonski nadbiskup Vladimir vi§e se je puta obracao na rimskoga papu, iznoseci ostre tuzbe i tegobe proti kralju. Mnogi velikasi u Ugarskoj i Slavoniji opet se dizali na kralja, pate mnogi pomi§ljali i na to, da se Ladislav zbaci s prijestolja. Medju tima iztidu se osobito Gisingovci, koji se neprestano s kraljem svadjaju i mire. Cini se medjutim, da je kralju god. 1285. poSlo za rukom svladati sve nezadovoljne velikaSe. No sad se digao protiv njega novi protivnik, naime Andrija Mletcanin (Lombardac), unuk kralja Andrije. Jo§ otac njegov Stjepan bijale ga god. 1271 u svojoj oporuci odredio za svoga nasljednika, i testamentamo mu ostavio naslov hercega slavonskoga (hrvatskoga). Sada ieli taj herceg Andrija ostvariti svoje pravo na ugarsko
