bi se digli na nas. Ako bi se dakle ikakva nevjera u vaSim srcima rodila, ne cete izbjeci nasim rukama. Hodemo s toga, da vase starje§ine dodju k nama kao k svomu naravnomu gospodaru, brzo i bez straha, a da se drugo ne drznu uciniti.« Prijetnje su jamacno djelovale, jer su se Trogirani, kojima je tada bio nacelnikom bribirski knez Pavao I. od plemena Subic, namah pozurili, da se novomu kralju poklone. Oni su pace poslali nekoga Kuzmu kralju Ladislavu, koji ce predati pismo puno izprika i izjava vjernosti. Na to im kralj 20. studenoga 1272. odgovori poslanicom, u kojoj im se zahvali za vjernost, obecavsi podjedno, da ce ih drzati u svojoj milosti i postivati njihove povlastice i prava, podijeljena njima od njegovih pred§astnika. U to se i na kralj evskom dvoru sporazumjeli najugledniji velikaSi, te medju se porazdijelili najodlic^nije Casti i sluzbe. Roland ostao palatinom, a Joakim Pektar postao magistrom tavernika. Mjesto njega preuzeo 2. prosinca 1272. banovanje u Hrvatskoj Matija, »ban 6itave Slavonije.« Jo§ se spominju ovi bani: Henrik (valjda Gisingovac) kao ban Usore i Soli, Pavao ban od Severina, Stjepan ban Bosne, i Gregorije ban Kuceva i Braniceva. Ne zna se, tko je postao banom hrvatskim ili primorskim; no nije nevjero- jatno, da je ta cast vec tada zapala bribirskoga kneza Pavla I. od plemena Subic, koji se slijedece godine spominje kao knez Spljeta i Trogira. Novi ban citave Slavonije Matija pohitao, da uredi prilike svoje banovine. Jo§ god. 1272. izdade vi§e povelja; deseci se na Bozic u Zagrebu potvrdi neke odredbe zagrebackoga zupana PerSina (comes trium camporum)^ koji je u ono vrijeme sve do silovite smrti svoje (1279.) igrao znamenitu ulogu. Slijedece godine 1273. dne 20. travnja skupio je ban Matija sabor ili obceniti zbor citavoga kraljevstva Slavonije (in generali congregatione totius regni Sclavoniae). Posto je to prvi nama poznati sabor Slovinskoga kraljevstva, vrijedno je da se njim potanje pozabavimo. Ne spominje se poimence osim bana Matije ni jedan saboras, samo se obcenito kaze, da su se na njem sastali »plemici i sluzbenici utvrdjenih gradova« (nobiles et iobagiones castrorum). Ne znamo nadalje, iz kojih je sve zupanija bilo plemica, izrijekom napominje se samo zupanija zagrebacka, krizevacka i zagorska (nobiles in Zagoria). ZakJjucaka saborskih zabiljezeno je nekih trideset i tri, a ticu se sudstva i sudjenja (1 — 20), nasljedstva plemickih posjeda, vojnicke duznosti, i napokon raznih poreza i davaka. Znamenit je zaklju6ak, da plemenska bastinaljudi, koji umru bez bastinika, imade pripasti plemenu pokojnika (item portio hareditaria sine haerede decedentis generation! suae debeat remanere). Glede vojne duznosti bi odredjeno: »Ako bi neprijateljska provala ili vojska snaSla kraljevstvo, ili bi kralj sam glavom poSao na vojsku, tada su plemici kraljevstva Slavonije duzni pojedini i svi zajedno poci na vojsku, ali tako, da im stoji prosto pridruziti se po volji kojemu velikasu (cum hostilis incursus vel exercitus venerit super regnum, aut dominus rex processerit in expeditionem personaliter, tunc nobiles regni de Sclavonia singuli et universi ire in exercitum tenebuntur, ita tamen, quod iidem cum baronibus quibus voluerint, exercituandi habebunt liberam facultatem). O daljemu radu bana Matije nema spomena; cini se, da je namah zatim svoju dast ili izgubio ili polozio, jer se vec 23. svibnja 1273. spominje kao ban fiitave Slavonije opet Henrik Gisingovac, uza nj Egidije kao ban Madve i Bosne, a Joakim Pektar napokon kao magistar tavernika. Biv§i pak ban Matija postao je ili namah ili neSto kasnije sudcem kraljeva dvora. Cini se, da je u obce Henrik Gisingovac u to vrijeme mnogo vrijedio na kraljevu dvoru. CeSki kralj Otokar naime ustao proti mladomu kralju, te poslao u Ugarsku svoga §urjaka Belu Rastislayovica kao pretendenta. No Henrik Gisingovac navalio na Belu na otoku sv. Margarete kod Pe§te, te ga sasjekac na komade Radi toga zaratovao je kralj Otokar na Ugarsku, te osvojio u Ijetu i jeseni 1273. velik dio zapadne Ugarske s obje strane Dunava, gdje su se sterala imanja i gradovi Gisingovaca. Henrik Gisingovac prema tomu vjerno pristajao uz kralja Ladislava proti ceskomu kralju.
