hercega Henrika Otokar opet ukljudio je u mir svoje saveznike: kralja spanjolskoga i englezkoga, njemackoga kralja Rikarda, zatim nadbiskupe, biskupe, vojvode, knezove i talcgrofe. 9. Da ce se mir i njegovi uslovi todno vr§iti, jam6e za Stjepana sicilski kralj Karlo i bavarski herceg Henrik, a za Otokara miSanjski markgrof Henrik i braniborski markgrof Oto. 10. Osim nadbiskupa i biskupa obiju drzava utvrdit 6e mir prisegom jos vise velika§a, koji se poimence spominju, kao sa strane Stjepanove palatin Mojsija, vrhovni pokladnik Egidije, hrvatski (citave Slavonije) ban Joakim Pektar, i erdeljski vojvoda Matija Cak. Napokon bi jo§ odredjeno zamoliti papu, da i on potvrdi taj mir. Ovim mirom izgubio je dakle Stjepan Mlet6anin ili Lombardac, koji se je vec stao nazivati i pisati hercegom citave Slavonije, barem za neko vrijeme svaku nadu, da bi se s pomocu Ceskoga kralja mogao popeti na prijestolje ugarsko i hrvatsko. Ta kralj Stjepan bio je u najljepSim godinama, a imao je i sinova: Ladislava, vec zarucena s napuljskom kraljevnom, i Andriju. Uza sve to Stjepan Mletdanin nije se htio okaniti svojih teznja, to manje, §to je od Mletdanke Tomasine dobio sina Andriju. Ba§ god. 1271. ucini Stjepan Mletcanin oporuku, u kojoj ustanovi, da ga imade sin Andrija naslijediti kao herceg hrvatski. Joste odredi, sta bi sve Andrija imao dati drugoj bradi i sestrama nezakonitim. Fapi i zboru kardinala preporudi djecu svoju; sinu Andriji zapovjedi, sto 6t sve darovati papi i kardinalima, ako postane herceg hrvatski. No tini se, da je jo§ one godine preminuo, pak tako kralja Stjepana rijesio daljih neprilika. U Hrvatskoj banova§e za kralja Stjepana izprva Henrik Gisingovac kao ban Citave Slavonije. No kad je ban Henrik s kraljevom sestrom Anom pobjegao u CeSku, postade
