na stranu. Magistar Ivan Gisingovac i rodbina njegova na molbu vojvode napuljskoga kralja, a uz privolu hrvatskoga hercega Aodrije (kojemu je Ivan Gisingovac blagajnik), daju Stjepanu Babonicu i rodu njegovu dvije zupanije Pset, Goricu, Gaj, Dreznik, Novi- grad i selo Petrinju, Za osiguranje mira daju obje stranke svoje sinove za taoce, i to do uzkrsa dojduce godine 1279. Stranka, koja pogazi mir, platit ce 2000 maraka globe. Tako se izmirili Gisingovci s Babonicima. No rat izmedju Babonica i rodjaka Joakima Pektara nastavio se, premda su prijatelji mira nastojali, da se i medju ovim rodovima postigne sporazumak. Malo iza utanacena mira sazvao je Gisingovac Nikola, ban iitave Slavonije, sabor kraljevstva slovinskoga (congregationem regni Sclavoniae) za 9. svibnja 1278. u Zagreb. Na taj sabor dosla je sva sila nizega plemstva (multitudo copiosa), naroCito iz prostrane zupanije zagrebadke. Tu su sluzbenici zagrebaikoga grada potanko izlozili sve svoje stare pravice i povlastice, koje je onda ban ponovo potvrdio. U isto je doba i herceg Andrija u svibnju i lipnju 1278. stao izvrSivati svoju vlast, izdavajuci povelje ili sam ili kroz svoga pokladnika Ivana Gisingovca. Medjutim je i napuljski kralj Karlo 21. kolovoza 1278. potvrdio pogodbu izmedju Gisingovaca i Babonica, za koju veil, da »sluzi na 6ast ugarskomu kralju i kraljici, i da je na dobro zemlje*. Nastojalo se jos izmiriti Babonice s bracom Joakima Pektara: Nikolom, Stjepanom i Pavlom. Cini se, da je o torn radio i sam kralj Ladislav, kao i vrli zagrebadki biskup Timotija. Dne 9. lipnja 1278. izdade kralj Ladislav u prisucu svoje sestre Elizabete i mnogih duhovnih i svjetovnih velikasa u Canadu vrlo znamenitu povelju knezu Stjepanu, bratu Joakima Pektara. On ga prima u svoju »osobitu milost« (in nostram gratiam specialem), imenuje gasvojim dvorskim sudcem i zupanom mosonjskim, i daje mu povrh toga jo§ godisnju placu od 1000 maraka Nadalje mu potvrdjuje sva njegova imanja, kao i posjede, koje je nekad drzao brat njegov Joakim. Xapokon ob- rice i prisize kralj, da ne ce nikad opo- zvati te svoje darovnice, »osim ako bi poslije ovoga darovanja pocinio ta- kove izgrede, radi kojih se moraju velikasi lisiti casti« (nisi tales exces- sus post datum praesentium commi- serit . . . pro quibus honoribus spoliari debeant et privari). U isto doba gotovo, kad je kralj Ladislav primio Stjepana, brata Joa kima Pektara, u svoju osobitu milost, nastojao je takodjer, da izmiri rod Joa- kimov s Babonicima. Bila bi to zadaca hrvatskoga hercega Andrije; no taj je negdje izmedju srpnja i listopada 1278. umro. S toga povjeri kralj taj posao vrlomu zagrebaS- komu biskupu Timotiji, a njemu dade uz bok palatina Matiju, magistra Templara Gi- rarda, preposta zagrebaSkoga Mihajla, arcidjakona sanskoga, dubiikoga i vrbaskoga Girarda, i gorickoga arcidjakona Manfreda. Mirovni sudci nadjose se na okupu u Za- grebu dne 16. studenoga 1278. Od Joakimove brace dodjo§e sva tri: Nikola, ban diwve Slavonije, moSonjski zupan i sudac kraljeva dvora Stjepan, i magistar Pavao; BaboniCe i njihovo pleme zastupahu ban Stjepan, knez Radoslav, knez Nikola Babonić i knez Vuk.
